Institut za nestale osobe i Tužilaštvo BiH pokrenuli su prekopavanje njiva Hasana i Rašida Balihodžića u Oborcima kod Donjeg Vakufa sumnjajući da su na njima ukopana tijela ubijenih Bošnjaka iz Prijedora koji su krenuli autobusima na razmjenu u Turbe kod Travnika 1992. godine. Otvaranjem još jedne u nizu grobnica probudila se nada kod stotinu porodica žrtava iz Prijedora koje godinama traže posmrtne ostatke svojih najmilijih.
Među 200 prijedorskih muškaraca ubijenih tokom 1992. godine bili su 21-ogodišnji sin i muž Naile Bajrić iz Prijedora. Jedino što Naila, 22 godine od nestanka svojih najmilijih, želi jeste da nađe njihove posmrtne ostatke kako bi ih dostojanstveno ukopala:
„Da mi je naći pa da ih sahranim, da znam gdje je mezarluk - i da odem gore da sjedim i plačem i ispričam se - bilo bi mi lakše. Daj, Bože, da to bude, da smirimo svoje duše.“, iznosi svoja očekivanja Naila. Nailinu nadu pothranjuje sumnja da se na imanju porodice Balihodžić iz Oboraca kod Donjeg Vakufa krije grobnica sa posmrtnim ostacima više od stotinu Bošnjaka i Hrvata nestalih iz konvoja autobusa kojim su u ljeto 1992. pripadnici Interventnog voda policije Republike Srpske prebacivali zarobljene iz Prijedora na Vlašić. Predstavnik Udruženja žrtava iz Prijedora ''Izvor'' Edin Ramulić kaže kako su ovu informaciju imali prije četiri godine:
„Ja sam čak i tragao u Banjoj Luci kod ljudi koji su u to vrijeme radili u razmjeni ratnih zarobljenika, pa nisam mogao doći do te informacije. Navodno su ti ljudi bili povedeni dole u razmjenu, a postoji mogućnost da su odvedeni isto tako da odrade neke poslove na liniji odbrane, koja bila u blizni. Sve se završilo na nemogućnosti da se to provjeri. Ovo nas je sada poprilično zateklo. Nije bilo nikakvih najava. Vjerovatno je taj svjedok insajder koji je javio iznenadio i ljude u Institutu.“, kaže Edin.
Prema informacijama Instituta za nestale osobe BiH, na ovom lokalitetu trebao bi se nalaziti veći broj žrtava iz proteklog rata, civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. Vjeruje se da su na njivama Hasana i Rašida Balihodžića, na dubini od pet metara, zakopana tijela ubijenih Prijedorčana koji su krenuli na razmjenu u Turbe kod Travnika, do čega, nažalost, nikad nije došlo. Iskazi svjedoka pomogli su pri otkrivanju masovne grobnice, kaže glasnogovornica Instituta Lejla Čengić:
„Istražitelji Instituta za nestale osobe provjerili su ovu informaciju iz više izvora, Radiće se mašinski i ručno - i tek kada krenemo sa iskopavanjem, znaćemo da li je informacija tačna ili neistinita.“, navela je Lejla Čengić.
Većina mještana ovog sela kod Donjeg Vakufa nije znala za postojanje masovne grobnice. Među njima su i Vahid Rujanac i Abdulah Orlović:
„Čuli smo da se nalazi nešto, ali dok se ne otkrije, ni mi samo ne znamo da li je, da li nije. Vidjećemo. Volio bih da se sazna.“, rekao nam je Vahid, dok je Abdulah kaže da je za to saznao pre desetak dana iz medija:
Za mene je ovo baš iznenađenje. U nevjerici sam. Ne mogu da vjerujem da je to tako. Ako jeste, čudim se onim ljudima koji nešto više znaju da neće da kažu.“, napominje Abdulah Orlović.
Za stotinama Prijedorčana još uvijek se traga. Ramulić tvrdi kako je mala vjerovatnoća da se u masovnoj grobnici u Oborcima kriju posmrtni ostaci ubijenih na Korićanskim stijenama:
„Ko poznaje prilike iz tog vremena, između Korićankih stijena i te lokacije u Donjem Vakufu se nalazila čitava teritorija Jajca, koja je tada bila pod kontrolom ARBiH i HVO-a. Put se razdvajao već u Banjoj Luci. Iz Banje Luke bi mogli ići ili na jednu ili na drugu stranu - mada je moguće, ali ovdje se tvrdi da su ljudi pobijeni tu. Onda dolazimo do toga da se pitamo nije došlo do naknadnog premještanja.“, zaključuje Ramulić.
