Porodice nestalih čija su tijela pronađena u navećoj masovnoj grobnici u BiH, Tomašica kod Prijedora, nisu zadovoljni brzinom identifikacije koja se obavlja u Centru za identifikaciju Šejkovača kod Sanskog Mosta.
Radovi na ekshumacijama u Tomašici zaustavljeni su krajem prošle godine, a do sada su otkriveni posmrtni ostaci 430 žrtava, od čega je 275 kompletnih tijela. Porodice žrtava iz ove masovne grobnice ipak se nadaju da će se do kraja juna identificirati većina posmrtnih ostataka kako bi se mogla obaviti zajednička dženaza.
Proces identifikacije tijela pronađenih u masovnoj grobnici Tomašica kod Prijedora započeo je 14. februara ove godine nakon pristizanja prvih rezultata DNK analiza. Prema podacima Tužilaštva BiH, do 16. aprila, kada su ponovo počele identifikacije, od 430 ekshumiranih tijala iz Tomašice identificirano je samo 49.
„Dolazilo je po petnaestak, dvadeset DNA nalaza svakih desetak ili 15 dana, što znači da su u prosjeku rađena dva DNA nalaza dnevno. Mi smo upućivali naše i usmene i pismene pritužbe, i na kraju sve se ubrzalo. Prošli put je stiglo oko 40 nalaza, jučer je stiglo 70, ako ne i više. Znači da se proces ubrzava.“, kaže razočarani Duratović.
Iz Tomašice je ekshumirano 10 članova najuže porodice koji su ubijeni u akciji koji su izveli vojska i policija Republike Srpske 20. juna 1992. godine, kaže Duratović:
„Izgubio sam brata koji je imao 15 godina, oca, dida, nanu, trojicu amidža, strinu, dva amidžića i brata od majke - oni su ekshumirani. Oni su svi izvedeni iz naše porodične kuće i strijeljani – otac i njegova braća u neposrednoj blizini kuće, did i nana kod njihove kuće, strina je ubijena u mojoj kući, u dječijoj sobi, a brat i jedan amidžić su ubijeni u selu.“, opisuje Duratović tragediju svoje porodice.
Patolozi u Centru za identifikaciju Šejkovača kod Sanskog Mosta ne smiju davati izjave, međutim, rekli su nam da je u ovom trenutku urađeno daleko više DNK analiza nađenih u Tomašici nego što je to broj osoba potvrđen u identifikaciji. Razlog tome leži i u činjenici da se proces identifikacije okončava tek nako što neko od članova porodice nestalih pristupi samom činu identifikacije i da saglasnost.
Mada su susreti porodica nestalih u Centru za identifikaciju bolni, njihove priče o stradanjima su uglavnom iste. Saida Ališića, iz prijedorskog sela Rizvanovići, 16. aprila identifikovali su supruga Ismeta i sestra Edina Plavus:
„On je odveden u treću kuću i ubijen. Sad smo ga našli u Tomašici. Mali je imao tri i po godine, nije ga ni upamtio, sad je došao da vidi samo njegove kosti. Ništa drugo.“, govori nam Edina, dok se supruga Ismeta prisjeća tog kobnog 20. jula 1992. godine:
„Bila sam sa suprugom u dvorištu, sjedili smo. To je odjednom naišlo. Po njega su došle komšije, treća kuća od naše, izveli su ga na put i ubili. Ni krivog ni dužnog.“, govori s tugom Ismeta.
Kako bi se sve radnje oko identifikacije i davanja izjava porodica o okolnostima stradanja, koje uzima Tužilaštvo BiH, završile za za svaku porodicu potrebno je oko sat vremena. Problem u identifikacijama, prema riječima Duratovića, je i što veliki broj članova žrtava iz Tomašice živi u inostranstvu:
„Narednih šest dana trebale bi biti još 43 porodice koje su pozvane. Koliko će ih se odazvati, ne znam, ali nisu tu, ne mogu doći. Tužilaštvo dolazi. Mi smo uputili zahtjev Tužilaštvu da u periodu od 20. juna do 15. jula, kad se završava proces identifikacija, vrše konstantne identifikacije jer ljudi iz dijaspore će krenuti od 15. juna, kada im kreću kolektivni godišnji odmori, i u tom periodu će biti jako puno ljudi.“, objašnjava Duratović, koji se ipak nada da će se posao uspjeti zavšiti prije 20. juna i zajedničke dženaze:
„Očekujemo da će do kraja juna biti identifikovana sva lica koja su ekshumirana iz Tomašice, znači njih bar 275 čitavih tijela, plus određen broj tijela koji su vezani sa Jakanovom kosom. Određeno je da će dženaza biti 20. jula. Mislimo da će biti oko 300 šehida koji će se ukopati taj dan.“, očekuje Duratović.
Za zločine i ubistvo oko 1.300 prijedorskih civila 20. juna 1992. godine Tužilaštvo BiH još nije podiglo niti jednu optužnicu. Haški sud osudio je 16 bosanskih Srba na ukupno 230 godina zatvora za zločine počinjene na području Prijedora, gdje je do sada otkrivena 61 masovna grobnica.
