Nevladine organizacije upozoravaju da prijedlog novog zakona o javnim nabavkama BiH, koji je upućen u parlamentarnu proceduru, ne predstavlja nikakav napredak u borbi protiv korupcije. Tvrdi se kako su predložene kazne najniže u regionu, pa i cijeloj Evropi, čime se potpuno štite prekršioci zakona. Previsokim taksama, sa druge strane, kažnjavaju se oni koji upozoravaju na korupciju u procesu javnih nabavki. Predlagač, pak, tvrdi da nova zakonska rješenja predstavljaju ogroman korak naprijed u odnosu na postojeći zakon o javnim nabavkama, jer doprinosi porastu transparentnosti i odgovornosti u cijelom procesu.
Ako je suditi po najnovijim upozorenjima predstavnika nevladinog sektora, ako bi neki pojedinac omogućio da se kroz javnu nabavku ukrade, naprimjer, milion maraka, mogao bi biti kažnjen sa kaznom u rasponu od 300 do 3.000 maraka. Slično je i sa kaznama za ugovorne organe, jer bi mogli da budu sankcionisani sa najviše 15.000 maraka.
To su rekordno niske kazne i nisu u skladu s evropskim direktivama, tvrdi predsjedavajući Predsjedništva Udruženja građana „Tender“ Ivan Stokić, koje okuplja privatne firme, ponuđače u javnim nabavkama u Bosni i Hercegovini:
„Za iste prekrašaje u Sloveniji je 700.000 maraka, u Hrvatskoj 266.000 maraka, a ovdje simboličnih 15.000 maraka. I ne postoji uopšte kazna za službenika koji vodi javne nabavke, što znači da to direktno stimulira prekršaje jer u jednom dobrom tenderu 20 ili 30 posto razlike u cijeni pokriva desetostruke iznose“, navodi Stokić.
U Transparency Internationalu Bosne i Hercegovine kažu da su dostavili čitav niz amandmana na prijedlog zakona o javnim nabavkama, u saradnji sa drugim organizacijama, u kojima se traži drakonsko povećanje kazni, prije svega za odgovorne pojedince.
„Za odgovorne osobe u ugovornim organima da predlože sankcije do 25.000 maraka. Naravno, raspon je veliki u odnosu na oblik kršenja zakona. Da se za ponuđače propiše kazna do 20.000 maraka, i za ugovorne organe do 15.000 maraka. Naravno, ovo su samo novčane sankcije u pitanju. Kada su u pitanju krivična djela, tu na snagu stupaju sankcije i kazne koje su propisane krivičnim zakonodavstvom“, kaže portparol TI Ivana Korajlić.
Direktorka Agencije za javne nabavke Bosne i Hercegovine Đinita Fočo ne slaže se sa ocjenama da su kazne preniske, već tvrdi da su one u rangu sa propisanim sankcijama u Srbiji i Hrvatskoj:
„Zemlje u regiji su imale i ranije prekršajne odredbe, a BiH prvi put uvodi prekršajne odredbe. Ići sad sa izuzetno visokim kaznama i za ugovorne organe i za ponuđače bilo bi kontraproduktivno jer vi više ne biste imali nikoga ko bi htio da radi javne nabavke“, kaže Fočo.
Još jedna od zamjerki odnosi se na problem transparentnosti. Direktor Antikorupcione mreže u Bosni i Hercegovini ACCOUNT Eldin Karić mišljenja je da, ako zakon prođe parlamentarnu proceduru u neizmijenjenom obliku, korupcija u javnim nabavkama će ostati u najmanju ruku na istom nivou:
„Ako uzmemo da 80 posto tih sredstava mi ne znamo kako se troši, jer direktni postupci – to je ono kad predstavnik javnog preduzeća ili ustanove i firma koja treba za njih da radi sjednu u četiri oka, vi možete misliti šta se sve oni mogu dogovarati. Pregovarački postupak je vrlo slične procedure. Znači, u jednom i u drugom slučaju vi imate situaciju da ne znati šta su se oni dogovorili, isključeni su svi drugi, potencijalni učesnici u čitavom tom procesu“, navodi Karić.
„Pitanje uvođenja taksi za žalbe, koje su enormno visoke, ustvari znače više kažnjavanje eventualnih subjekata koji bi željeli da skrenu pažnju na neke neregularnosti u postupcima javnih nabavki – to je isto problematično sa stanovišta nas kao organizacija civilnog društva“, upozorava koordinator Fonda Otvoreno društvo BiH Mervan Meraščija.
Ivan Stokić je mišljenja da je novi zakon o javnim nabavkama, koji se pripremao dvije godine, smišljeno upućen u parlament baš u ovoj, predizbornoj godini:
„U ovo predizborno vrijeme potreban je ovakav zakon da stranke koje imaju kontrolu nad državnim preduzećima ispumpaju maksimalnu vrijednost novca za finansiranje svoje kampanje. Treba kupiti glasače, treba spinovati javno mnijenje -za to je potrebno dosta para. Svi dosadašnji izvori finansiranja su presahli. Nema više privatizacije, završena je. Nigdje više slobodnih sredstava nema, ostalo je samo u javnim nabavkama. I sve je skoncentrisano na to. Zbog toga je ovaj novi zakon ovakav kakav jeste“, kaže Stokić.
Primjedbe se odnose i na rastrošnost jer će reorganizacijom Kancelarije za razmatranje žalbi i otvaranje dodatne dvije filijale u Mostaru i Banjaluci koštati poreske obveznike oko 2 miliona KM.
