U nastavku serijala "Govore bh. akademici" svoje stavove iznosi dr. Slobodan Loga, ugledni sarajevski neuropsihijatar. On govori o mentalnom zdravlju stanovnika u BiH, ukazuje da nedostaju ozbiljne analize u toj oblasti, te upozorava na posljedice ratnih trauma, koje se osjete danas.
Loga: To je jako teško reći zbog toga što ne postoji jedno solidno istraživanje koje bi moglo to da na vjerodstojan način prikaže, odnosno da se utvrdi kakvo je zdravlje stanovnika BiH. Međutim, ja mogu pretpostaviti da je mentalno zdravlje stanovnika BiH sigurno ugroženo. Elementi koji ugrožavaju to su vrlo jasno i oni već djeluju duže vremena. Prije svega, to su siromaštvo, nezaposlenost, zatim tu su posljedice rata koje nisu u potpunosti sanirane i mislim da će potrajati dok se ova ekonomska kriza i sve to skupa ne preokrene u nešto što je dobro i što bi građanima BiH omogućilo bolji život.
Loga: Ne možemo pretpostaviti. Ja sam vodio istraživanje za vrijeme rata. To je bio jedan projekat koji je, ustvari, vodila Akademija nauka, i mi smo istraživali mentalno zdravlje stanovnika Sarajeva s obzirom da je Sarajevo bilo u vrlo specifičnoj situaciji – bilo je pod opsadom 1.350 dana i stanovništvo grada Sarajeva je bilo vrlo ugroženo, ne samo ratnim djelovanjima nego i nedostatkom dovoljnog snabdjevanja gorivom, hranom, lijekovima, tako da je stanovništvo bilo pod velikim rizikom. Naša istraživanja za vrijeme rata su pokazala da je broj onih koji su pod stresom i onih koji su ugroženi jako visok.
Loga: Mi smo još u istraživanju za vrijeme rata predviđali da će djeca koja su odrasla u toku ratnih zbivanja kasnije biti pod rizikom. Ona nisu pokazala znake popuštanja kad je u pitanju mentalno zdravlje u toku rata, ona su pokazala izvjesnu otpornost, ali mi smo predviđali da će se to javiti poslije rata, što se stvarno i dogodilo - ne samo sa porastom zahtjeva za zbrinjavanje duševnih bolesnika nego i u drugim aspektima društevnog života - porast maloljetničke delikvencije, porast kriminala. To je bilo predvidljivo već tada. To je sve u granicama našeg očekivanja. Postavlja se sada pitanje da li je društvo moglo da prevenira to. Ja mislim da je moglo da je više vodilo računa o ekonomskim aspektima života u BiH.
Loga: Daljem pogoršanju stanja na društvenom niovu - porast samoubistava, porast kriminala, povećanje zahtjeva za psihijatrijsko zbrinjavanje ili za liječenjem u tom pogledu. Ako sada ne ukažemo pažnju, ako sada ne budemo posvetili svu našu snagu da se postave temelji kvalitetnog života za omladinu, mi možemo očekivati samo ružne rezultate u budućnosti.
RSE: Koliko se nauka i naučni radovi tretiraju u bh. društvu? Koliko se podržavaju istraživanja?
Loga: Možemo otvoreno reći da je nauka jako zanemarena u BiH. Ulaganja u nauku su
drastično smanjena u odnosu na ona koja smo imali prije rata. Od predratnog GDP-a odvajao se 1,5 posto za nauku. Danas nemamo ni 0,05 posto ulaganje. To je tako zanemarljivo malo da ne može da podstakne apsolutno nikakav naučni rad. One zemlje Evrope, koje su mnogo razvijenije od nas, koje su posvetile pažnju nauci su manje u ekonomskoj i uopšte društvenoj krizi nego one koje su posvetile manje pažnje. Prema tome, investicija u nauku nije bačen novac. To je, ustvari, ulaganje u prosperitet društva, u razvoj društva. I ako se to tako ne shvati, nećemo imati situaciju u kojoj ćemo biti zadovoljni. Uloga nauke u današnjem društvu nije prepoznata kao nešto od čega društvo ima koristi. Možda se danas traži neposredna korist – ja ulažem toliko sredstava tu i ja sutra želim da mi se to vrati i još više. Međutim, nauka nije takva da su rezultati njenog rada evidentni od danas do sutra. To je u perspektivi, to je prosperitet, to je razvoj, to se mjeri nekim sama drugim aršinima, a ne neposrednom koristi.
