U srijedu uveče je u Sarajevu otvoren Međunarodni sajam knjiga, kojem je prethodio susret bibliotekara - slavista zemalja regije. Oni su razgovarali o tome kako modernizovati i unaprijediti rad ovih " hramova knjige i znanja", kako privući čitaoce - koji se koristeći savremene tehnologije sve češće odlučuju za posjete internet stranicama - kako otvoriti vrata mladim poštovaocima knjiga.
U vrijeme internetizacije i novih tehnologija pred bibliotekarima je izazov kako privući i zadržati korisnike biblioteka. Tradicionalni pristup više nije popularan. U razvijenim zemljama dovijaju se na razne načine, kaže Saša Madacki, generalni sekretar Međunarodnih susreta bibliotekara:
„Biblioteka više nije samo hram znanja. Ona nekim eksperimentima koji se dešavaju zapravo postaje agora, dakle trg u antičkoj Grčkoj, gdje svako može reći šta misli i naučiti nešto novo. Recimo, imali smo iskustvo Britanske biblioteke u Londonu koja u svojoj velikoj auli organizuje koncerte, pozorišne predstave itd. Nisu rijetki događaji da imate koncerte malih marokanskih bendova, alžirskih bendova, pakistanskih bendova, da praktično prosječni Britanac stekne uvid u kulturu onoga koga možda samo sreće u podzemnoj željeznici. Dalje, prije je teško bilo zamislivo da neko ima pristup nekom rukopisu iz 14. ili 15. stoljeća. Za takvo šta ste morali imati dozvolu direktora biblioteke, proći provjere zašto vam to treba. Međutim, danas kad je sve on-line, imali su nekoliko velikih izložbi koje su brojale stotine hiljada virtuelnih posjeta.“
U Hrvatskoj, u kojoj je prema statistikama 60 posto stanovništva učlanjeno, biblioteke su informatizirane. Novoj tehnologiji data je prednost. No, to nije dovoljno, ocjenjuje Aleksandra Horvat sa zagrebačkog Univerziteta i dodaje da biblioteka i dalje treba imati ulogu okupljališta ljubitelja knjige:
„Bez tog mislim da će se ona izgubiti. Ona doista se mora otvoriti prema građanstvu i prema svojim korisnicima, ma ko oni bili - đaci, studenti - i mora postati jedna vrsta javnog, slobodnog mjesta sa kojeg se slobodno može pristupiti mreži. Ona mora biti prepoznatljiva. Da bi mogla biti prepoznatljiva, mora i sebe donekle reklamirati. Dakako da ona nije poduzeće, nije barem profitno usmjereno poduzeće, ali neke tehnike reklamiranja, oglašavanja, menadžmenta su potrebne za biblioteku iako je neprofitna organizacija - da bi mogla biti efikasna.“
Sanja Stepanović - Todorović, iz biblioteke Srpske akademije nauka i umjetnosti, procjenjuje da u Srbiji situacija nije loša. Daleko je od idealne, ali ipak prati evropske trendove korak po korak:
„Najdalje je otišla Narodna biblioteka Srbije koja, koliko je god moguće u našim uslovima i sa resursima koje ona ima, zaista prati i uključuje se u sve one projekte koji su bitni evropski projekti u bibliotekarstvu.“
U BiH je najmanje korisnika. Iako nema pouzdanih podataka, prema nekim procjenama u biblioteke je učlanjeno oko 17 posto stanovništva. U BiH se sporo mijenja svijest ljudi, kaže Madacki:
„Ja mislim da imamo još uvijek jako visok procenat samosažaljenja, sindrom žrtve - ja ne mogu ništa promijeniti, ja sam mali itd. Međutim, lagano se otvara ta svijest i već smo svi vrlo svjesni. Recimo, biblioteka Ekonomskog fakulteta je zahvaljujući tome prerasla u moderni bibliotečko-informacioni centar. Dakle postoji uvijek mogućnost. Ono što možda nama nedostaje kao zajednici bibliotečkoj je ono što se zove nove kompetencije. Nama treba jako puno priče o menadžmentu u kulturi, o marketingu, o ekonomiji. Italijanski naziv za bibliotekarstvo je vrlo zanimljiv - bibliotekonomija, dakle način na koji vi ekonomično raspolažete nekim znanjem. Postoje bljeskovi nekih ideja i vidim da drugi bibliotekari jako lijepo reaguju na te stvari. Ići će sporo, naravno. Prvi korak je reći: ’Ja to mogu.’ A ne: ’Ja nemam para, ja sam mali i nikom zanimljiv.’ Dakle, prvo mora doći do promjene stava. I drugo - agresivnije se nametnuti.“
No, ima pozitivnih primjera u bibliotekama koje vode kreativni ljudi. Jednu sarajevsku biblioteku osvježili su i obnovili volonteri za samo 190 KM, a u Zenici je upriličeno Ljeto u biblioteci, manifestacija koja je privukla veliki broj građana. Slavica Hrnkaš:
„Imali smo preko 50 oblika aktivnosti, od onih klasičnih instrukcija čak za popravne ispite, do heklanja, pravljenja nakita, učenja jezika. Preko 500 građana je to prošlo. A karakteristika je da su neki od volontera bili i neki polaznici tih aktivnosti. I nećete vjerovati, tolika je to bila predanost, potpuno besplatno. Samo smo onima koji su vozarili plaćali kartu.“
Bibliotekari se slažu u jednom - da treba biti otvoren za nove ideje i koristiti iskustva drugih koji su prevladali izazove modernog vremena.
