U BiH je samo od početka 2009. godine registrovano 16 slučajeva verbalnih i fizičkih napada na novinare, prijetnji smrću ili kršenja prava na slobodan i dostojanstven rad. Na listi 'Reportera bez granica', na kojoj se nalaze 173 zemlje širom svijeta, Bosna i Hercegovina se našla na 115. mjestu u procjeni slobode medija. Šta danas predstavlja najveću prijetnju slobodi medija u BiH? O tome su između ostalog govorili sami novinari, na okruglom stolu, održanom u Banjaluci.
Medijske slobode u Bosni i Hercegovini, kao i okruženje u kojima novinari funkcionišu i dalje su daleko od nekih normalnih međunarodnih standarda. Pokazuje to i posljednji izvještaj Freedom house organizacije prema kojem Bosna i Hercegovina zauzima nisko 98. mjesto. U Udruženju BH novinari ističu da je takva ocjena veoma realna jer je pritisak na medije u Bosni i Hercegovini u protekle tri godine porastao za više od trista posto. U prva tri mjeseca ove godine bilo je 17 poziva na liniji za pomoć novinarima, kaže generalni sekretar Udruženja Borka Rudić, te dodaje da su ti pritisci uticali na daljnju podjelu medijske zajednice:
„Mi sad imamo dva medijska prostora, u Federaciji i Republici Srpskoj, i to je ono što je veliki problem. Dakle, jačanje pritisaka, umanjenje medijskih sloboda direktno utiče i na kvalitet novinarstva u BiH i na profesionalnu solidarnost. Mi sada imamo medije koji će radije podržati svojeg političara nego što će podržati kolege iz drugih medija, mada se situacija vrlo brzo može promijeniti. Ako nismo danas napadnuti, onda ćemo sigurno sutra biti ti protiv kojih će govoriti aktuelne vlasti ili bilo ko iz bh. javnosti.“
Predstavnici nekih medija smatraju da je ekonomska situacija glavna kočnica zbog čega je gotovo nemoguće funkcionisati na objektivan i nezavisan način. Direktorica Alternativne televizije iz Banjaluke Nataša Tešanović ističe kako politički lideri i njihove stranke svestrano iskoristavaju lošu ekonomsku situaciju i dodatno pritišću medije na primjer šaljući stalno inspekcije:
„Naši političari će možda savjetovati medije koji se izdaju u Beogradu, jer tamo su ipak mnogo opasnije i dalje gazde kojima ne mogu tek tako prići i onako im, jednu iza ušiju, ali će isto tako, nažalost, ponašati kao da je nešto što je javni servis i što bi trebalo da pripada svima nama, isključivo njihovo vlasništvo. Mi danas imamo u BiH, ja to moram reći, prosto monopolistički Javni servis koji arči državne pare, a visoko komercijalizovani, ili prekomercijalizovani mediji, kako ih zovu, malo-malo, pa imaju poreske inspekcije, plaćaju dažbine i tome slično.“
Glavna urednica Sarajevskog dnevnog lista Oslobođenje Vildana Selimbegović zalaže se za formiranje jakog novinarskog sindikata koji bi prvenstveno kroz zaštitu ekonomsko-socijalnih prava štitio i dignitet novinarske profesije:
„Nisu novinari ti koji podliježu političkim pritiscima, nego su njihovi urednici ili izdavači ti koji prave dilove sa političarima i koji prave dilove sa režimom i koji žive od tog režima i kojima taj političar na vlasti omogućava enormne dobiti, zarade.“
Posebnoje bilo zanimljivo čuti razmišljanje i građana o medijskim slobodama u Bosni i Hercegovini u istraživanju koje je provela sarajevska agencija Prisma Research. Istraživanje je pokazalo jednu veoma poražavajuću činjenicu kada je u pitanju stav javnog mijenja o opravdanosti napada na novinare, kaže direktor agencije Dino Đipa:
„Pitali smo zapravo da izaberu jednu od dvije izjave, koja po njihovom nahođenju odražava njihovo mišljenje: „Svaka vrsta napada na novinare je u potpunosti neprihvatljiva“ i „U nekim slučajima napadi na novinare su opravdani“. Čak jedan od pet ispitanika smatra da u nekim slučajima napadi na novinare su opravdani. Ja mislim da je ovo vrlo šokantan rezultat. Dakle, jedan od pet ispitanika BiH smatra da je u nekim slučajima napad na novinare opravdan. To otprilike govori o političkoj klimi u kojoj trenutno živimo.“
Takva slika, odnosno stav građana rezultat je toga što nema adekvatne reakcije nadležnih institucija kada je u pitanju zaštita prava na slobodu izražavanja, kaže Borka Rudić, te stoga i ne čude slike šamaranja, pa čak napada i vjerskih zvaničnika na medije i novinare:
„Bh. javnost je prilično uspavana i napravljena je jedna atmosfera u kojoj je potpuno normalno da se novinari napadaju, da im se šalju prijeteće poruke, da im se prijeti smrću, a javnost ne odgovara na adekvatan način, dakle, ne sankcionira ignoriranjem ili nekupovanjem onih medija koji su se tako odnosili prema novinarima. Ili ignoriranjem političara ili ministara koji su napadali novinare.“
Većina od oko 500 ispitanika u anketi Prisma Research agencije kazala je da su medijske slobode danas veće u Federaciji Bosne i Hercegovine nego u Republici Srpskoj, te da su političari i političke opcije ti koji najviše ugrožavaju medije i njihovo pravo na nezavisan rad.