Loga: Na jedan indirektan način postavili ste pitanje kakva je uloga Akademije u prosperitetu jednog društva. Ogromna. Mi možemo da zaokružimo naučni rad, jedan progres u jednom društvu, možemo sigurno da se postavimo u ulogu nekoga koji to može da podstakne, koji može da postigne - jer ima to znanje, ima kapacitet za takav doprinos razvoju društva. Ali, nažalost, sad-zasad takvih ponuda nemamo. Ja se duboko nadam da će se ipak jednog dana prepoznati šta za prosperitet jednog društva znači nauka i koliko je važno ulagati u nju. Ja mislim da nikad nije kasno, da uvijek ima šanse, ima nekakav dobar izgled za oporavak ukoliko svi postanemo svjesni da od sviju nas zavisi prosperitet ovog društva - i da doprinesemo svi na svom poslu tom prosperitetu. Sigurno da bi progres na ekonomskom planu značio oporavak ove države u svim njenim aspektima - i sigurno da bi to bio doprinos i školstvu, prosperitetu uopšte društvenog života i blagostanja jednog, koje bi se itekako moglo ovom napaćenom narodu omogućiti kroz jedan pametan, strpljiv i kvalitetan rad u budućnosti.
Loga: Sad-zasad, nažalost, ne vidim.
RSE: Gospodine Loga, kakvo je mentalno zdravlje bh. građana?
Loga: To je jako teško reći zbog toga što ne postoji jedno solidno istraživanje koje bi moglo to da na vjerodstojan način prikaže, odnosno da se utvrdi kakvo je zdravlje stanovnika BiH. Međutim, ja mogu pretpostaviti da je mentalno zdravlje stanovnika BiH sigurno ugroženo. Elementi koji ugrožavaju to su vrlo jasno i oni već djeluju duže vremena. Prije svega, to su siromaštvo, nezaposlenost, zatim tu su posljedice rata koje nisu u potpunosti sanirane i mislim da će potrajati dok se ova ekonomska kriza i sve to skupa ne preokrene u nešto što je dobro i što bi građanima BiH omogućilo bolji život.
RSE: Znamo li uopšte koliko imamo potencijalno ugroženih ljudi?
Loga: Ne možemo pretpostaviti. Ja sam vodio istraživanje za vrijeme rata. To je bio jedan projekat koji je, ustvari, vodila Akademija nauka, i mi smo istraživali mentalno zdravlje stanovnika Sarajeva s obzirom da je Sarajevo bilo u vrlo specifičnoj situaciji – bilo je pod opsadom 1.350 dana i stanovništvo grada Sarajeva je bilo vrlo ugroženo, ne samo ratnim djelovanjima nego i nedostatkom dovoljnog snabdjevanja gorivom, hranom, lijekovima, tako da je stanovništvo bilo pod velikim rizikom. Naša istraživanja za vrijeme rata su pokazala da je broj onih koji su pod stresom i onih koji su ugroženi jako visok.
RSE: Odmah poslije rata stručnjaci su upozoravali na brojne probleme koji nas mogu stići ako ne bude reakcije, da će mentalno stanje kompletne nacije biti ugoženo, ali nikakavog odgovora na to nije bilo. Kakve posljedice možemo očekivati jer se nismo na vrijeme bavili traumama kroz koje je prošlo ovo društvo i u ratu, ali kroz koje prolazi i danas? Čudi li vas ovolika agresivnost, povećan broj oboljelih od depresije i drugih psiholoških poremećaja?
