Prema važećem izbornom zakonu u BiH na javne funkcije mogu biti izabrani i imenovani i osuđeni za ratne zločine. Istovremeno, za aplikaciju za bilo kakav posao u državnoj službi običnim građanima u BiH potrebno je uvjerenje nadležnog suda o nekažnjavanju.
Povod za ovu priču je nedavno imenovanje Sime Zarića, za zamjenika načelnika opštine Bosanski Šamac. Zarić je po presudi Haškog suda osuđen na šest godina zatvora zbog ratnog zločina počinjenog upravo u Bosanskom Šamcu.
Nakon osuđujuće presude Haškog tribunala i šest godina zatvorske kazne zbog zločina protiv čovječnosti, Simo Zarić vratio se u rodni Bosanski Šamac gdje je nedavno izabran za zamjenika načelnika opštine. Osuđeni za ratni zločin Zarić od povratka iz Haga do imenovanja za zamjenika načelnika u Opštini Šamac obavljao je funkciju koordinatora administrativne službe.
Osamanaest godina nakon počinjenog zločina u Šamcu žrtve se i danas sjećaju Zarićevog ratnog angažmana, među njima i predsjednik SDA i Zarićev sugrađanin Sulejman Tihić.
„Gospodina Zarića poznajem 30 godina jer on je iz Bosanskog Šamca. Dok je on bio šef policije i DB-a, ja sam bio sudija, tužilac, advokat - i družili smo se prije rata. Međutim, smatram, a to sam rekao i u svojim svjedočenjima koja sam imao u Hagu, kako u njegovom predmetu tako i u predmetima Miloševića, Šešelja, Stanišića, Tadića, Simo Zarić je odgovoran za zločine koji su počenjeni u Bosanskom Šamcu“, smatra Tihić.
Tihić dodaje da je imanovanje Zarića na ovu visoku opštinsku funkciju opasan presedan u BiH koji utiče na proces povratka, ali i uspostave međusobnog povjerenja.
„Jako je opasno da osoba koja je osuđena za ratne zločine obnaša bilo kakvu javnu i političku funkciju i SDA će tražiti u sklopu izmjena Izbornog zakona da se ta odredba unese u zakon kojom će se zabraniti da bilo ko ko je osuđen za ratni zločin obnaša bilo kakvu javnu i političku funkciju. U sadašnjem Dejtonu ima odredba koja kaže da ne može biti kandidat onaj ko je optužen. Sasvim je onda logično da se to dalje proširi i da kažemo da ne može biti onaj koji je osuđen“, objašnjava Tihić.
Aktuelni načelnik opštine Šamac Savo Minić ističe da formalno-pravno ne postoje nikakave prepreke za Zarićevo imenovanje, jer je on svoju kaznu odslužio. Odbornici SNSD-a i Socijalističke partije u opštini Šamac takođe nisu vidjeli nikakavu prepreku Zarićevom imenovanju, čijom je većinom glasova izabran.
Treba li, ipak, osuđenima za ratni zločin zakonski zabraniti da budu birani i izabrani na javne fukcije, kako su to predložili u SDA, nije siguran ni poslanik u državnom Parlamentu Drago Kalabić.
„U ovom momentu ja mislim da se takav prijedlog ne bi mogao podržati jer mislim da se pored ovih mogućih političkih razlika, o kojima ja sad neću da govorim, a ima manjkavosti jer je SDA prvo prebrojala ko je sve osuđen zbog ratnih zločina, pa kada je vidjela da je to izuzetno nizak procenat Bošnjaka, onda je išla sa tim prijedlogom“, smatra Kalabić.
Gotovo nevjerovatno zvuči činjenica da se na javnim funkcijama u BiH nalaze osuđeni ratni zločinci, a istovremeno je za aplikaciju za bilo kakav posao u državnoj službi običnim građanima potrebno uvjerenje nadležnog suda o nekažnjavanju.
