Posljednje zaoštravanje odnosa između Islamske zajednice i predsjednika Stranke demokratske akcije Sulejmana Tihića, posebno nakon objavljivanja navodnih ''šema bošnjačkog kriminala'', liči na zaoštravanje odnosa pred prošle opšte izbore 2006. godine.
Islamska zajednica otvoreno stavlja do znanja da preferira neke druge kandidate za vođstvo Bošnjaka, a u SDA kažu kako je vrijeme da se ova vjerska institucija prestane baviti tuđim poslom jer za to nema ni legalitet ni legitimitet.
U posljednjem saopštenju IZ, između ostalog, dovodi u pitanje nastojanje SDA da govori u ime Bošnjaka kad se izjasnila da nije samo bošnjačka stranka.
Tihić smatra da su takve ocjene neumjesne:
„Nije dobro da jedna služba za odnose s javnošću daje takve ocjene i drži predavanje najvećoj bh. stranci. Nije dobro da se jedna vjerska zajednica svrstava uz nekog pojedinca, uz neku stranku. Vidite i ovo saopćenje kao da je pisano u redakciji jednih novina koje su istovremeno i štab jednoga lica. Islamska zajednica treba da bude iznad svih nas. Ne treba da se svrstava. I kad se god svrstavala nije bilo dobro.“
Da je Islamska zajednica pretjerala u nastojanju da oslabi politički uticaj SDA, mišljenja je i Hilmo Neimarlija, ugledni profesor, delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH i bivši predsjednik Sabora IZ:
„Islamska zajednica, niti njezini organi, niti njezine službe za odnose s javnošću nemaju ni izborni legalitet, ni institucionalni legitimitet da govore u ime Bošnjaka. Imaju moralno, imaju historijsko i neko drugo pravo, ali nemaju nikakvo izborno jer nisu bili na izborima na kojima bi se Bošnjaci izjašnjavali o tome da ih oni predstavljaju, niti su institucionalno forma za zastupanje interesa Bošnjaka. Islamska zajednica predstavlja vjernike, muslimane, pripadnike Islamske zajednice.“
POLITIČKI FAKTOR
Zaoštravanje odnosa između IZ i SDA traje već nekoliko godina - od kada je Tihić preuzeo stranku i jasno stavio do znanja da Islamska zajednica neće biti, kako kaže, ''krilo stranke''.
Reisu-l-ulema Mustafa ef.Cerić tada je otvoreno stao na stranu čelnika Stranke za BiH Harisa Silajdžića i svojom podrškom pribavio mu ulazak u Predsjedništvo BiH.
No, ni do danas, uprkos tome što je blagonaklonost prema Silajdžiću trajala kratko, Cerić prema Tihićevoj SDA nije promijenio stav.
Analitičar i publicista Ivan Lovrenović objašnjava kako Cerić Tihiću ne odobrava što je nacionalnu stranku pretvorio u bosanskohercegovačku:
„Sasvim je sigurno da vrh Islamske zajednice u BiH i lider njezin Cerić ne gledaju blagonaklono na ono kako Sulejman Tihić pokušava, i u dobroj mjeri uspijeva, da SDA demokratizira, da je od izrazite nacionalne stranke pretvori u stranku mekšega političkoga profila, u jednu narodnjačku stranku, dapače, stranku koja bi osim bošnjačkih interesa i bošnjačkih kadrova proširila svoj utjecaj i na širi politički spektar, pa čak u neku ruku i na međuetnički spektar. To je nešto što očigledno i vrh Islamske zajednici, a i drugi neki bošnjački faktori u BiH ne gledaju dobrim očima jer smatraju očigledno da to na neki način iznevjerava izvorni duh SDA, koja je bila, ipak, ekskluzivno bošnjačka nacionalna stranka.“
Nelegitimno ili legitimno, reis Cerić nastoji sve poslijeratne godine biti bitan politički faktor, podsjeća Lovrenović:
„Način na koji Mustafa Cerić, kao poglavar Islamske zajednice, od vremena do vremena drukčije procjenjuje svoje političke favorite je nešto izuzetno zanimljivo. Sada Cerić, držeći se i dalje svog stava protiv Tihićeve SDA, ali uz novi svoj negativan odnos prema Silajdžiću, očito bira neke druge političke preferencije i favorite. Mi danas to ne možemo još sa sigurnošću reći, ali je, recimo, evidentno da reis Cerić ima izuzetno dobro raspoloženje prema novosnovanoj stranci Fahrudina Radončića. Ali to sve skupa govori o jednoj vrlo fluidnoj situaciji, uvjetno govoreći, na ovome bošnjačkom dijelu političkog spektra u BiH, i naročito o fluidnoj situaciji kada je riječ o povremenim optiranjima reisa Cerića za onu ili ovu političku opciju, političku ličnost, stranku itd.“
Iako je evidentno da je do sada svoj uticaj reis uspio koristiti u političke svrhe, najnovijim istupima zaoštrio je i pitanje, prije svega u intelektualnim krugovima, koje su granice i ambicije vjerskih službenika da budu nezaobilazan ili gotovo presudan politički faktor.
