I dalje traje iseljavanje Rohingya muslimana iz regije Arakana u Mijanmaru. Prognanici uglavnom bježe u Bangladeš.Nadležni u Vladi u Bangladešu kazao je u izjavi za agenciju Anadolija da su izbjeglice iz ugroženih područja u Mijanmaru uglavnom smještene u pograničnim selima i gradovima Bangladeša.
Isti izvor izjavio je kako nema tačan podatak o konačnom broju pristiglih izbjeglica, jer muslimani sve teže dolaze do sigurne teritorije u Bangladešu, jer prilikom bjekstva izloženi su pucnjima iz različitih vrsta naoružanja tako da jedva uspijevaju izvući živu glavu.
„Izbjeglicama pokušavamo pomoći koliko god je to u našoj moći“, izjavio je nadležni u Vladi.
Međutim, Rohingya muslimani i mjesno stanovništvo Bangladeša tvrde suprotno. Prema njihovim izjavama, Vlada u Bangladešu ih, umjesto prihvatanja, ukrcava u čamce i vraća u zemlju iz koje su pobjegli.
Dok se mnoge međunarodne i svjetske organizacije trude da upoznaju svijet o dešavanjima i nasilju u Mijanmaru, mediji u Bangladešu su potpuno nezainteresovani za stradanje muslimana u toj zemlji. Nacionalne novine jedva da ostave prostora za članak o nasilju u Mijanmaru. U vijestima na televiziji uopšte se ne spominje nasilje o kojemu pišu i govore mnogi svjetski mediji.
Bangladeš je, poput Mijanmara, siromašna zemlja sa mnogo nezaposlenih, koji pokušavaju preživjeti od sopstvenog rada u poljima, pa stoga ne žele da prihvataju gladne izbjeglice.
Vlada Bangladeša takođe ne želi pružiti pomoć izbjeglicama koje strahuju od deportacija iako izbjeglice neprekidno pistižu.
Isti izvor izjavio je kako nema tačan podatak o konačnom broju pristiglih izbjeglica, jer muslimani sve teže dolaze do sigurne teritorije u Bangladešu, jer prilikom bjekstva izloženi su pucnjima iz različitih vrsta naoružanja tako da jedva uspijevaju izvući živu glavu.
„Izbjeglicama pokušavamo pomoći koliko god je to u našoj moći“, izjavio je nadležni u Vladi.
Međutim, Rohingya muslimani i mjesno stanovništvo Bangladeša tvrde suprotno. Prema njihovim izjavama, Vlada u Bangladešu ih, umjesto prihvatanja, ukrcava u čamce i vraća u zemlju iz koje su pobjegli.
Dok se mnoge međunarodne i svjetske organizacije trude da upoznaju svijet o dešavanjima i nasilju u Mijanmaru, mediji u Bangladešu su potpuno nezainteresovani za stradanje muslimana u toj zemlji. Nacionalne novine jedva da ostave prostora za članak o nasilju u Mijanmaru. U vijestima na televiziji uopšte se ne spominje nasilje o kojemu pišu i govore mnogi svjetski mediji.
Bangladeš je, poput Mijanmara, siromašna zemlja sa mnogo nezaposlenih, koji pokušavaju preživjeti od sopstvenog rada u poljima, pa stoga ne žele da prihvataju gladne izbjeglice.
Vlada Bangladeša takođe ne želi pružiti pomoć izbjeglicama koje strahuju od deportacija iako izbjeglice neprekidno pistižu.