*Transferi novca u zemlje jugoistočne Evrope od građana koji su napustili svoje matične države će opasti, prognoza je eksperata bečkog Instituta za međunarodne ekonomije.*SAD će podržati tzv. “manjinske povratke” u Sarajevo *I ovogodšnji praznik Vaskrs, brojne izbjeglice su dočekale daleko od svojih domova *Povratnici u Čajniče nezadovoljni odnosom političara prema izbjeglicama i raseljenim, bez obzira gdje su i kojem narodu pripadaju
Transferi novca, u zemlje jugoistočne Evrope od građana koji su napustili svoje matične države će opasti, prognoza je eksperata bečkog Instituta za međunarodne ekonomije. Za zemlje ovog regiona novčane pošiljke od dijaspore predstavljaju važan izvor prihoda, a zbog globalne ekonomske krize, prema procjeni Svjetske banke, opašće za pet do osam posto. Prošle godine emigranti širom svijeta su transferirali 308 milijardi dolara u zemlje svog porijekla.
I u jugoistočnoj Evropi će transferi dijaspore opasti, istakao je ekspert Instituta Jozef Pešl (Josef Pöschl), ne želeći da prognozira u kojoj visini. Smanjenje, kako je naglasio, neće biti tako veliko kao pad uvoza i izvoza, koji je već prisutan u zemljama bivše Jugoslavije. Transferima dijaspore zemlje jugoistočne Evrope, prema njegovim rečima, izjednačavaju trgovinske deficite prije svega u Albaniji, Srbiji, BiH i Makeodniji. Manje od transfera dijaspore zavise Hrvatska, Crna Gora i Turska, kazao je Pešl.
"Te zemlje zbog turizma imaju jači uslužni sektor, koji finansira uvoz robe", podvukao je on.
Ukoliko ekonomska kriza u Evropi i SAD potraje transferi novca dijaspore će dalje pasti, strahuje Pešl.
Prema Svjetskoj banci, smanjenje transfera novca dijaspore u pojedinim siromašnim zemljama može da oteža život stanovništva, jer ujedno se smanjuje i visina drugih transfera, kao što je finansijska pomoć.
Behmen i English o manjinskom povratku u Sarajevo
O budućim partnerskim projektima Ambasade SAD-a i Grada Sarajeva, razgovarali su gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen i ambasador SAD-a u BiH - Charles English.
Ambasador English prezentirao je čelnicima Grada projekat američke administracije koji se odnosi na manjinski povratak u Sarajevo:
“Mi smo već osigurali određena sredstva za ovaj projekat, a također očekujemo finansijsko učešće i bh. organa vlasti koje imaju nadležnost za povratak. Na ovaj način mi pokazujemo da interes SAD-a ne posustaje kada je u pitanju povratak u BiH”, istakao je američki ambasador.
Gradonačelnik Behmen je istakao da američka ambasada u ovim projektima ima velikog prijatelja u Gradu Sarajevu:
“Spremni smo, pa i skromnim budžetskim sredstvima Grada, pomoći vašu ideju manjinskog povratka”, dodao je gradonačelnik.
U Federaciji još ni novca ni vrijednosnih papira
Iako je u Republici Srpskoj još prije osam mjeseci počela isplata glavnice duga po osnovu stare devizne štednje, uz izdavanje obveznica vrijednih više od 209 miliona konvertibilnih maraka, s rokom isplate od pet godina, građani u Federaciji BiH, po istom osnovu, niti su dobili novac niti vrijednosne papire.
Ukoliko Parlament FBiH ubrzo ne riješi ovaj problem i usvoji Zakon o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje, pripremljen još prije tri mjeseca, mogla bi uslijediti presuda Međunarodnog suda za ljudska prava u Strazburu kojom bi se naložila isplata svih dugovanja štedišama, uključujući i kamate, čime bi faktički bio potpuno blokiran budžet FBiH.
Tim povodom, ministar finansija u Vladi Federacije BiH Vjekoslav Bevanda je izjavio:
“Uporno upozoravam na ovaj problem, jer su građani Federacije sada diskriminirani. Mi smo odmah nakon stava Ustavnog suda BiH da emitiranje obveznica u Republici Srpskoj nije protuustavno, čime je faktički srušen državni zakon iz 2006. godine koji je regulirao ovu oblast, uradili pripreme da izdamo obveznice i počnemo gotovinske isplate.”
