Ove sedmice u Sarajevu se održava 21. međunarodni sajam knjige i učila, te 10. bijenale knjige. Kao uvod u ove velike regionalne manifestacije održan je jednako ugledni susret bibliotekara i slavista, i to po peti put. O ovim događajima razgovarali smo s jednim od organizatora, direktorom izdavačke kuće University Press, Draganom Markovićem.
RSE: Šta se krije iza naslova 5. međunarodni susret bibliotekara i slavista?
Marković: Ove godine imamo preko 120 učesnika, iz 15 zemalja. Neki su već naši stalni učesnici. Došli su nam iz Biblioteke Univerziteta Yale, onda iz Biblioteke Univerziteta u Michigena, iz Biblioteke Univerziteta Stanford, iz British Library, iz Češke narodne biblioteke, Francuske nacionalne knjižnice i tako dalje. Dolaze da bi bili u toku šta se to proizvodi od knjiga i časopisa, ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u cijelom regionu. Takođe žele da upoznaju svoje kolege iz regiona, da im prenesu neka svoja saznanja, neka svoja iskustva i da uspostave suradnju u smislu kontakata, razmjene publikacija, ideja i tako dalje.
RSE: Na šta nas upućuje moto: „Vratiti korisnika bibliotekama“?
Marković: Desio se jedan kopernikanski obrt i mislim da je to ono što vuče naprijed. Naime, biblioteke više nisu samo institucija u kojoj se pozajmljuju i čitaju papirnati formati knjiga i časopisa, već su se pretvorile u mjesta koja pružaju informacije. To su baze podataka. Pored knjiga i časopisa nude i DVD i filmove i sve druge formate koji nose informaciju. Da bi naš posao imao smisla, korisnik mora biti u fokusu.
RSE: Da li su ovaj grad, ova država i vaše udruženje imali koristi od ovog skupa u posljednjih pet godina?
Marković: Ovaj projekat donosi plasman i bolju predstavljenost bosanskohercegovačke knjige u velikim svjetskim kolekcijama. Zahvaljujući ovome, većina najrelevantnijih svjetskih biblioteka ima devedeset posto onog što se proizvede u BiH. Najveća biblioteka na svijetu – Kongresna biblioteka – želi da ima sve naslove iz oblasti humanistike koji su proizvedeni u BiH. Naravno i sve naslove koji su proizvedeni u drugim zemljama, ali sad govorimo o BiH. Postigli smo to da je svaka knjiga do koje možemo doći prisutna u najvećim svjetskim kolekcijama. Oni insistiraju na cjelovitoj produkciji. Dakle, ne samo produkciji sarajevskoj, banjalučkoj ili ne znam kojoj, već i produkciji Tomislavgrada, Širokog Brijega i Trebinja…
RSE: Ovi susreti su zapravo uvod u proljetni Sajam knjige i učila, u Bijenale knjige, koji obilježavaju čitavu sedmicu. Da li ima nešto što ovaj sajam razlikuje od dosadašnjih?
Marković: Sajam se svake godine širi. Pa tako i ove, bez obzira što imamo te recesijske momente. Ove godine se održava na duplo većoj kvadraturi nego prošle. Doći će oko 300 izlagača. Hrvatska svake godine dolazi sa svojim kolektivnim štandom. Ove godine će doći i Srbija. Svjetska asocijacija izdavača će ove godine upravo na našem sajmu održati sjednicu izvršnog odbora.
RSE: Kad će ljudi shvatiti da je ovo kulturni događaj i da mu je potrebna finansijska podrška od strane državnih organa, a ne da se na njega gleda kao na sajam namještaja i mjesto gdje vi isključivo trgujete?
Marković: Za nas je najveća satisfakcija taj silni broj ljudi koji dođe. Činjenica da ćemo u vrijeme sajma imati 85 prezentacija novih naslova i prezentacija ukupne izdavačke djelatnosti demantira svakog onog ko misli da je to buvlja pijaca. Neke velike podrške državnih organa, međutim, nema. Tu je izuzetak Federalno ministarstvo odnosno Fondacija za izdavaštvo i Fondacija za bibliotekarstvo, koji, shodno svojim mogućnostima, odvajaju svoje kontribucije.