Loga: Mi smo još u istraživanju za vrijeme rata predviđali da će djeca koja su odrasla u toku ratnih zbivanja kasnije biti pod rizikom. Ona nisu pokazala znake popuštanja kad je u pitanju mentalno zdravlje u toku rata, ona su pokazala izvjesnu otpornost, ali mi smo predviđali da će se to javiti poslije rata, što se stvarno i dogodilo - ne samo sa porastom zahtjeva za zbrinjavanje duševnih bolesnika nego i u drugim aspektima društevnog života - porast maloljetničke delikvencije, porast kriminala. To je bilo predvidljivo već tada. To je sve u granicama našeg očekivanja. Postavlja se sada pitanje da li je društvo moglo da prevenira to. Ja mislim da je moglo da je više vodilo računa o ekonomskim aspektima života u BiH.
RSE: Čemu to dalje može odvesti?
Loga: Daljem pogoršanju stanja na društvenom niovu - porast samoubistava, porast kriminala, povećanje zahtjeva za psihijatrijsko zbrinjavanje ili za liječenjem u tom pogledu. Ako sada ne ukažemo pažnju, ako sada ne budemo posvetili svu našu snagu da se postave temelji kvalitetnog života za omladinu, mi možemo očekivati samo ružne rezultate u budućnosti.
RSE: Koliko se nauka i naučni radovi tretiraju u bh. društvu? Koliko se podržavaju istraživanja?
Loga: Možemo otvoreno reći da je nauka jako zanemarena u BiH. Ulaganja u nauku sudrastično smanjena u odnosu na ona koja smo imali prije rata. Od predratnog GDP-a odvajao se 1,5 posto za nauku. Danas nemamo ni 0,05 posto ulaganje. To je tako zanemarljivo malo da ne može da podstakne apsolutno nikakav naučni rad. One zemlje Evrope, koje su mnogo razvijenije od nas, koje su posvetile pažnju nauci su manje u ekonomskoj i uopšte društvenoj krizi nego one koje su posvetile manje pažnje. Prema tome, investicija u nauku nije bačen novac. To je, ustvari, ulaganje u prosperitet društva, u razvoj društva. I ako se to tako ne shvati, nećemo imati situaciju u kojoj ćemo biti zadovoljni. Uloga nauke u današnjem društvu nije prepoznata kao nešto od čega društvo ima koristi. Možda se danas traži neposredna korist – ja ulažem toliko sredstava tu i ja sutra želim da mi se to vrati i još više. Međutim, nauka nije takva da su rezultati njenog rada evidentni od danas do sutra. To je u perspektivi, to je prosperitet, to je razvoj, to se mjeri nekim sama drugim aršinima, a ne neposrednom koristi.
RSE: Odjel medicinskih nauka Akademije nauka i umjetnosti BiH organizovao je simpozije, upozoravao na brojne probleme, Akadamija objavljuje radove, istraživanja. Koristi li to iko u ovoj zemlji da učini nešto po preporukama koje dajete?
Loga: Na jedan indirektan način postavili ste pitanje kakva je uloga Akademije u prosperitetu jednog društva. Ogromna. Mi možemo da zaokružimo naučni rad, jedan progres u jednom društvu, možemo sigurno da se postavimo u ulogu nekoga koji to može da podstakne, koji može da postigne - jer ima to znanje, ima kapacitet za takav doprinos razvoju društva. Ali, nažalost, sad-zasad takvih ponuda nemamo. Ja se duboko nadam da će se ipak jednog dana prepoznati šta za prosperitet jednog društva znači nauka i koliko je važno ulagati u nju. Ja mislim da nikad nije kasno, da uvijek ima šanse, ima nekakav dobar izgled za oporavak ukoliko svi postanemo svjesni da od sviju nas zavisi prosperitet ovog društva - i da doprinesemo svi na svom poslu tom prosperitetu. Sigurno da bi progres na ekonomskom planu značio oporavak ove države u svim njenim aspektima - i sigurno da bi to bio doprinos i školstvu, prosperitetu uopšte društvenog života i blagostanja jednog, koje bi se itekako moglo ovom napaćenom narodu omogućiti kroz jedan pametan, strpljiv i kvalitetan rad u budućnosti.
RSE: Vidite li ga?
Loga: Sad-zasad, nažalost, ne vidim.