Prema predloženom rješenju Ministarstva finansija FBiH, krajnji rok za otplatu svih dugovanja po osnovu stare devizne štednje je sedam godina, uz kamatnu stopu od 2,5 procenta. Prema ukupnom broju verificiranih potraživanja, za ove namjene je potrebno iz budžeta isplatiti oko 340 miliona KM.
Vaskrs daleko od kuće
I ovogodišnji Vaskrs, brojne izbjelice i raseljeni koji slave ovaj praznik, to su učinili daleko od svojih domova, jer još nisu ostvarili sve neophodne preduslove za povratak. Primjer je iz okolice Konjica:
U prijeratnom periodu na Donjem Selu u Općini Konjic živjelo je najviše stanovnika srpske nacionalnosti. Mnogi još izbjeglički život žive u raznim mjestima Bosne i Hercegovine, a povratnici su uglavnom stari. Radovan Kuljanin broji penzionerske dane u Višegradu:
„Šta da vam kažem, kao i svugdje. Neko je recimo prodao svoje imanje ovdje, pa uzeo tamo drugo, neki su dobili stanove...kako ko, sve zavisi od slučaja do slučaja!“
Radovanu neodstaje Konjic. Pogled na planinu Ljubina iznad grada. Nedostaje mu, jednostavno je rekao, njegov dom:
„Od 1946. godine gledam Ljubinu. I sad bih je volio vidjeti. E, sad možete misliti kako mi je. Nedostaje mi Konjic i narod iz Konjica i moje mjesto!“
Ipak, Radovan se nije vratio u Konjic. Pitali smo ga, zašto?
„Da se ljudi hoće kolektivno vratiti, 10 do 15 porodica, moglo bi se. Ja sam jednog rođaka molio i rekao mu, Stanko ti se večeras vrati, eto mene ujutru! To je sad tamo sve pusto. Ovdje u Donjem Selu vratili su se stariji i čekaju da umru.“
Bio je ovo tek jedan od dolazaka Radovana u svoje Donje Selo gdje su sahranjeni njegovi preci, ali gdje je i zauvijek ostalo njegovo srce. Uz ovog starca korača i njegova životna saputnica Jela. Posjetiti groblje, zapaliti svijeće, a onda ponovo put Višegrada:
„Strašno mi je neobično kad dođem, pa kad se vraćam....ne znam ni šta bih vam rekla. Majke mi!“
Ispratili su nas riječima da je kasno za onaj istinski povratak, jer oni sa višeg nivoa trebali su puno više uraditi na povratku.
Nezadovoljni i povratnici u okolicu Čajniča
Zijad Kulelija u Milijenu kod Čajniča vratio se prije nepunih 10 godina. Otac je prvog djeteta rođenog na novoj – staroj adresi. Naporno radi kako bi porodici stvorio uvjete za normalan život. Kaže da se sa povratnicima od početka poigravaju:
„Od povratnika se prave neradnici. Javi se neki donator, podijeli paketić i šta to meni znači? Znači da sjedim i da čekam. Treba da radim i da zaradim. Da ja zaradim taj paketić svojim radom. Hvala njima za taj paketić, ali to nije nikakvo rješenje. Donator na primjer pošalje nekih 500 paketa. Ne znam koliko to košta, ali to je cifra. To je nekome jedan traktor, to je nekome jedna krava. Bilo bi dobro da taj paket možemo da kupimo, a ne da ga dobijemo.“
Mujo Oruč uspio je obnoviti kuću u kojoj živi sa starim i bolesnim roditeljima. Da bi se ozbiljnije bavio privredom potrebna mu je mehanizacija koju nema:
„Da bi sebi obezbjedio drva imam ručna kolica. Do skoro nisam imao ni motornu pilu. Sa kolicima, sjekirom i tjesterom ja moram otići 2 kilometra i ručno seći drva.“
U Čajniču se može živjeti, kaže Enes Klovo koji je ostavio kuću u Goraždu, obnovio imanje u selu Sudići i nakon nekoliko godina teškog rada formirao manju farmu krava i zasadio plantažu jagoda:
„Boga mi radi se puno. Ljeti od 5 sati ujutro do 11 naveče. Takav je svaki dan. Idem i do Goražda, a sve vučem u flašama i cekerima i prodajem. Vlasti nisu ništa uradile da se uveže neka mljekara. To bi nam svima mnogo olakšalo prodaju.“