Izborni zakon u BiH već je trebalo promijeniti i svima koji su učestvovali u ratnim zločinima, etničkom čišćenju i progonu, te u kršenju humanitarnog prava zabraniti obavljanje javnih funkcija, naglašava predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava RS Branko Todorović i dodaje:
„Sigurno je da svima onima koji su se našli na udaru etničkog čišćenja, ne samo u ovom konkretnom slučaju nego u BiH, novi poraz će biti onoga trenutka kada zločinci ponovo zauzmu neke visoke društvene pozicije sa kojih će moći da itekako utiču i na povratak ina donošenje odluka.“
Nakon izlaska Biljane Plavšić na slobodu nakon dvije trećine odslužene kazne, prijevremeno oslobađanje zatražio je i Momčilo Krajnišnik koji je pred Haškim tribinalom osuđen na 20 godina zatvora.
Zašto se BiH i njeno društvo našlo u ovakvoj situaciji i stanju svijesti, pa se čak i pravosudno verifikovano zlo iz rata ne osuđuje, a pojedinci ne eliminišu iz društevnog života, odgovara psiholog Ibrahim Prohić:
„To je zato što je indoktrinacija jača od morala. Ja nalazim da je to prvenstveno propust međunarodnog faktora koji je ovdje imao ulogu supervizora i promotora nekih drugih vrijednosti. Naravno, istovremeno je to i propust zakonodavaca u BiH.“
Posljedice ovakvog stanja u BiH su višestruke, a odražavaju se kroz jačanje nepovjerenja i strahova i produbljavanja emocionalne i socijalne distance među bh. etničkim zajednicima, dodaje Prohić. Istovremeno, oni koji su zločin preživjeli i 15 godina od završetka rata na ovaj način ostaju u statusu žrtve, kaže Prohić i zaključuje:
„To je zloupotreba žrtava. I na kraju, mislim da postoje određene opasnosti iz ovakvog razvoja političkih rješenja ili političkih događaja. Prvo je da se ovi ljudima koji su žrtve ili njihovim porodicama na određen način ugrožava njihovo mentalno zdravlje, ali isto tako postoji rizik od radikaliziranja svijesti i želje za osvetom. To bi u nekoj konačnici, u nekoj bližoj ili daljoj perspektivi moglo biti jako pogubno za bh. društvo.“
******
Pročitajte i ovo:
Osumnjičeni ratni zločinci u državnim institucijama
Povod za ovu priču je nedavno imenovanje Sime Zarića, za zamjenika načelnika opštine Bosanski Šamac. Zarić je po presudi Haškog suda osuđen na šest godina zatvora zbog ratnog zločina počinjenog upravo u Bosanskom Šamcu.
Nakon osuđujuće presude Haškog tribunala i šest godina zatvorske kazne zbog zločina protiv čovječnosti, Simo Zarić vratio se u rodni Bosanski Šamac gdje je nedavno izabran za zamjenika načelnika opštine. Osuđeni za ratni zločin Zarić od povratka iz Haga do imenovanja za zamjenika načelnika u Opštini Šamac obavljao je funkciju koordinatora administrativne službe.
Osamanaest godina nakon počinjenog zločina u Šamcu žrtve se i danas sjećaju Zarićevog ratnog angažmana, među njima i predsjednik SDA i Zarićev sugrađanin Sulejman Tihić.
„Gospodina Zarića poznajem 30 godina jer on je iz Bosanskog Šamca. Dok je on bio šef policije i DB-a, ja sam bio sudija, tužilac, advokat - i družili smo se prije rata. Međutim, smatram, a to sam rekao i u svojim svjedočenjima koja sam imao u Hagu, kako u njegovom predmetu tako i u predmetima Miloševića, Šešelja, Stanišića, Tadića, Simo Zarić je odgovoran za zločine koji su počenjeni u Bosanskom Šamcu“, smatra Tihić.
Tihić dodaje da je imanovanje Zarića na ovu visoku opštinsku funkciju opasan presedan u BiH koji utiče na proces povratka, ali i uspostave međusobnog povjerenja.