„Mi sad imamo dva medijska prostora, u Federaciji i Republici Srpskoj, i to je ono što je veliki problem. Dakle, jačanje pritisaka, umanjenje medijskih sloboda direktno utiče i na kvalitet novinarstva u BiH i na profesionalnu solidarnost. Mi sada imamo medije koji će radije podržati svojeg političara nego što će podržati kolege iz drugih medija, mada se situacija vrlo brzo može promijeniti. Ako nismo danas napadnuti, onda ćemo sigurno sutra biti ti protiv kojih će govoriti aktuelne vlasti ili bilo ko iz bh. javnosti.“
Predstavnici nekih medija smatraju da je ekonomska situacija glavna kočnica zbog čega je gotovo nemoguće funkcionisati na objektivan i nezavisan način. Direktorica Alternativne televizije iz Banjaluke Nataša Tešanović ističe kako politički lideri i njihove stranke svestrano iskoristavaju lošu ekonomsku situaciju i dodatno pritišću medije na primjer šaljući stalno inspekcije:
„Naši političari će možda savjetovati medije koji se izdaju u Beogradu, jer tamo su ipak mnogo opasnije i dalje gazde kojima ne mogu tek tako prići i onako im, jednu iza ušiju, ali će isto tako, nažalost, ponašati kao da je nešto što je javni servis i što bi trebalo da pripada svima nama, isključivo njihovo vlasništvo. Mi danas imamo u BiH, ja to moram reći, prosto monopolistički Javni servis koji arči državne pare, a visoko komercijalizovani, ili prekomercijalizovani mediji, kako ih zovu, malo-malo, pa imaju poreske inspekcije, plaćaju dažbine i tome slično.“
Glavna urednica Sarajevskog dnevnog lista Oslobođenje Vildana Selimbegović zalaže se za formiranje jakog novinarskog sindikata koji bi prvenstveno kroz zaštitu ekonomsko-socijalnih prava štitio i dignitet novinarske profesije:
„Nisu novinari ti koji podliježu političkim pritiscima, nego su njihovi urednici ili izdavači ti koji prave dilove sa političarima i koji prave dilove sa režimom i koji žive od tog režima i kojima taj političar na vlasti omogućava enormne dobiti, zarade.“
Posebnoje bilo zanimljivo čuti razmišljanje i građana o medijskim slobodama u Bosni i Hercegovini u istraživanju koje je provela sarajevska agencija Prisma Research. Istraživanje je pokazalo jednu veoma poražavajuću činjenicu kada je u pitanju stav javnog mijenja o opravdanosti napada na novinare, kaže direktor agencije Dino Đipa:
„Pitali smo zapravo da izaberu jednu od dvije izjave, koja po njihovom nahođenju odražava njihovo mišljenje: „Svaka vrsta napada na novinare je u potpunosti neprihvatljiva“ i „U nekim slučajima napadi na novinare su opravdani“. Čak jedan od pet ispitanika smatra da u nekim slučajima napadi na novinare su opravdani. Ja mislim da je ovo vrlo šokantan rezultat. Dakle, jedan od pet ispitanika BiH smatra da je u nekim slučajima napad na novinare opravdan. To otprilike govori o političkoj klimi u kojoj trenutno živimo.“
Bh. javnost je prilično uspavana i napravljena je jedna atmosfera u kojoj je potpuno normalno da se novinari napadaju, da im se šalju prijeteće poruke, da im se prijeti smrću
„Bh. javnost je prilično uspavana i napravljena je jedna atmosfera u kojoj je potpuno normalno da se novinari napadaju, da im se šalju prijeteće poruke, da im se prijeti smrću, a javnost ne odgovara na adekvatan način, dakle, ne sankcionira ignoriranjem ili nekupovanjem onih medija koji su se tako odnosili prema novinarima. Ili ignoriranjem političara ili ministara koji su napadali novinare.“
Većina od oko 500 ispitanika u anketi Prisma Research agencije kazala je da su medijske slobode danas veće u Federaciji Bosne i Hercegovine nego u Republici Srpskoj, te da su političari i političke opcije ti koji najviše ugrožavaju medije i njihovo pravo na nezavisan rad.