Neviđena solidarnost hrvatskih građana s poplavljenom Slavonijom, prelila se i preko državnih granica. Mržnju iz ratova 90-tih zamijenilo je iskreno suosjećanje, prikuplja se novčana pomoć, a na Facebooku (FB), i ostalim društvenim mrežama, nudi se smještaj stradalima, ne samo iz Istočne Hrvatske, nego i ljudima s poplavljenih područja Srbije i Bosne i Hercegovine.
"Ekipa, imamo važnu obavijest! Pozivamo sve koji dolaze na naš koncert na Gričevanje da donesu sobom boce vode, higijenske potrepštine i konzerviranu hranu. Sve prikupljeno će se, kroz Crveni križ, poslati žrtvama poplava u Hrvatskoj, BiH i Srbiji. Proširite riječ dalje i hvala svima!".
Ovim riječima se sredinom tjedna svojim FB prijateljima obratio poznati zagrebački pop sastav Jynx, uoči koncerta na zagrebačkom Tuškancu. Odaziv je bio neviđen, kao i u svim humanitarnim akcijama i inicijativama glumaca, slikara, studenata, branitelja, sportaša, učenika, umirovljenika i milijuna pojedinaca širom Hrvatske.
Unesrećene krajeve je preplavila dobrota i ova strašna poplava je, kako reče glumac Rade Šerbedžija, "saprala mržnju i krv". Zabilježili smo to ovih dana i pred Paviljonom 34 Zagrebačkog Velesajma, gdje građani danima već donose pakete s potrebnom pomoći.
Dragica Ignjačić sa susjedom Tomislavom, supružnici Jasna i Ivan, Marija Stepić, Željko Rošić, Živana Morić, samo je dio onih s kojima smo razgovarali u gužvi među paviljonima zagrebačkog Velesajma, jednog od tisuće sabirnih centara humanitarne pomoći diljem Hrvatske. Ovaj put, ističe Zvonimir Šprajc iz Volonterskog centra Zagreb, ne manjka ni dobrih ljudi koji donose pomoć, ni volontera koji je sortiraju.
"Ljudi jednostavno samo dolaze i hoće pomoći. Ovakav odziv ljudi si ne može jedna Amerika priuštiti. Doslovno vas dirne kad vidite bakicu na biciklu, sa ispuštenim gumama, kako vozi dvije vrećice hrane, sanitarija koje je uspjela skupiti. Ljudi su dobri. Ljudi će pomoći i zaboraviti sve loše. A opet, kakvi smo, sutra kad se te kuće osuše, kad se ljudi vrate nazad, hoće li opet susjed prvom susjedu zamjerati nešto što je bilo prije poplave? I to je ljudski", kaže Šprajc.
"Ako se voda uskoro ne povuče, ubit će nas ovo bratstvo i jedinstvo", piše u svom stilu novinarka i književnica Vedrana Rudan.
"Naravno da se već šalimo na taj račun, ali, nesreća je doista otvorila duše, a Internet i društvene mreže omogućile su neviđene akcije i koordinaciju", ističe kozmetičarka Monika iz Zagreba, koja je na svom FB profilu ponudila smještaj tročlanoj obitelji.
"Nemam mnogo prostora, ali rado ću pomoći i nije mi bitno radi li se o obitelji iz Srbije, BiH ili Hrvatske. Ne vozim, ali ako je potrebno, dat ću sve od sebe da organiziram prijevoz", napisala je Monika. Nije prošla ni minuta i već je dobila potporu od, dotad, nepoznatog FB prijatelja.
"Monika, ako vam se netko javi, ja mogu otići po ljude, samo mi javite na ovaj mobitel", poručio je, također putem FB, Zagrepčanin Zrinko Hržić.
"Naravno da sam prihvatila", kaže Monika i naglašava:
"Premda bih iskreno rađe nekoga iz Srbije ili Bosne, obzirom da je tamo situacija puno gora, a naši ljudi puno više pomažu našima. Kad vidite očaj, suze i neizvjesnost u očima tih ljudi, onda ne možete ne pomoći. Jako puno pomoći stiže iz Makedonije, Austrije. Ne mogu opisati koliko mi je drago kad vidim koliko ljudi pomažu. Granice se brišu i uopće više nije bitno tko smo, što smo i odakle smo".
