Nakon nekoliko dana pauze, na Međunarodnom sudu prave (ICJ-u) u nizozemskom gradu Den Haagu nastavilo se suđenje za genocid u slučaju međusobnih tužbi Hrvatske i Srbije, drugim krugom argumentacije srbijanskog pravnog tima. Vođa tima Saša Obradović otvorio je drugi krug tvrdnjom da je hrvatska tužba za genocid – dječja igra, a ne proces pred međunarodnim sudom, ustvrdivši da su motivi za nju – bili politički, a ne pravni.
Obradović je izjavio kako hrvatski tim tijekom suđenja ovog mjeseca - nije izveo valjane dokaze o genocidu nad stanovništvom hrvatske nacionanosti u prvoj polovici devedesetih godina na pobunjenom području Hrvatske, tzv. Republici Srpskoj Krajini.
Pri tom je zatražio od suda da odbaci, između ostalih dokaza i 188 iskaza svjedoka o zločinima iz tužbe, budući da su ih uzeli hrvatski policajci, a ne istražni suci – što dovodi u pitanje njihovu vjerodostojnost. Obradović je osporavao i dokaze o brutalnom zlostavljanju i ubijanju hrvatskih zatočenika u logorima u Srbiji, kroz koje je prema podacima iz hrvatske tužbe – prošlo preko 7000 osoba.
„U Srbiji nije bilo ni jednog logora namjenjenog ubijanju. Najviše što je utvrdila jedna domaća optužnica u Hrvatskoj je 12 ubijenih ratnih zarobljenika na cijelom teritoriju Srbije. Što je neusporedivo s definicijom holokausta o logorima smrti, kao što su primjerice bili Auschwitz-Birkenau u Poljskoj ili Jasenovac u Hrvatskoj“, argumentirao je pak voditelj srbijanskog tima.
Tužba pokrenuta na temelju politike, ne dokaza
Obradović je okarakterizirao hrvatsku tužbu za genocid pokrenutu 1999.godine – kao politikantsku, bez pravnog osnova, citirajući pri tom medijski istup bivšeg ministra pravosuđa i pravnog zastupnika (tužbe pred ICJ-om) Hrvatske Ivana Šimonovića.
„To je bio pokušaj da se paraliziraju slučajevi protiv Hrvata pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY). To je povijesna činjenica koju nisu negirali naši uvaženi protivnici. I kako bi. Pokrenuvši tužbu Hrvatska je željela demonizirati Srbe, kako sam već objasnio u prvoj rundi argumentacije“, naveo je Obradović.
U zadnjem dijelu argumentacije u četvrtak, kao član srbijanskog tima, odvjetnik Wayne Jordsh odgovarao je na teze hrvatskog tima – kako je presudama pojedincima na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) utvrđena odgovornost vlasti iz Beograda za udruženi zločinački poduhvat stvaranja etnički čistih srpskih teritorija na prostoru Hrvatske.
Jordash je inače odvjetnik (prvostupanjski) oslobođenog bivšeg šefa Državne bezbjednosti (DB) Srbije Jovice Stanišića.
Drugi krug argumentacije srbijanskog pravnog tima nastaviti će se u petak, kada se očekuje osvrtanje na zahtjeve hrvatske strane u vezi potrage za još preko 850 nestalih osoba tijekom rata, kao i zahtjeva da Srbija kazni počinitelje ratnih zločina.
Pogotovo oficirski vrh Jugoslavenske narodne armije, JNA, pod čijim su zapovjedništvom djelovale sve srpske snage prilikom napada na mjesta na pobunjenom teritoriju Hrvatske.
Podsjetimo, u svojoj protutužbi, podnesenom 2010.godine, Srbija tereti državu Hrvatsku pred ICJ-om za genocid nad stanovništvom srpske nacionalnosti prilikom akcije Oluja 1995.godine.
Obradović je izjavio kako hrvatski tim tijekom suđenja ovog mjeseca - nije izveo valjane dokaze o genocidu nad stanovništvom hrvatske nacionanosti u prvoj polovici devedesetih godina na pobunjenom području Hrvatske, tzv. Republici Srpskoj Krajini.
Pri tom je zatražio od suda da odbaci, između ostalih dokaza i 188 iskaza svjedoka o zločinima iz tužbe, budući da su ih uzeli hrvatski policajci, a ne istražni suci – što dovodi u pitanje njihovu vjerodostojnost. Obradović je osporavao i dokaze o brutalnom zlostavljanju i ubijanju hrvatskih zatočenika u logorima u Srbiji, kroz koje je prema podacima iz hrvatske tužbe – prošlo preko 7000 osoba.
„U Srbiji nije bilo ni jednog logora namjenjenog ubijanju. Najviše što je utvrdila jedna domaća optužnica u Hrvatskoj je 12 ubijenih ratnih zarobljenika na cijelom teritoriju Srbije. Što je neusporedivo s definicijom holokausta o logorima smrti, kao što su primjerice bili Auschwitz-Birkenau u Poljskoj ili Jasenovac u Hrvatskoj“, argumentirao je pak voditelj srbijanskog tima.
Tužba pokrenuta na temelju politike, ne dokaza
Obradović je okarakterizirao hrvatsku tužbu za genocid pokrenutu 1999.godine – kao politikantsku, bez pravnog osnova, citirajući pri tom medijski istup bivšeg ministra pravosuđa i pravnog zastupnika (tužbe pred ICJ-om) Hrvatske Ivana Šimonovića.
„To je bio pokušaj da se paraliziraju slučajevi protiv Hrvata pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY). To je povijesna činjenica koju nisu negirali naši uvaženi protivnici. I kako bi. Pokrenuvši tužbu Hrvatska je željela demonizirati Srbe, kako sam već objasnio u prvoj rundi argumentacije“, naveo je Obradović.
U zadnjem dijelu argumentacije u četvrtak, kao član srbijanskog tima, odvjetnik Wayne Jordsh odgovarao je na teze hrvatskog tima – kako je presudama pojedincima na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) utvrđena odgovornost vlasti iz Beograda za udruženi zločinački poduhvat stvaranja etnički čistih srpskih teritorija na prostoru Hrvatske.
Jordash je inače odvjetnik (prvostupanjski) oslobođenog bivšeg šefa Državne bezbjednosti (DB) Srbije Jovice Stanišića.
Drugi krug argumentacije srbijanskog pravnog tima nastaviti će se u petak, kada se očekuje osvrtanje na zahtjeve hrvatske strane u vezi potrage za još preko 850 nestalih osoba tijekom rata, kao i zahtjeva da Srbija kazni počinitelje ratnih zločina.
Pogotovo oficirski vrh Jugoslavenske narodne armije, JNA, pod čijim su zapovjedništvom djelovale sve srpske snage prilikom napada na mjesta na pobunjenom teritoriju Hrvatske.
Podsjetimo, u svojoj protutužbi, podnesenom 2010.godine, Srbija tereti državu Hrvatsku pred ICJ-om za genocid nad stanovništvom srpske nacionalnosti prilikom akcije Oluja 1995.godine.