Islamska zajednica otvoreno stavlja do znanja da preferira neke druge kandidate za vođstvo Bošnjaka, a u SDA kažu kako je vrijeme da se ova vjerska institucija prestane baviti tuđim poslom jer za to nema ni legalitet ni legitimitet.
U posljednjem saopštenju IZ, između ostalog, dovodi u pitanje nastojanje SDA da govori u ime Bošnjaka kad se izjasnila da nije samo bošnjačka stranka.
Tihić smatra da su takve ocjene neumjesne:
„Nije dobro da jedna služba za odnose s javnošću daje takve ocjene i drži predavanje najvećoj bh. stranci. Nije dobro da se jedna vjerska zajednica svrstava uz nekog pojedinca, uz neku stranku. Vidite i ovo saopćenje kao da je pisano u redakciji jednih novina koje su istovremeno i štab jednoga lica. Islamska zajednica treba da bude iznad svih nas. Ne treba da se svrstava. I kad se god svrstavala nije bilo dobro.“
Da je Islamska zajednica pretjerala u nastojanju da oslabi politički uticaj SDA, mišljenja je i Hilmo Neimarlija, ugledni profesor, delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH i bivši predsjednik Sabora IZ:
„Islamska zajednica, niti njezini organi, niti njezine službe za odnose s javnošću nemaju ni izborni legalitet, ni institucionalni legitimitet da govore u ime Bošnjaka. Imaju moralno, imaju historijsko i neko drugo pravo, ali nemaju nikakvo izborno jer nisu bili na izborima na kojima bi se Bošnjaci izjašnjavali o tome da ih oni predstavljaju, niti su institucionalno forma za zastupanje interesa Bošnjaka. Islamska zajednica predstavlja vjernike, muslimane, pripadnike Islamske zajednice.“
POLITIČKI FAKTOR
Zaoštravanje odnosa između IZ i SDA traje već nekoliko godina - od kada je Tihić preuzeo stranku i jasno stavio do znanja da Islamska zajednica neće biti, kako kaže, ''krilo stranke''.
Reisu-l-ulema Mustafa ef.Cerić tada je otvoreno stao na stranu čelnika Stranke za BiH Harisa Silajdžića i svojom podrškom pribavio mu ulazak u Predsjedništvo BiH.
No, ni do danas, uprkos tome što je blagonaklonost prema Silajdžiću trajala kratko, Cerić prema Tihićevoj SDA nije promijenio stav.
Analitičar i publicista Ivan Lovrenović objašnjava kako Cerić Tihiću ne odobrava što je nacionalnu stranku pretvorio u bosanskohercegovačku:
„Sasvim je sigurno da vrh Islamske zajednice u BiH i lider njezin Cerić ne gledaju blagonaklono na ono kako Sulejman Tihić pokušava, i u dobroj mjeri uspijeva, da SDA demokratizira, da je od izrazite nacionalne stranke pretvori u stranku mekšega političkoga profila, u jednu narodnjačku stranku, dapače, stranku koja bi osim bošnjačkih interesa i bošnjačkih kadrova proširila svoj utjecaj i na širi politički spektar, pa čak u neku ruku i na međuetnički spektar. To je nešto što očigledno i vrh Islamske zajednici, a i drugi neki bošnjački faktori u BiH ne gledaju dobrim očima jer smatraju očigledno da to na neki način iznevjerava izvorni duh SDA, koja je bila, ipak, ekskluzivno bošnjačka nacionalna stranka.“
Nelegitimno ili legitimno, reis Cerić nastoji sve poslijeratne godine biti bitan politički faktor, podsjeća Lovrenović:
„Način na koji Mustafa Cerić, kao poglavar Islamske zajednice, od vremena do vremena drukčije procjenjuje svoje političke favorite je nešto izuzetno zanimljivo. Sada Cerić, držeći se i dalje svog stava protiv Tihićeve SDA, ali uz novi svoj negativan odnos prema Silajdžiću, očito bira neke druge političke preferencije i favorite. Mi danas to ne možemo još sa sigurnošću reći, ali je, recimo, evidentno da reis Cerić ima izuzetno dobro raspoloženje prema novosnovanoj stranci Fahrudina Radončića. Ali to sve skupa govori o jednoj vrlo fluidnoj situaciji, uvjetno govoreći, na ovome bošnjačkom dijelu političkog spektra u BiH, i naročito o fluidnoj situaciji kada je riječ o povremenim optiranjima reisa Cerića za onu ili ovu političku opciju, političku ličnost, stranku itd.“
Iako je evidentno da je do sada svoj uticaj reis uspio koristiti u političke svrhe, najnovijim istupima zaoštrio je i pitanje, prije svega u intelektualnim krugovima, koje su granice i ambicije vjerskih službenika da budu nezaobilazan ili gotovo presudan politički faktor.