Brčaci ovih dana obilježavaju 22. godišnjicu stradanja civilnog stanovništva, koje je započelo 30. travnja 1992. godine rušenjem mosta na rijeci Savi i pogibijom preko stotinu nedužnih civila. Privođenja, torture, mučenja i masovna ubojstva nesrpskog stanovništva nastavljena su sa prvim danima mjeseca svibnja. U hangarima brčanske Luke, zgradi policije, Partizana i na drugim brčanskim stratištima ubijeno je više stotina Brčaka, a za više od 200 još uvijek se traga.
Prošlo je više od 20 godina od zločina počinjenih nad nesrpskim stanovništvom u Brčkom. Tih prvih dana mjeseca svibnja 1992. godine, tisuće Brčaka prošlo je strahote brčanskih logora i stratišta, desetine tisuća ih je protjerano, na stotine ih ubijeno a za mnogima se i danas traga. Sve je počelo 30. travnja rušenjem mosta na rijeci Savi, koji spaja Brčko sa Gunjom u Republici Hrvatskoj.
Ramiz Ahmetović, predsjednik Udruženja nestalih, nasilno odvedenih i ubijenih Bošnjaka Brčko Distrikta pojašnjava:
„Ima tu nešto što ja ne mogu da prihvatim. Ubistva na mostu su se desila 15 do 5, u jutranjim satima. A mi znamo da je tada u to vrijeme bio policijski sat u Republici Hrvatskoj. Niko ne pokreće pitanje ni od novinara ni do političara ni drugih - to su srpske snage uradile vjerovatno ne nadajući se da će prije hrvatska strana pustti ove naše koji su trebali da uđu u BiH. Koliko je tu poginulo, to nikad niko neće ni rasvijetliti. To podataka ni nemamo. Negdje preko 100 ih je poginulo, možda i 150 tih kojih su došli. Ima neka priča da je bilo u pratnji pet autobusa, odnosno 10, pa su neke pustili, ali to je priča za istražitelje.“
Svake godine 30. travnja na mostu počast ubijenim odaje i Marin Brkić, predsjednik hrvatskih civilnih žrtava rata Brčko Distrikta:
„Mi ne znamo ko je bio imenom i prezimenom na mostu. Ne znamo odakle su, ne znamo ko je, ne znamo koliko ih je bilo, ne znamo kome su pripadali. Ali onaj ko je počinio taj zločin do dan-danas nije kažnjen, a ni njegov nalogodavac. Nije dobro za nas, za našu lokalnu zajednicu i za čitavu BiH da takve stvari ni dan-danas nisu kažnjene.“
Brčanski stradalnici i njihove obitelji su nezadovoljni dosadašnjom dinamikom izvođenja odgovornih za počinjene ratne zločine pred lice pravde.
„Žalosno je što moramo konstatirati da još nemamo naznake kad se može očekivati sudski proces. Kad sam razgovarao skoro sa odgovornim, kažu:’Sad će, biće.’ Tako govore zadnjih nekoliko godina. Stvarno sramota i od jednih i od drugih. Oni imaju neki vremenski period od momenta podizanja optužnog zahtjeva: za jednu kategoriju rok od sedam godina, a za drugu kategoriju rok od 15 godina, da bi to došlo do suda. Ovo je očigledno kupovanje vremena, svjedoci umiru, i optuženi umiru, tako da ovo više liči na podsticajni nego na kazneni sud, pa se ne nadamo da će se to brzo realizirati“, kaže Ahmetović.
Slično mišljenje ima i Marin Brkić:
„Mi imamo dva predmeta Luka, stradanje Hrvata svibanj 1992. godine, koja su odnesena iz Brčko Distrikta u Tužilaštvo BiH. Oni su imali rok sedam godina da to riješe, a osma je godina nastala u aprilu i nema nikakvog posebnog odgovora. Odgovor Tužilaštva BiH meni je da je zbog specifičnosti slučaja rok sedam godina, međutim, osma je godina nastala, a nema ništa. Znači da nema veze da li je predmet u Brčko Distriktu ili u Tužilaštvu BiH - ista mu je sudbina.“
Prošlo je više od 20 godina od zločina počinjenih nad nesrpskim stanovništvom u Brčkom. Tih prvih dana mjeseca svibnja 1992. godine, tisuće Brčaka prošlo je strahote brčanskih logora i stratišta, desetine tisuća ih je protjerano, na stotine ih ubijeno a za mnogima se i danas traga. Sve je počelo 30. travnja rušenjem mosta na rijeci Savi, koji spaja Brčko sa Gunjom u Republici Hrvatskoj.
Ramiz Ahmetović, predsjednik Udruženja nestalih, nasilno odvedenih i ubijenih Bošnjaka Brčko Distrikta pojašnjava:
„Ima tu nešto što ja ne mogu da prihvatim. Ubistva na mostu su se desila 15 do 5, u jutranjim satima. A mi znamo da je tada u to vrijeme bio policijski sat u Republici Hrvatskoj. Niko ne pokreće pitanje ni od novinara ni do političara ni drugih - to su srpske snage uradile vjerovatno ne nadajući se da će prije hrvatska strana pustti ove naše koji su trebali da uđu u BiH. Koliko je tu poginulo, to nikad niko neće ni rasvijetliti. To podataka ni nemamo. Negdje preko 100 ih je poginulo, možda i 150 tih kojih su došli. Ima neka priča da je bilo u pratnji pet autobusa, odnosno 10, pa su neke pustili, ali to je priča za istražitelje.“
Svake godine 30. travnja na mostu počast ubijenim odaje i Marin Brkić, predsjednik hrvatskih civilnih žrtava rata Brčko Distrikta:
„Mi ne znamo ko je bio imenom i prezimenom na mostu. Ne znamo odakle su, ne znamo ko je, ne znamo koliko ih je bilo, ne znamo kome su pripadali. Ali onaj ko je počinio taj zločin do dan-danas nije kažnjen, a ni njegov nalogodavac. Nije dobro za nas, za našu lokalnu zajednicu i za čitavu BiH da takve stvari ni dan-danas nisu kažnjene.“
Brčanski stradalnici i njihove obitelji su nezadovoljni dosadašnjom dinamikom izvođenja odgovornih za počinjene ratne zločine pred lice pravde.
„Žalosno je što moramo konstatirati da još nemamo naznake kad se može očekivati sudski proces. Kad sam razgovarao skoro sa odgovornim, kažu:’Sad će, biće.’ Tako govore zadnjih nekoliko godina. Stvarno sramota i od jednih i od drugih. Oni imaju neki vremenski period od momenta podizanja optužnog zahtjeva: za jednu kategoriju rok od sedam godina, a za drugu kategoriju rok od 15 godina, da bi to došlo do suda. Ovo je očigledno kupovanje vremena, svjedoci umiru, i optuženi umiru, tako da ovo više liči na podsticajni nego na kazneni sud, pa se ne nadamo da će se to brzo realizirati“, kaže Ahmetović.
Slično mišljenje ima i Marin Brkić:
„Mi imamo dva predmeta Luka, stradanje Hrvata svibanj 1992. godine, koja su odnesena iz Brčko Distrikta u Tužilaštvo BiH. Oni su imali rok sedam godina da to riješe, a osma je godina nastala u aprilu i nema nikakvog posebnog odgovora. Odgovor Tužilaštva BiH meni je da je zbog specifičnosti slučaja rok sedam godina, međutim, osma je godina nastala, a nema ništa. Znači da nema veze da li je predmet u Brčko Distriktu ili u Tužilaštvu BiH - ista mu je sudbina.“