Žalosno je, kaže Mario Šarić, iz Sesvetskog Kraljevca, kraj Zagreba, koji također nudi smještaj, što moramo naglašavati da nam je svejedno je li obitelj iz Hrvatske ili Srbije i Bosne i Hercegovine.
"Strašno je da vi i ja sada razgovaramo o tome da li je meni svejedno iz koje će mi države obitelj doći, a susjedna država mi je tu. Živimo u takvom društvu u kojem je to možda potrebno naglasiti, koliko god to mene užasava. Dovoljno je da pogledate one filmiće koji se vrte po YouTube-u, pa vidite kako to izgleda. Kada vidiš šta se ljudima desilo, onda nemaš šta misliti", navodi Šarić.
Bilo je zanimljivo pratiti kako su korisnici društvenih mreža, u samom začetku poplava u BiH i Srbiji, ušutkali širitelje mržnje i neukusnih komentara i bez odlaganja ih brisali sa svojih profila.
"Ovo su dani kad se šera samo dobro", poručuje Dijana Savić iz Slavonskog Broda, u svojoj FB poruci, u kojoj, uz ostalo, kaže: "Sretna sam jer su iz mutne vode isplivali ljudi."
"Prvi primjer koji sam vidjela, kada je počela ova poplava, koja mi je jasno pokazao ono što ja duboko vjerujem - da bi svi ti narodi, koji su bili zaraćeni, normalno dalje živjeli da nema političara i crkve, koji stalno huškaju. Jedan čovjek, koji je stajao na jednom nasipu, prije nego što se dogodila Grunja, rekao u jednom intervju - Puno su nam pomogli naši susjedi iz Srbije jer smo ih pitali za pomoć, a oni su odmah otvorili jedan kanal, pa je dio vode otišao. Da postoji prava mržnja i netrpeljivost, on to ne bi rekao. On bi to prešutio. On je to mirno rekao sa željom da se zahvali, kao jednu normalnu ljudsku reakciju. Kad bi ih se pustilo na miru i ne bi se ih huškalo, davno bismo svi rekli - Bilo je grozno, ali je prošlo, idemo mi sad dalje. A ljudi se stalno potpiruju nekakvim podzemnim vodama netrpeljivosti", zaključuje psihologinja Mirjana Krizmanić.
"Ekipa, imamo važnu obavijest! Pozivamo sve koji dolaze na naš koncert na Gričevanje da donesu sobom boce vode, higijenske potrepštine i konzerviranu hranu. Sve prikupljeno će se, kroz Crveni križ, poslati žrtvama poplava u Hrvatskoj, BiH i Srbiji. Proširite riječ dalje i hvala svima!".
Ovim riječima se sredinom tjedna svojim FB prijateljima obratio poznati zagrebački pop sastav Jynx, uoči koncerta na zagrebačkom Tuškancu. Odaziv je bio neviđen, kao i u svim humanitarnim akcijama i inicijativama glumaca, slikara, studenata, branitelja, sportaša, učenika, umirovljenika i milijuna pojedinaca širom Hrvatske.
Unesrećene krajeve je preplavila dobrota i ova strašna poplava je, kako reče glumac Rade Šerbedžija, "saprala mržnju i krv". Zabilježili smo to ovih dana i pred Paviljonom 34 Zagrebačkog Velesajma, gdje građani danima već donose pakete s potrebnom pomoći.
Vaš browser nepodržava HTML5
Dragica Ignjačić sa susjedom Tomislavom, supružnici Jasna i Ivan, Marija Stepić, Željko Rošić, Živana Morić, samo je dio onih s kojima smo razgovarali u gužvi među paviljonima zagrebačkog Velesajma, jednog od tisuće sabirnih centara humanitarne pomoći diljem Hrvatske. Ovaj put, ističe Zvonimir Šprajc iz Volonterskog centra Zagreb, ne manjka ni dobrih ljudi koji donose pomoć, ni volontera koji je sortiraju.