„Biblioteka više nije samo hram znanja. Ona nekim eksperimentima koji se dešavaju zapravo postaje agora, dakle trg u antičkoj Grčkoj, gdje svako može reći šta misli i naučiti nešto novo. Recimo, imali smo iskustvo Britanske biblioteke u Londonu koja u svojoj velikoj auli organizuje koncerte, pozorišne predstave itd. Nisu rijetki događaji da imate koncerte malih marokanskih bendova, alžirskih bendova, pakistanskih bendova, da praktično prosječni Britanac stekne uvid u kulturu onoga koga možda samo sreće u podzemnoj željeznici. Dalje, prije je teško bilo zamislivo da neko ima pristup nekom rukopisu iz 14. ili 15. stoljeća. Za takvo šta ste morali imati dozvolu direktora biblioteke, proći provjere zašto vam to treba. Međutim, danas kad je sve on-line, imali su nekoliko velikih izložbi koje su brojale stotine hiljada virtuelnih posjeta.“
U Hrvatskoj, u kojoj je prema statistikama 60 posto stanovništva učlanjeno, biblioteke su informatizirane. Novoj tehnologiji data je prednost. No, to nije dovoljno, ocjenjuje Aleksandra Horvat sa zagrebačkog Univerziteta i dodaje da biblioteka i dalje treba imati ulogu okupljališta ljubitelja knjige:
„Bez tog mislim da će se ona izgubiti. Ona doista se mora otvoriti prema građanstvu i prema svojim korisnicima, ma ko oni bili - đaci, studenti - i mora postati jedna vrsta javnog, slobodnog mjesta sa kojeg se slobodno može pristupiti mreži. Ona mora biti prepoznatljiva. Da bi mogla biti prepoznatljiva, mora i sebe donekle reklamirati. Dakako da ona nije poduzeće, nije barem profitno usmjereno poduzeće, ali neke tehnike reklamiranja, oglašavanja, menadžmenta su potrebne za biblioteku iako je neprofitna organizacija - da bi mogla biti efikasna.“
Sanja Stepanović - Todorović, iz biblioteke Srpske akademije nauka i umjetnosti, procjenjuje da u Srbiji situacija nije loša. Daleko je od idealne, ali ipak prati evropske trendove korak po korak:
„Najdalje je otišla Narodna biblioteka Srbije koja, koliko je god moguće u našim uslovima i sa resursima koje ona ima, zaista prati i uključuje se u sve one projekte koji su bitni evropski projekti u bibliotekarstvu.“
U BiH je najmanje korisnika. Iako nema pouzdanih podataka, prema nekim procjenama u biblioteke je učlanjeno oko 17 posto stanovništva. U BiH se sporo mijenja svijest ljudi, kaže Madacki:
„Ja mislim da imamo još uvijek jako visok procenat samosažaljenja, sindrom žrtve - ja ne mogu ništa promijeniti, ja sam mali itd. Međutim, lagano se otvara ta svijest i već smo svi vrlo svjesni. Recimo, biblioteka Ekonomskog fakulteta je zahvaljujući tome prerasla u moderni bibliotečko-informacioni centar. Dakle postoji uvijek mogućnost. Ono što možda nama nedostaje kao zajednici bibliotečkoj je ono što se zove nove kompetencije. Nama treba jako puno priče o menadžmentu u kulturi, o marketingu, o ekonomiji. Italijanski naziv za bibliotekarstvo je vrlo zanimljiv - bibliotekonomija, dakle način na koji vi ekonomično raspolažete nekim znanjem. Postoje bljeskovi nekih ideja i vidim da drugi bibliotekari jako lijepo reaguju na te stvari. Ići će sporo, naravno. Prvi korak je reći: ’Ja to mogu.’ A ne: ’Ja nemam para, ja sam mali i nikom zanimljiv.’ Dakle, prvo mora doći do promjene stava. I drugo - agresivnije se nametnuti.“
No, ima pozitivnih primjera u bibliotekama koje vode kreativni ljudi. Jednu sarajevsku biblioteku osvježili su i obnovili volonteri za samo 190 KM, a u Zenici je upriličeno Ljeto u biblioteci, manifestacija koja je privukla veliki broj građana. Slavica Hrnkaš:
„Imali smo preko 50 oblika aktivnosti, od onih klasičnih instrukcija čak za popravne ispite, do heklanja, pravljenja nakita, učenja jezika. Preko 500 građana je to prošlo. A karakteristika je da su neki od volontera bili i neki polaznici tih aktivnosti. I nećete vjerovati, tolika je to bila predanost, potpuno besplatno. Samo smo onima koji su vozarili plaćali kartu.“
Bibliotekari se slažu u jednom - da treba biti otvoren za nove ideje i koristiti iskustva drugih koji su prevladali izazove modernog vremena.