Bosanskohercegovačka poljoprivreda drastično zaostaje za zemljama trgovinskim partnerima. Između ostalog, iz godine u godinu gubi utrku u uslovima slobodne trgovine. To je stav poljoprivrednika iz BiH, čiji su apeli državnim institucijama za zaštitu domaće proizvodnje posljednjih mjeseci sve glasniji. U Federaciji su danas poljoprivrednici na sat vremena blokirali sve važnije putne pravce kako bi ukazali na svoj težak položaj, kao i na to da podsticaji za poljoprivrednike još nisu uplaćeni.
Bosanskohercegovačka poljoprivreda drastično zaostaje za zemljama trgovinskim partnerima i iz godine u godinu gubi utrku u uslovima slobodne trgovine. To je stav poljoprivrednika iz BiH čiji su apeli državnim institucijama za zaštitu domaće proizvodnje posljednjih mjeseci sve glasniji.
Sekretar Udruženja poljoprivrednika u BiH Sead Jeleč podsjeća da podsticaji za poljoprivredu u BiH zaostaju šest do sedam puta za zemljama trgovinskim partnerima u okviru Centralnoevropskog sporazuma o slobodnoj trgovini (CEFTA). On takođe ističe da, iako su sve robe s kojima BiH trguje u okviru CEFTE na nultoj carinskoj stopi, pojedine zemlje su određenim nivoom carina u međusobnoj trgovini zaštitile svoje osjetljive proizvodnje - one za koje smatraju da su njihova perspektiva. BiH to nije uradila i njena poljoprivreda suočava se sa drastičnim gubicima, kaže Jeleč:
„A da smo gubitnik, to pokazuju podaci o spoljnoj trgovini. Spoljnotrgovinski deficit BiH u sektoru hrane i poljoprivrednih proizvoda raste iz godine u godinu i već je prešao dvije milijarde maraka.“
Katastrofalna situacija u poljoprivredi je dovela do toga da dio zahtjeva bh. poljoprivrednika ipak bude artikulisan u Prijedlogu zakona o zaštiti domaće proizvodnje, koji je Predstavnički dom Parlamenta BiH nedavno usvojio, a o kojem će se uskoro izjasniti i Dom naroda. Protiv zakona su bili ministri trgovine države i oba entiteta, uz obrazloženje da je on u suprotnosti sa sporazumom CEFTA. Pobornici zakona pozivaju se ipak na član 23 bis CEFTA, koji BiH omogućava da privremeno uvede mjere zaštite ukoliko se ispostavi da je u velikom deficitu u razmjeni s ostalim članicama.
Predlagač zakona, poslanik stranke Radom za boljitak u Parlamentarnoj skupštini BiH, Jerko Ivanković Lijanović kaže da je predmet domaćeg zakonodavstva ko pokreće mjere i kako se one donose:
„Ovim zakonom smo sve te procedure predvidjeli. Zbog već poremećaja na tržištu i poremećaja u regulatornim mehanizmima, jer poticaji kasne, ne isplaćuju se na vrijeme poljoprivrednicima, smo predvidjeli da se carine počnu naplaćivati na određene poljoprivredne proizvode iz Srbije i Hrvatske, i to nije u suprotnosti sa sporazumom CEFTA nego to je implementacija sporazuma CEFTA.“
Stav ministra spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mladena Zirojevića je da se zakonom ipak krše odredbe CEFTE na koje se BiH obavezala, a da se problem debalansa u trgovinskoj razmjeni treba rješavati kroz bilateralne odnose sa zemljama s kojima je BiH u deficitu.
Sličan stav ima i predsjedavajući Komisije za spoljnu trgovinu i carine Predstavničkog doma državnog Parlamenta Slavko Jovičić:
„Ne možemo mi domaćim zakonodavstvom narušavati međunarodne sporazume, i to je svakome jasno. Ali mi moramo u svakom slučaju da na nivou parlamenata i parlamentarnih komisija, što imamo i u našem programu, razgovaramo sa našim susjedima i da donesemo najbolje mjere i prijedloge kako bismo ublažili taj deficit.“
Jovičić ističe da je neophodno poduzeti mjere unutar države i entiteta kako bi se privreda BiH učinila konkurentnom sa zemljama CEFTE. O tome govori i sekretar Udruženja poljoprivrednika u BiH Sead Jeleč podsjećajući da BiH nije provela čak ni set vancarinskih mjera koje se odnose na intenzivnu kontrolu uvoznih roba. Upravo ta pasivnost državnih institucija uzrok je sve češćih optužbi adresiranih na Savjet ministara BiH - da je pod izrazitim uticajem uvoznih lobija. Jerko Ivanković Lijanović:
„Ti uvozni lobiji su vrlo, vrlo jaki i utjecajni. Zamislite, oni su utjecajniji na Vijeće ministara od samoga Parlamenta jer u ovom slučaju Parlament ima protiv sebe i vlastito Vijeće ministara, a evidentno je velik pritisak i na parlamentarce u ovom periodu da obore taj zakon.“
Sead Jeleč objašnjava da je prije rata, domaća proizvodnja u BiH zadovoljavala između 75 i 80 odsto potreba stanovništva za prehranom, dok je danas taj procenat ispod 40 odsto. Na pitanje može li se desiti da uz sve svoje poljoprovredne resurse BiH gladuje, Jeleč ne isključuje tu mogućnost:
„BiH može ostati gladna ukoliko ne bude mogla da kupi hranu. Vjerovatno nije ni taj dan daleko s obzirom da se stvara ogroman trgovinski deficit. Ukoliko dođe u situaciju da ne može da otplaćuje spoljni dug, ona se može dobrim dijelom naći u situaciji da dio stanovništva bude gladan.“
Poljoprivrednici se, ipak, nadaju da će zakon o zaštiti domaće proizvodnje biti usvojen, ali i da će ostale institucije države, entiteta i kantona početi voditi brigu o poljoprovredi. U suprotnom, suočena sa ekonomskom krizom, ogromnim deficitom i malim podsticajima, BiH će imati potpuno razorenu poljoprivredu.