Šaćir Raščić vlasnik je firme u Goraždu, ali kaže da je odlučio živjeti u Kapovom Hanu zato što zavičaj ne može zaboraviti i što drugima želi poslužiti za primjer. Oba bosanskohercegovačka entiteta protiv su povratka izbjeglica njihovim kućama, tvrdi Šaćir Raščić:
„Političari bi bili najsretniji kada bi mi svi bili u Sarajevu i oko Sarajeva. To bi za njih bilo rješenje. Naravno i da odvajaju pare za izbore i da pričaju pred izbore kako će biti para za povratak. Može se na prste nabrojati šta je vlast Federacije BiH uradila za Opštinu Čajniče. Svaka čast pojedinim opštinama, kao što su Novi Grad, Centar, Novo Sarajevo...Što je najveći problem, u Ministarstvima za izbjeglice i raseljena lica na federalnom i kantonalnom nivou su ljudi koji nemaju nikakve veze sa izbjeglicama. Ne znaju šta znači biti izbjeglica. Tu rade ljudi koji dolaze po političkim linijama, a na sjelima dogovaraju kome će pare da daju.“
Jedini imam u Čajniču je Emin efendija Bakal. Rođeni Čajničanin, radi u gradu iz kojeg svi odlaze. Bolne uspomene na rat u kojem je izgubio oca dodatna su kaže obaveza da se rodni kraj ne zaboravi:
„Mislim da je najveći problem taj jedan ignorantski odnos naših političkih vođa i predstavnika vlasti koji na kraju krajeva dobijaju naše povjerenje i postoje radi naroda.“
U 2008. godini za povratak u Čajniče više je izdvojila Vlada Republike Srpske od Vlade FBIH, kaže Džemaludin Šabanović predsjednik Skupštine Opštine Čajniče. Na prvim poslijeratnim izborima Bošnjaci su u Čajniču imali 37 posto vlasti. Bili su i najjača politička snaga. Danas imaju jednog odbornika:
„Ako se ništa ne uradi na sljedećim izborima nećemo više imati Bošnjaka predstavnika u vlasti.“
Povratak u Čajniče je završen nakon obnove Mjesne zajednice Zaborak, kaže predsjednik Skupštine opštine Čajniče Džemaludin Šabanović:
„Kada uspješno završimo Zaborak možemo smatrati da je povratak završen. To će biti jedino ako ljudi koji se vrate mogu normalno živjeti tamo gdje su se vratili.“
U Čajniču očekuju obnovu još oko 400 kuća i 1.800 povratnika prijavljenih na svoje adrese. Iako u sadašnjoj situaciji taj broj zvuči preambiciozno treba podsjetiti da je u Čajniču prije rata živjelo više od 4.000 Bošnjaka.
Marin: Za obnovu kuća 20 miliona
Da li će se neke od želja izbjeglih, raseljenih i povratnika ostvariti i kakvi su planovi Komsije za izbjeglice Bosne i Hercegovine, kao i Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice? O tome govori Slavko Marin, predsjednik državne Komisije za izbjeglice. Marin prvo govori o osnovnim zadacima komisije:
„Naš temeljni zadatak je razmatrati i dati svoje mišljenje, kao i donijeti odluku vezano za projekte po pitanju održivih sredstava koja su na proračunu BiH data na raspolaganje i koje priprema Ministarstvo za ljudska prava. Što bude više finansijskih sredstava, više će biti projekata i više će biti našeg rada. Ukoliko ne bude novaca, mi se ne bi trebalo ni sastajati. Državno povjerenstvo za izbjeglice u 2009. godini raspolaže sa 46 miliona 883.000 konvertibilnih maraka. Za obnovu kuća biće izdvojeno 20 miliona, 5 miliona za obnovu zgrada zajedničkog stanovanja, 4 miliona za osobe koje žive u kolektivnim smještajima, 5 miliona za uvođenje struje onim obiteljima koji su se vratili i 7 miliona konvertibilnih maraka planiramo izdvojiti za održivost povratka.“
Ipak, ključni faktor je novac, za rad vaše komisije. Šta možete poručiti našim slušaocima?