Na kraju, niko ne spori potrebu za donošenjem novog zakona o javnim nabavkama. No u organizacijama, koje su uputile desetak amandmana, tvrde da bi, usvajanjem njihovih primjedbi, novi zakon bio usklađen s evropskim direktivama i da bi bi problem korupcije u javnim nabavkama bio sveden na najmanju moguću mjeru.
Ako je suditi po najnovijim upozorenjima predstavnika nevladinog sektora, ako bi neki pojedinac omogućio da se kroz javnu nabavku ukrade, naprimjer, milion maraka, mogao bi biti kažnjen sa kaznom u rasponu od 300 do 3.000 maraka. Slično je i sa kaznama za ugovorne organe, jer bi mogli da budu sankcionisani sa najviše 15.000 maraka.
To su rekordno niske kazne i nisu u skladu s evropskim direktivama, tvrdi predsjedavajući Predsjedništva Udruženja građana „Tender“ Ivan Stokić, koje okuplja privatne firme, ponuđače u javnim nabavkama u Bosni i Hercegovini:
„Za iste prekrašaje u Sloveniji je 700.000 maraka, u Hrvatskoj 266.000 maraka, a ovdje simboličnih 15.000 maraka. I ne postoji uopšte kazna za službenika koji vodi javne nabavke, što znači da to direktno stimulira prekršaje jer u jednom dobrom tenderu 20 ili 30 posto razlike u cijeni pokriva desetostruke iznose“, navodi Stokić.
U Transparency Internationalu Bosne i Hercegovine kažu da su dostavili čitav niz amandmana na prijedlog zakona o javnim nabavkama, u saradnji sa drugim organizacijama, u kojima se traži drakonsko povećanje kazni, prije svega za odgovorne pojedince.
„Za odgovorne osobe u ugovornim organima da predlože sankcije do 25.000 maraka. Naravno, raspon je veliki u odnosu na oblik kršenja zakona. Da se za ponuđače propiše kazna do 20.000 maraka, i za ugovorne organe do 15.000 maraka. Naravno, ovo su samo novčane sankcije u pitanju. Kada su u pitanju krivična djela, tu na snagu stupaju sankcije i kazne koje su propisane krivičnim zakonodavstvom“, kaže portparol TI Ivana Korajlić.
Direktorka Agencije za javne nabavke Bosne i Hercegovine Đinita Fočo ne slaže se sa ocjenama da su kazne preniske, već tvrdi da su one u rangu sa propisanim sankcijama u Srbiji i Hrvatskoj:
„Zemlje u regiji su imale i ranije prekršajne odredbe, a BiH prvi put uvodi prekršajne odredbe. Ići sad sa izuzetno visokim kaznama i za ugovorne organe i za ponuđače bilo bi kontraproduktivno jer vi više ne biste imali nikoga ko bi htio da radi javne nabavke“, kaže Fočo.
Još jedna od zamjerki odnosi se na problem transparentnosti. Direktor Antikorupcione mreže u Bosni i Hercegovini ACCOUNT Eldin Karić mišljenja je da, ako zakon prođe parlamentarnu proceduru u neizmijenjenom obliku, korupcija u javnim nabavkama će ostati u najmanju ruku na istom nivou:
„Ako uzmemo da 80 posto tih sredstava mi ne znamo kako se troši, jer direktni postupci – to je ono kad predstavnik javnog preduzeća ili ustanove i firma koja treba za njih da radi sjednu u četiri oka, vi možete misliti šta se sve oni mogu dogovarati. Pregovarački postupak je vrlo slične procedure. Znači, u jednom i u drugom slučaju vi imate situaciju da ne znati šta su se oni dogovorili, isključeni su svi drugi, potencijalni učesnici u čitavom tom procesu“, navodi Karić.
„Pitanje uvođenja taksi za žalbe, koje su enormno visoke, ustvari znače više kažnjavanje eventualnih subjekata koji bi željeli da skrenu pažnju na neke neregularnosti u postupcima javnih nabavki – to je isto problematično sa stanovišta nas kao organizacija civilnog društva“, upozorava koordinator Fonda Otvoreno društvo BiH Mervan Meraščija.
Ivan Stokić je mišljenja da je novi zakon o javnim nabavkama, koji se pripremao dvije godine, smišljeno upućen u parlament baš u ovoj, predizbornoj godini:
„U ovo predizborno vrijeme potreban je ovakav zakon da stranke koje imaju kontrolu nad državnim preduzećima ispumpaju maksimalnu vrijednost novca za finansiranje svoje kampanje. Treba kupiti glasače, treba spinovati javno mnijenje -za to je potrebno dosta para. Svi dosadašnji izvori finansiranja su presahli. Nema više privatizacije, završena je. Nigdje više slobodnih sredstava nema, ostalo je samo u javnim nabavkama. I sve je skoncentrisano na to. Zbog toga je ovaj novi zakon ovakav kakav jeste“, kaže Stokić.
Primjedbe se odnose i na rastrošnost jer će reorganizacijom Kancelarije za razmatranje žalbi i otvaranje dodatne dvije filijale u Mostaru i Banjaluci koštati poreske obveznike oko 2 miliona KM.
Na kraju, niko ne spori potrebu za donošenjem novog zakona o javnim nabavkama. No u organizacijama, koje su uputile desetak amandmana, tvrde da bi, usvajanjem njihovih primjedbi, novi zakon bio usklađen s evropskim direktivama i da bi bi problem korupcije u javnim nabavkama bio sveden na najmanju moguću mjeru.