Sekretar Udruženja poljoprivrednika u BiH Sead Jeleč podsjeća da podsticaji za poljoprivredu u BiH zaostaju šest do sedam puta za zemljama trgovinskim partnerima u okviru Centralnoevropskog sporazuma o slobodnoj trgovini (CEFTA). On takođe ističe da, iako su sve robe s kojima BiH trguje u okviru CEFTE na nultoj carinskoj stopi, pojedine zemlje su određenim nivoom carina u međusobnoj trgovini zaštitile svoje osjetljive proizvodnje - one za koje smatraju da su njihova perspektiva. BiH to nije uradila i njena poljoprivreda suočava se sa drastičnim gubicima, kaže Jeleč:
„A da smo gubitnik, to pokazuju podaci o spoljnoj trgovini. Spoljnotrgovinski deficit BiH u sektoru hrane i poljoprivrednih proizvoda raste iz godine u godinu i već je prešao dvije milijarde maraka.“
Predvidjeli smo da se carine počnu naplaćivati na određene poljoprivredne proizvode iz Srbije i Hrvatske, i to nije u suprotnosti sa sporazumom CEFTA nego to je implementacija sporazuma CEFTA.
Predlagač zakona, poslanik stranke Radom za boljitak u Parlamentarnoj skupštini BiH, Jerko Ivanković Lijanović kaže da je predmet domaćeg zakonodavstva ko pokreće mjere i kako se one donose:
„Ovim zakonom smo sve te procedure predvidjeli. Zbog već poremećaja na tržištu i poremećaja u regulatornim mehanizmima, jer poticaji kasne, ne isplaćuju se na vrijeme poljoprivrednicima, smo predvidjeli da se carine počnu naplaćivati na određene poljoprivredne proizvode iz Srbije i Hrvatske, i to nije u suprotnosti sa sporazumom CEFTA nego to je implementacija sporazuma CEFTA.“
Stav ministra spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mladena Zirojevića je da se zakonom ipak krše odredbe CEFTE na koje se BiH obavezala, a da se problem debalansa u trgovinskoj razmjeni treba rješavati kroz bilateralne odnose sa zemljama s kojima je BiH u deficitu.
Sličan stav ima i predsjedavajući Komisije za spoljnu trgovinu i carine Predstavničkog doma državnog Parlamenta Slavko Jovičić:
„Ne možemo mi domaćim zakonodavstvom narušavati međunarodne sporazume, i to je svakome jasno. Ali mi moramo u svakom slučaju da na nivou parlamenata i parlamentarnih komisija, što imamo i u našem programu, razgovaramo sa našim susjedima i da donesemo najbolje mjere i prijedloge kako bismo ublažili taj deficit.“
Ti uvozni lobiji su vrlo, vrlo jaki i utjecajni. Zamislite, oni su utjecajniji na Vijeće ministara od samoga Parlamenta jer u ovom slučaju Parlament ima protiv sebe i vlastito Vijeće ministara.
„Ti uvozni lobiji su vrlo, vrlo jaki i utjecajni. Zamislite, oni su utjecajniji na Vijeće ministara od samoga Parlamenta jer u ovom slučaju Parlament ima protiv sebe i vlastito Vijeće ministara, a evidentno je velik pritisak i na parlamentarce u ovom periodu da obore taj zakon.“
Sead Jeleč objašnjava da je prije rata, domaća proizvodnja u BiH zadovoljavala između 75 i 80 odsto potreba stanovništva za prehranom, dok je danas taj procenat ispod 40 odsto. Na pitanje može li se desiti da uz sve svoje poljoprovredne resurse BiH gladuje, Jeleč ne isključuje tu mogućnost:
„BiH može ostati gladna ukoliko ne bude mogla da kupi hranu. Vjerovatno nije ni taj dan daleko s obzirom da se stvara ogroman trgovinski deficit. Ukoliko dođe u situaciju da ne može da otplaćuje spoljni dug, ona se može dobrim dijelom naći u situaciji da dio stanovništva bude gladan.“
Poljoprivrednici se, ipak, nadaju da će zakon o zaštiti domaće proizvodnje biti usvojen, ali i da će ostale institucije države, entiteta i kantona početi voditi brigu o poljoprovredi. U suprotnom, suočena sa ekonomskom krizom, ogromnim deficitom i malim podsticajima, BiH će imati potpuno razorenu poljoprivredu.