„Oni ljudi kojima još nisu izgrađeni objekti i obnovljene kuće trebaju da se nadaju i to će im biti završeno. Država BiH u narednih 5 godina u potpunosti planira da završi ovaj dio posla.“
I u jugoistočnoj Evropi će transferi dijaspore opasti, istakao je ekspert Instituta Jozef Pešl (Josef Pöschl), ne želeći da prognozira u kojoj visini. Smanjenje, kako je naglasio, neće biti tako veliko kao pad uvoza i izvoza, koji je već prisutan u zemljama bivše Jugoslavije. Transferima dijaspore zemlje jugoistočne Evrope, prema njegovim rečima, izjednačavaju trgovinske deficite prije svega u Albaniji, Srbiji, BiH i Makeodniji. Manje od transfera dijaspore zavise Hrvatska, Crna Gora i Turska, kazao je Pešl.
"Te zemlje zbog turizma imaju jači uslužni sektor, koji finansira uvoz robe", podvukao je on.
Ukoliko ekonomska kriza u Evropi i SAD potraje transferi novca dijaspore će dalje pasti, strahuje Pešl.
Prema Svjetskoj banci, smanjenje transfera novca dijaspore u pojedinim siromašnim zemljama može da oteža život stanovništva, jer ujedno se smanjuje i visina drugih transfera, kao što je finansijska pomoć.
Behmen i English o manjinskom povratku u Sarajevo
O budućim partnerskim projektima Ambasade SAD-a i Grada Sarajeva, razgovarali su gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen i ambasador SAD-a u BiH - Charles English.
Ambasador English prezentirao je čelnicima Grada projekat američke administracije koji se odnosi na manjinski povratak u Sarajevo:
“Mi smo već osigurali određena sredstva za ovaj projekat, a također očekujemo finansijsko učešće i bh. organa vlasti koje imaju nadležnost za povratak. Na ovaj način mi pokazujemo da interes SAD-a ne posustaje kada je u pitanju povratak u BiH”, istakao je američki ambasador.
Gradonačelnik Behmen je istakao da američka ambasada u ovim projektima ima velikog prijatelja u Gradu Sarajevu:
“Spremni smo, pa i skromnim budžetskim sredstvima Grada, pomoći vašu ideju manjinskog povratka”, dodao je gradonačelnik.
U Federaciji još ni novca ni vrijednosnih papira
Iako je u Republici Srpskoj još prije osam mjeseci počela isplata glavnice duga po osnovu stare devizne štednje, uz izdavanje obveznica vrijednih više od 209 miliona konvertibilnih maraka, s rokom isplate od pet godina, građani u Federaciji BiH, po istom osnovu, niti su dobili novac niti vrijednosne papire.
Ukoliko Parlament FBiH ubrzo ne riješi ovaj problem i usvoji Zakon o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje, pripremljen još prije tri mjeseca, mogla bi uslijediti presuda Međunarodnog suda za ljudska prava u Strazburu kojom bi se naložila isplata svih dugovanja štedišama, uključujući i kamate, čime bi faktički bio potpuno blokiran budžet FBiH.
Tim povodom, ministar finansija u Vladi Federacije BiH Vjekoslav Bevanda je izjavio:
“Uporno upozoravam na ovaj problem, jer su građani Federacije sada diskriminirani. Mi smo odmah nakon stava Ustavnog suda BiH da emitiranje obveznica u Republici Srpskoj nije protuustavno, čime je faktički srušen državni zakon iz 2006. godine koji je regulirao ovu oblast, uradili pripreme da izdamo obveznice i počnemo gotovinske isplate.”
Prema predloženom rješenju Ministarstva finansija FBiH, krajnji rok za otplatu svih dugovanja po osnovu stare devizne štednje je sedam godina, uz kamatnu stopu od 2,5 procenta. Prema ukupnom broju verificiranih potraživanja, za ove namjene je potrebno iz budžeta isplatiti oko 340 miliona KM.