„Jako je opasno da osoba koja je osuđena za ratne zločine obnaša bilo kakvu javnu i političku funkciju i SDA će tražiti u sklopu izmjena Izbornog zakona da se ta odredba unese u zakon kojom će se zabraniti da bilo ko ko je osuđen za ratni zločin obnaša bilo kakvu javnu i političku funkciju. U sadašnjem Dejtonu ima odredba koja kaže da ne može biti kandidat onaj ko je optužen. Sasvim je onda logično da se to dalje proširi i da kažemo da ne može biti onaj koji je osuđen“, objašnjava Tihić.
Aktuelni načelnik opštine Šamac Savo Minić ističe da formalno-pravno ne postoje nikakave prepreke za Zarićevo imenovanje, jer je on svoju kaznu odslužio. Odbornici SNSD-a i Socijalističke partije u opštini Šamac takođe nisu vidjeli nikakavu prepreku Zarićevom imenovanju, čijom je većinom glasova izabran.
Treba li, ipak, osuđenima za ratni zločin zakonski zabraniti da budu birani i izabrani na javne fukcije, kako su to predložili u SDA, nije siguran ni poslanik u državnom Parlamentu Drago Kalabić.
„U ovom momentu ja mislim da se takav prijedlog ne bi mogao podržati jer mislim da se pored ovih mogućih političkih razlika, o kojima ja sad neću da govorim, a ima manjkavosti jer je SDA prvo prebrojala ko je sve osuđen zbog ratnih zločina, pa kada je vidjela da je to izuzetno nizak procenat Bošnjaka, onda je išla sa tim prijedlogom“, smatra Kalabić.
Gotovo nevjerovatno zvuči činjenica da se na javnim funkcijama u BiH nalaze osuđeni ratni zločinci, a istovremeno je za aplikaciju za bilo kakav posao u državnoj službi običnim građanima potrebno uvjerenje nadležnog suda o nekažnjavanju.
Indoktrinacija jača od morala
Izborni zakon u BiH već je trebalo promijeniti i svima koji su učestvovali u ratnim zločinima, etničkom čišćenju i progonu, te u kršenju humanitarnog prava zabraniti obavljanje javnih funkcija, naglašava predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava RS Branko Todorović i dodaje: 
„Sigurno je da svima onima koji su se našli na udaru etničkog čišćenja, ne samo u ovom konkretnom slučaju nego u BiH, novi poraz će biti onoga trenutka kada zločinci ponovo zauzmu neke visoke društvene pozicije sa kojih će moći da itekako utiču i na povratak ina donošenje odluka.“
Nakon izlaska Biljane Plavšić na slobodu nakon dvije trećine odslužene kazne, prijevremeno oslobađanje zatražio je i Momčilo Krajnišnik koji je pred Haškim tribinalom osuđen na 20 godina zatvora.
Zašto se BiH i njeno društvo našlo u ovakvoj situaciji i stanju svijesti, pa se čak i pravosudno verifikovano zlo iz rata ne osuđuje, a pojedinci ne eliminišu iz društevnog života, odgovara psiholog Ibrahim Prohić:
„To je zato što je indoktrinacija jača od morala. Ja nalazim da je to prvenstveno propust međunarodnog faktora koji je ovdje imao ulogu supervizora i promotora nekih drugih vrijednosti. Naravno, istovremeno je to i propust zakonodavaca u BiH.“
Posljedice ovakvog stanja u BiH su višestruke, a odražavaju se kroz jačanje nepovjerenja i strahova i produbljavanja emocionalne i socijalne distance među bh. etničkim zajednicima, dodaje Prohić. Istovremeno, oni koji su zločin preživjeli i 15 godina od završetka rata na ovaj način ostaju u statusu žrtve, kaže Prohić i zaključuje:
„To je zloupotreba žrtava. I na kraju, mislim da postoje određene opasnosti iz ovakvog razvoja političkih rješenja ili političkih događaja. Prvo je da se ovi ljudima koji su žrtve ili njihovim porodicama na određen način ugrožava njihovo mentalno zdravlje, ali isto tako postoji rizik od radikaliziranja svijesti i želje za osvetom. To bi u nekoj konačnici, u nekoj bližoj ili daljoj perspektivi moglo biti jako pogubno za bh. društvo.“
******
Pročitajte i ovo:
Osumnjičeni ratni zločinci u državnim institucijama