Jasmila Žbanić je sarajevska redateljka čiji je igrani prvijenac Grbavica, o odnosu majke koja je silovana u ratu i kćerke koja želi saznati ko joj je otac, osvojio Zlatnog medvjeda kao najbolji film Berlinskog festivala 2006. godine.
Jasmilin drugi igrani film, Na Putu, priča o mladom paru nakon što mladić doživi vjersko preobraćenje, će također biti prikazan u takmičarskom programu Berlinskog festivala, u veljači naredne godine.
Jasmila je rođena u Sarajevu gdje je diplomirala na Akademiji scenskih umjetnosti, na Odsjeku za filmsku i pozorišnu režiju.
Nakon toga, sa suprugom Damirom Ibrahimovićem osniva udruženje umjetnika Deblokada (1997), u okviru kojeg je napisala, producirala i režirala više nagrađivanih videa i dokumentarnih i kratkih filmova, između ostalog: Rođendan (2004), Sjećaš li se Sarajeva (2003), Crvene gumene čizme (2000), Ljubav je… (1998), Noć je, mi svijetlimo (1998).
Sa Grbavicom, pričom o suočavanju žrtve sa posljedicama zločina, osvaja deset međunarodnih nagrada i skreće pažnju domaće i svjetske javnosti na težak položaj hiljada djevojčica, djevojaka i žena kojima društvo malo ili nikako ne pomaže da se oporave od pretrpljene traume.
„Ja sam tokom rata živjela u Sarajevu. Jednog dana, u moju osnovnu školu smješteno je nekoliko stotina žena koje su deportovane iz istočne Bosne. Sve su bile silovane! Upoznala sam neke od njih. Bile su moje vršnjakinje, imale su 17, 15, 14 godina! Za mene je taj događaj bio toliko strašan da sam neprestano mislila o njima i silovanju kao najtežem obliku ratovanja. Šta on znači za ženu? Šta znači za njenu porodicu, za društvo? Mnoge od tih žena bile su ostavljene trudne u logorima po 6 mjeseci a onda puštane, kako ne bi mogle abortirati."
Na putu se, kroz borbu djevojke za ljubav nakon što vjera stane između nje i njenog mladića, bavi vjerom kao utočištem u društvu koje je u ratu i tranziciji izgubilo identitet i sistem vrijednosti.
“Presretni smo, cijela ekipa filma i ja. Za nas je Berlinale najbolje moguće mjesto i način za plasiranje filma Na putu. Radili smo na ovom filmu tri godine,“ rekla je u 15. decembra nakon što je objavljena takmičarska selekcija Berlinalea.
Jasmila se voli družiti i razgovarati, a umaraju je šoping i kućni poslovi.
Najviše cijeni ljepotu samog života, zato je i kćerki dala ime Zoe (što na starogrčkom znači “život”).
18.01.2010.
Poštovani,
zahvaljujem se svima koji su dali svoj komentar, puno mi znače riječi podrške i razumijevanja! Zahvaljujem se i onima koji su kritički analizirali stvari. Ipak, sa nekim komentarima se ne slažem, prije svega jer se služe netačnim informacijama. Nisam ulazila u diskusije jer sam se, u dogovoru sa urednikom rubrike, odlučila odgovarati na konkretna pitanja.
Hvala svima,
Puno sreće i ljubavi,
Jasmila
Jasmilin drugi igrani film, Na Putu, priča o mladom paru nakon što mladić doživi vjersko preobraćenje, će također biti prikazan u takmičarskom programu Berlinskog festivala, u veljači naredne godine.
Jasmila je rođena u Sarajevu gdje je diplomirala na Akademiji scenskih umjetnosti, na Odsjeku za filmsku i pozorišnu režiju.
Nakon toga, sa suprugom Damirom Ibrahimovićem osniva udruženje umjetnika Deblokada (1997), u okviru kojeg je napisala, producirala i režirala više nagrađivanih videa i dokumentarnih i kratkih filmova, između ostalog: Rođendan (2004), Sjećaš li se Sarajeva (2003), Crvene gumene čizme (2000), Ljubav je… (1998), Noć je, mi svijetlimo (1998).
Sa Grbavicom, pričom o suočavanju žrtve sa posljedicama zločina, osvaja deset međunarodnih nagrada i skreće pažnju domaće i svjetske javnosti na težak položaj hiljada djevojčica, djevojaka i žena kojima društvo malo ili nikako ne pomaže da se oporave od pretrpljene traume.
„Ja sam tokom rata živjela u Sarajevu. Jednog dana, u moju osnovnu školu smješteno je nekoliko stotina žena koje su deportovane iz istočne Bosne. Sve su bile silovane! Upoznala sam neke od njih. Bile su moje vršnjakinje, imale su 17, 15, 14 godina! Za mene je taj događaj bio toliko strašan da sam neprestano mislila o njima i silovanju kao najtežem obliku ratovanja. Šta on znači za ženu? Šta znači za njenu porodicu, za društvo? Mnoge od tih žena bile su ostavljene trudne u logorima po 6 mjeseci a onda puštane, kako ne bi mogle abortirati."
Na putu se, kroz borbu djevojke za ljubav nakon što vjera stane između nje i njenog mladića, bavi vjerom kao utočištem u društvu koje je u ratu i tranziciji izgubilo identitet i sistem vrijednosti.
“Presretni smo, cijela ekipa filma i ja. Za nas je Berlinale najbolje moguće mjesto i način za plasiranje filma Na putu. Radili smo na ovom filmu tri godine,“ rekla je u 15. decembra nakon što je objavljena takmičarska selekcija Berlinalea.
Jasmila se voli družiti i razgovarati, a umaraju je šoping i kućni poslovi.
Najviše cijeni ljepotu samog života, zato je i kćerki dala ime Zoe (što na starogrčkom znači “život”).
18.01.2010.
Poštovani,
zahvaljujem se svima koji su dali svoj komentar, puno mi znače riječi podrške i razumijevanja! Zahvaljujem se i onima koji su kritički analizirali stvari. Ipak, sa nekim komentarima se ne slažem, prije svega jer se služe netačnim informacijama. Nisam ulazila u diskusije jer sam se, u dogovoru sa urednikom rubrike, odlučila odgovarati na konkretna pitanja.
Hvala svima,
Puno sreće i ljubavi,
Jasmila