"Ljudi jednostavno samo dolaze i hoće pomoći. Ovakav odziv ljudi si ne može jedna Amerika priuštiti. Doslovno vas dirne kad vidite bakicu na biciklu, sa ispuštenim gumama, kako vozi dvije vrećice hrane, sanitarija koje je uspjela skupiti. Ljudi su dobri. Ljudi će pomoći i zaboraviti sve loše. A opet, kakvi smo, sutra kad se te kuće osuše, kad se ljudi vrate nazad, hoće li opet susjed prvom susjedu zamjerati nešto što je bilo prije poplave? I to je ljudski", kaže Šprajc.
"Naravno da se već šalimo na taj račun, ali, nesreća je doista otvorila duše, a Internet i društvene mreže omogućile su neviđene akcije i koordinaciju", ističe kozmetičarka Monika iz Zagreba, koja je na svom FB profilu ponudila smještaj tročlanoj obitelji.
"Nemam mnogo prostora, ali rado ću pomoći i nije mi bitno radi li se o obitelji iz Srbije, BiH ili Hrvatske. Ne vozim, ali ako je potrebno, dat ću sve od sebe da organiziram prijevoz", napisala je Monika. Nije prošla ni minuta i već je dobila potporu od, dotad, nepoznatog FB prijatelja.
"Monika, ako vam se netko javi, ja mogu otići po ljude, samo mi javite na ovaj mobitel", poručio je, također putem FB, Zagrepčanin Zrinko Hržić.
"Naravno da sam prihvatila", kaže Monika i naglašava:
Žalosno je, kaže Mario Šarić, iz Sesvetskog Kraljevca, kraj Zagreba, koji također nudi smještaj, što moramo naglašavati da nam je svejedno je li obitelj iz Hrvatske ili Srbije i Bosne i Hercegovine.
"Strašno je da vi i ja sada razgovaramo o tome da li je meni svejedno iz koje će mi države obitelj doći, a susjedna država mi je tu. Živimo u takvom društvu u kojem je to možda potrebno naglasiti, koliko god to mene užasava. Dovoljno je da pogledate one filmiće koji se vrte po YouTube-u, pa vidite kako to izgleda. Kada vidiš šta se ljudima desilo, onda nemaš šta misliti", navodi Šarić.
Bilo je zanimljivo pratiti kako su korisnici društvenih mreža, u samom začetku poplava u BiH i Srbiji, ušutkali širitelje mržnje i neukusnih komentara i bez odlaganja ih brisali sa svojih profila.
"Ovo su dani kad se šera samo dobro", poručuje Dijana Savić iz Slavonskog Broda, u svojoj FB poruci, u kojoj, uz ostalo, kaže: "Sretna sam jer su iz mutne vode isplivali ljudi."
"Prvi primjer koji sam vidjela, kada je počela ova poplava, koja mi je jasno pokazao ono što ja duboko vjerujem - da bi svi ti narodi, koji su bili zaraćeni, normalno dalje živjeli da nema političara i crkve, koji stalno huškaju. Jedan čovjek, koji je stajao na jednom nasipu, prije nego što se dogodila Grunja, rekao u jednom intervju - Puno su nam pomogli naši susjedi iz Srbije jer smo ih pitali za pomoć, a oni su odmah otvorili jedan kanal, pa je dio vode otišao. Da postoji prava mržnja i netrpeljivost, on to ne bi rekao. On bi to prešutio. On je to mirno rekao sa željom da se zahvali, kao jednu normalnu ljudsku reakciju. Kad bi ih se pustilo na miru i ne bi se ih huškalo, davno bismo svi rekli - Bilo je grozno, ali je prošlo, idemo mi sad dalje. A ljudi se stalno potpiruju nekakvim podzemnim vodama netrpeljivosti", zaključuje psihologinja Mirjana Krizmanić.