Ekshumacija, kojom rukovodi Tužilaštvo BiH, počela je 8. aprila. Tačan broj žrtava biće poznat nakon toga, iako se pretpostavlja da se radi o najmanje 147 ubijenih Prijedorčana. Područje sela Oborci, kod Donjeg Vakufa, sve do 1995. godine bilo je pod kontrolom Vojske Republike Srpske.
Među 200 prijedorskih muškaraca ubijenih tokom 1992. godine bili su 21-ogodišnji sin i muž Naile Bajrić iz Prijedora. Jedino što Naila, 22 godine od nestanka svojih najmilijih, želi jeste da nađe njihove posmrtne ostatke kako bi ih dostojanstveno ukopala:
„Da mi je naći pa da ih sahranim, da znam gdje je mezarluk - i da odem gore da sjedim i plačem i ispričam se - bilo bi mi lakše. Daj, Bože, da to bude, da smirimo svoje duše.“, iznosi svoja očekivanja Naila. Nailinu nadu pothranjuje sumnja da se na imanju porodice Balihodžić iz Oboraca kod Donjeg Vakufa krije grobnica sa posmrtnim ostacima više od stotinu Bošnjaka i Hrvata nestalih iz konvoja autobusa kojim su u ljeto 1992. pripadnici Interventnog voda policije Republike Srpske prebacivali zarobljene iz Prijedora na Vlašić. Predstavnik Udruženja žrtava iz Prijedora ''Izvor'' Edin Ramulić kaže kako su ovu informaciju imali prije četiri godine:
„Ja sam čak i tragao u Banjoj Luci kod ljudi koji su u to vrijeme radili u razmjeni ratnih zarobljenika, pa nisam mogao doći do te informacije. Navodno su ti ljudi bili povedeni dole u razmjenu, a postoji mogućnost da su odvedeni isto tako da odrade neke poslove na liniji odbrane, koja bila u blizni. Sve se završilo na nemogućnosti da se to provjeri. Ovo nas je sada poprilično zateklo. Nije bilo nikakvih najava. Vjerovatno je taj svjedok insajder koji je javio iznenadio i ljude u Institutu.“, kaže Edin.
Prema informacijama Instituta za nestale osobe BiH, na ovom lokalitetu trebao bi se nalaziti veći broj žrtava iz proteklog rata, civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. Vjeruje se da su na njivama Hasana i Rašida Balihodžića, na dubini od pet metara, zakopana tijela ubijenih Prijedorčana koji su krenuli na razmjenu u Turbe kod Travnika, do čega, nažalost, nikad nije došlo. Iskazi svjedoka pomogli su pri otkrivanju masovne grobnice, kaže glasnogovornica Instituta Lejla Čengić:
„Istražitelji Instituta za nestale osobe provjerili su ovu informaciju iz više izvora, Radiće se mašinski i ručno - i tek kada krenemo sa iskopavanjem, znaćemo da li je informacija tačna ili neistinita.“, navela je Lejla Čengić.
Većina mještana ovog sela kod Donjeg Vakufa nije znala za postojanje masovne grobnice. Među njima su i Vahid Rujanac i Abdulah Orlović:
„Čuli smo da se nalazi nešto, ali dok se ne otkrije, ni mi samo ne znamo da li je, da li nije. Vidjećemo. Volio bih da se sazna.“, rekao nam je Vahid, dok je Abdulah kaže da je za to saznao pre desetak dana iz medija:
Za mene je ovo baš iznenađenje. U nevjerici sam. Ne mogu da vjerujem da je to tako. Ako jeste, čudim se onim ljudima koji nešto više znaju da neće da kažu.“, napominje Abdulah Orlović.
Za stotinama Prijedorčana još uvijek se traga. Ramulić tvrdi kako je mala vjerovatnoća da se u masovnoj grobnici u Oborcima kriju posmrtni ostaci ubijenih na Korićanskim stijenama:
„Ko poznaje prilike iz tog vremena, između Korićankih stijena i te lokacije u Donjem Vakufu se nalazila čitava teritorija Jajca, koja je tada bila pod kontrolom ARBiH i HVO-a. Put se razdvajao već u Banjoj Luci. Iz Banje Luke bi mogli ići ili na jednu ili na drugu stranu - mada je moguće, ali ovdje se tvrdi da su ljudi pobijeni tu. Onda dolazimo do toga da se pitamo nije došlo do naknadnog premještanja.“, zaključuje Ramulić.
Ekshumacija, kojom rukovodi Tužilaštvo BiH, počela je 8. aprila. Tačan broj žrtava biće poznat nakon toga, iako se pretpostavlja da se radi o najmanje 147 ubijenih Prijedorčana. Područje sela Oborci, kod Donjeg Vakufa, sve do 1995. godine bilo je pod kontrolom Vojske Republike Srpske.