RSE: Ima li pomaka u vezi sa otkupom knjiga i kako se to odražava na izdavačku djelatnost?
Marković: To je stvar koja je krenula tek prošle godine. Naravno, mislim da to nije dovoljno, ali u situaciji kada kasne mirovine, kad nema baš novaca, pa se taj federalni proračun zadužuje kod banaka, to što uopšte ima novca za otkup knjiga je meni ravno malom čudu i to treba respektirati. Mislim da je princip otkupa knjiga održiv, ali neki veći uticaj na izdavačku djelatnost, mislim da je još uvijek rano očekivati. O tim efektima možemo govoriti za nekih tri godine.
RSE: Ne želim biti katastrofičan, ali je nekako neizbježno pitanje – hoće li izdavači preživjeti ovu ekonomsku krizu?
Marković: To je stvar svakog od nas pojedinačno. Ova godina nije najgora, zasada. Najgora godina je bila godina kad je uveden PDV. Tada je dosta firmi odustalo od pravljenja knjiga. Drugi su se uvukli u te ekonomske gabarite u koje su mogli da se uvuku. Tako da mislim da to što je preživjelo do sada, ima nadu da preživi. Mislim da će i ovaj sajam nama izdavačima i knjižarima pokazati „koliko je sati“, sa raznih aspekata. S jedne strane s aspekta šta će sve novo biti proizvedeno, a s druge strane s aspekta da ćemo vidjeti reakcije čitatelja, u smislu koliko će imati objektivno mogućnosti da je kupe. Ja se toga bojim, dakle pada kupovne moći. Nama su glavni kupci studenti, naučni radnici i generacija od 30 do 40 godina. Taj mladi svijet diže kredite za stan, a ostaje se bez posla, smanjuju se plaće i to bi se prvo moglo reflektirati na izdavače.
RSE: Ja se nadam da će ljudi doći bar da vide, omirišu, opipaju… Ima dosta popratnih manifestacija, ima dosta razloga da se dođe u Skenderiju na sajam.
Marković: Ove godine imamo preko 120 učesnika, iz 15 zemalja. Neki su već naši stalni učesnici. Došli su nam iz Biblioteke Univerziteta Yale, onda iz Biblioteke Univerziteta u Michigena, iz Biblioteke Univerziteta Stanford, iz British Library, iz Češke narodne biblioteke, Francuske nacionalne knjižnice i tako dalje. Dolaze da bi bili u toku šta se to proizvodi od knjiga i časopisa, ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u cijelom regionu. Takođe žele da upoznaju svoje kolege iz regiona, da im prenesu neka svoja saznanja, neka svoja iskustva i da uspostave suradnju u smislu kontakata, razmjene publikacija, ideja i tako dalje.
RSE: Na šta nas upućuje moto: „Vratiti korisnika bibliotekama“?
Marković: Desio se jedan kopernikanski obrt i mislim da je to ono što vuče naprijed. Naime, biblioteke više nisu samo institucija u kojoj se pozajmljuju i čitaju papirnati formati knjiga i časopisa, već su se pretvorile u mjesta koja pružaju informacije. To su baze podataka. Pored knjiga i časopisa nude i DVD i filmove i sve druge formate koji nose informaciju. Da bi naš posao imao smisla, korisnik mora biti u fokusu.
RSE: Da li su ovaj grad, ova država i vaše udruženje imali koristi od ovog skupa u posljednjih pet godina?