Radovi na ekshumacijama u Tomašici zaustavljeni su krajem prošle godine, a do sada su otkriveni posmrtni ostaci 430 žrtava, od čega je 275 kompletnih tijela. Porodice žrtava iz ove masovne grobnice ipak se nadaju da će se do kraja juna identificirati većina posmrtnih ostataka kako bi se mogla obaviti zajednička dženaza.
Proces identifikacije tijela pronađenih u masovnoj grobnici Tomašica kod Prijedora započeo je 14. februara ove godine nakon pristizanja prvih rezultata DNK analiza. Prema podacima Tužilaštva BiH, do 16. aprila, kada su ponovo počele identifikacije, od 430 ekshumiranih tijala iz Tomašice identificirano je samo 49.
Mirsad Duratović
Predsjednik Udruženja logoraša "Prijedor '92" Mirsad Duratović, iz prijedorskog sela Bišćani, jedan je od onih koji je poslije skoro 22 godinu nakon zločina pronašao posmrtne ostatke članova svoje porodice. Smatra da je u početku proces identifikacije tekao jako sporo:„Dolazilo je po petnaestak, dvadeset DNA nalaza svakih desetak ili 15 dana, što znači da su u prosjeku rađena dva DNA nalaza dnevno. Mi smo upućivali naše i usmene i pismene pritužbe, i na kraju sve se ubrzalo. Prošli put je stiglo oko 40 nalaza, jučer je stiglo 70, ako ne i više. Znači da se proces ubrzava.“, kaže razočarani Duratović.
Iz Tomašice je ekshumirano 10 članova najuže porodice koji su ubijeni u akciji koji su izveli vojska i policija Republike Srpske 20. juna 1992. godine, kaže Duratović:
„Izgubio sam brata koji je imao 15 godina, oca, dida, nanu, trojicu amidža, strinu, dva amidžića i brata od majke - oni su ekshumirani. Oni su svi izvedeni iz naše porodične kuće i strijeljani – otac i njegova braća u neposrednoj blizini kuće, did i nana kod njihove kuće, strina je ubijena u mojoj kući, u dječijoj sobi, a brat i jedan amidžić su ubijeni u selu.“, opisuje Duratović tragediju svoje porodice.
Patolozi u Centru za identifikaciju Šejkovača kod Sanskog Mosta ne smiju davati izjave, međutim, rekli su nam da je u ovom trenutku urađeno daleko više DNK analiza nađenih u Tomašici nego što je to broj osoba potvrđen u identifikaciji. Razlog tome leži i u činjenici da se proces identifikacije okončava tek nako što neko od članova porodice nestalih pristupi samom činu identifikacije i da saglasnost.
Mada su susreti porodica nestalih u Centru za identifikaciju bolni, njihove priče o stradanjima su uglavnom iste. Saida Ališića, iz prijedorskog sela Rizvanovići, 16. aprila identifikovali su supruga Ismeta i sestra Edina Plavus:
„On je odveden u treću kuću i ubijen. Sad smo ga našli u Tomašici. Mali je imao tri i po godine, nije ga ni upamtio, sad je došao da vidi samo njegove kosti. Ništa drugo.“, govori nam Edina, dok se supruga Ismeta prisjeća tog kobnog 20. jula 1992. godine:
„Bila sam sa suprugom u dvorištu, sjedili smo. To je odjednom naišlo. Po njega su došle komšije, treća kuća od naše, izveli su ga na put i ubili. Ni krivog ni dužnog.“, govori s tugom Ismeta.
Kako bi se sve radnje oko identifikacije i davanja izjava porodica o okolnostima stradanja, koje uzima Tužilaštvo BiH, završile za za svaku porodicu potrebno je oko sat vremena. Problem u identifikacijama, prema riječima Duratovića, je i što veliki broj članova žrtava iz Tomašice živi u inostranstvu:
„Narednih šest dana trebale bi biti još 43 porodice koje su pozvane. Koliko će ih se odazvati, ne znam, ali nisu tu, ne mogu doći. Tužilaštvo dolazi. Mi smo uputili zahtjev Tužilaštvu da u periodu od 20. juna do 15. jula, kad se završava proces identifikacija, vrše konstantne identifikacije jer ljudi iz dijaspore će krenuti od 15. juna, kada im kreću kolektivni godišnji odmori, i u tom periodu će biti jako puno ljudi.“, objašnjava Duratović, koji se ipak nada da će se posao uspjeti zavšiti prije 20. juna i zajedničke dženaze:
„Očekujemo da će do kraja juna biti identifikovana sva lica koja su ekshumirana iz Tomašice, znači njih bar 275 čitavih tijela, plus određen broj tijela koji su vezani sa Jakanovom kosom. Određeno je da će dženaza biti 20. jula. Mislimo da će biti oko 300 šehida koji će se ukopati taj dan.“, očekuje Duratović.
Za zločine i ubistvo oko 1.300 prijedorskih civila 20. juna 1992. godine Tužilaštvo BiH još nije podiglo niti jednu optužnicu. Haški sud osudio je 16 bosanskih Srba na ukupno 230 godina zatvora za zločine počinjene na području Prijedora, gdje je do sada otkrivena 61 masovna grobnica.