Marković: Ovaj projekat donosi plasman i bolju predstavljenost bosanskohercegovačke knjige u velikim svjetskim kolekcijama. Zahvaljujući ovome, većina najrelevantnijih svjetskih biblioteka ima devedeset posto onog što se proizvede u BiH. Najveća biblioteka na svijetu – Kongresna biblioteka – želi da ima sve naslove iz oblasti humanistike koji su proizvedeni u BiH. Naravno i sve naslove koji su proizvedeni u drugim zemljama, ali sad govorimo o BiH. Postigli smo to da je svaka knjiga do koje možemo doći prisutna u najvećim svjetskim kolekcijama. Oni insistiraju na cjelovitoj produkciji. Dakle, ne samo produkciji sarajevskoj, banjalučkoj ili ne znam kojoj, već i produkciji Tomislavgrada, Širokog Brijega i Trebinja…
RSE: Ovi susreti su zapravo uvod u proljetni Sajam knjige i učila, u Bijenale knjige, koji obilježavaju čitavu sedmicu. Da li ima nešto što ovaj sajam razlikuje od dosadašnjih?
Marković: Sajam se svake godine širi. Pa tako i ove, bez obzira što imamo te recesijske momente. Ove godine se održava na duplo većoj kvadraturi nego prošle. Doći će oko 300 izlagača. Hrvatska svake godine dolazi sa svojim kolektivnim štandom. Ove godine će doći i Srbija. Svjetska asocijacija izdavača će ove godine upravo na našem sajmu održati sjednicu izvršnog odbora.
RSE: Kad će ljudi shvatiti da je ovo kulturni događaj i da mu je potrebna finansijska podrška od strane državnih organa, a ne da se na njega gleda kao na sajam namještaja i mjesto gdje vi isključivo trgujete?
Marković: Za nas je najveća satisfakcija taj silni broj ljudi koji dođe. Činjenica da ćemo u vrijeme sajma imati 85 prezentacija novih naslova i prezentacija ukupne izdavačke djelatnosti demantira svakog onog ko misli da je to buvlja pijaca. Neke velike podrške državnih organa, međutim, nema. Tu je izuzetak Federalno ministarstvo odnosno Fondacija za izdavaštvo i Fondacija za bibliotekarstvo, koji, shodno svojim mogućnostima, odvajaju svoje kontribucije.
RSE: Ima li pomaka u vezi sa otkupom knjiga i kako se to odražava na izdavačku djelatnost?
Marković: To je stvar koja je krenula tek prošle godine. Naravno, mislim da to nije dovoljno, ali u situaciji kada kasne mirovine, kad nema baš novaca, pa se taj federalni proračun zadužuje kod banaka, to što uopšte ima novca za otkup knjiga je meni ravno malom čudu i to treba respektirati. Mislim da je princip otkupa knjiga održiv, ali neki veći uticaj na izdavačku djelatnost, mislim da je još uvijek rano očekivati. O tim efektima možemo govoriti za nekih tri godine.
RSE: Ne želim biti katastrofičan, ali je nekako neizbježno pitanje – hoće li izdavači preživjeti ovu ekonomsku krizu?
Marković: To je stvar svakog od nas pojedinačno. Ova godina nije najgora, zasada. Najgora godina je bila godina kad je uveden PDV. Tada je dosta firmi odustalo od pravljenja knjiga. Drugi su se uvukli u te ekonomske gabarite u koje su mogli da se uvuku. Tako da mislim da to što je preživjelo do sada, ima nadu da preživi. Mislim da će i ovaj sajam nama izdavačima i knjižarima pokazati „koliko je sati“, sa raznih aspekata. S jedne strane s aspekta šta će sve novo biti proizvedeno, a s druge strane s aspekta da ćemo vidjeti reakcije čitatelja, u smislu koliko će imati objektivno mogućnosti da je kupe. Ja se toga bojim, dakle pada kupovne moći. Nama su glavni kupci studenti, naučni radnici i generacija od 30 do 40 godina. Taj mladi svijet diže kredite za stan, a ostaje se bez posla, smanjuju se plaće i to bi se prvo moglo reflektirati na izdavače.
RSE: Ja se nadam da će ljudi doći bar da vide, omirišu, opipaju… Ima dosta popratnih manifestacija, ima dosta razloga da se dođe u Skenderiju na sajam.