Vaskrs daleko od kuće
I ovogodišnji Vaskrs, brojne izbjelice i raseljeni koji slave ovaj praznik, to su učinili daleko od svojih domova, jer još nisu ostvarili sve neophodne preduslove za povratak. Primjer je iz okolice Konjica:
U prijeratnom periodu na Donjem Selu u Općini Konjic živjelo je najviše stanovnika srpske nacionalnosti. Mnogi još izbjeglički život žive u raznim mjestima Bosne i Hercegovine, a povratnici su uglavnom stari. Radovan Kuljanin broji penzionerske dane u Višegradu:
„Šta da vam kažem, kao i svugdje. Neko je recimo prodao svoje imanje ovdje, pa uzeo tamo drugo, neki su dobili stanove...kako ko, sve zavisi od slučaja do slučaja!“
Radovanu neodstaje Konjic. Pogled na planinu Ljubina iznad grada. Nedostaje mu, jednostavno je rekao, njegov dom:
„Od 1946. godine gledam Ljubinu. I sad bih je volio vidjeti. E, sad možete misliti kako mi je. Nedostaje mi Konjic i narod iz Konjica i moje mjesto!“
Ipak, Radovan se nije vratio u Konjic. Pitali smo ga, zašto?
„Da se ljudi hoće kolektivno vratiti, 10 do 15 porodica, moglo bi se. Ja sam jednog rođaka molio i rekao mu, Stanko ti se večeras vrati, eto mene ujutru! To je sad tamo sve pusto. Ovdje u Donjem Selu vratili su se stariji i čekaju da umru.“
Bio je ovo tek jedan od dolazaka Radovana u svoje Donje Selo gdje su sahranjeni njegovi preci, ali gdje je i zauvijek ostalo njegovo srce. Uz ovog starca korača i njegova životna saputnica Jela. Posjetiti groblje, zapaliti svijeće, a onda ponovo put Višegrada:
„Strašno mi je neobično kad dođem, pa kad se vraćam....ne znam ni šta bih vam rekla. Majke mi!“
Ispratili su nas riječima da je kasno za onaj istinski povratak, jer oni sa višeg nivoa trebali su puno više uraditi na povratku.
Nezadovoljni i povratnici u okolicu Čajniča
Zijad Kulelija u Milijenu kod Čajniča vratio se prije nepunih 10 godina. Otac je prvog djeteta rođenog na novoj – staroj adresi. Naporno radi kako bi porodici stvorio uvjete za normalan život. Kaže da se sa povratnicima od početka poigravaju:
„Od povratnika se prave neradnici. Javi se neki donator, podijeli paketić i šta to meni znači? Znači da sjedim i da čekam. Treba da radim i da zaradim. Da ja zaradim taj paketić svojim radom. Hvala njima za taj paketić, ali to nije nikakvo rješenje. Donator na primjer pošalje nekih 500 paketa. Ne znam koliko to košta, ali to je cifra. To je nekome jedan traktor, to je nekome jedna krava. Bilo bi dobro da taj paket možemo da kupimo, a ne da ga dobijemo.“
Mujo Oruč uspio je obnoviti kuću u kojoj živi sa starim i bolesnim roditeljima. Da bi se ozbiljnije bavio privredom potrebna mu je mehanizacija koju nema:
„Da bi sebi obezbjedio drva imam ručna kolica. Do skoro nisam imao ni motornu pilu. Sa kolicima, sjekirom i tjesterom ja moram otići 2 kilometra i ručno seći drva.“
U Čajniču se može živjeti, kaže Enes Klovo koji je ostavio kuću u Goraždu, obnovio imanje u selu Sudići i nakon nekoliko godina teškog rada formirao manju farmu krava i zasadio plantažu jagoda:
„Boga mi radi se puno. Ljeti od 5 sati ujutro do 11 naveče. Takav je svaki dan. Idem i do Goražda, a sve vučem u flašama i cekerima i prodajem. Vlasti nisu ništa uradile da se uveže neka mljekara. To bi nam svima mnogo olakšalo prodaju.“
Šaćir Raščić vlasnik je firme u Goraždu, ali kaže da je odlučio živjeti u Kapovom Hanu zato što zavičaj ne može zaboraviti i što drugima želi poslužiti za primjer. Oba bosanskohercegovačka entiteta protiv su povratka izbjeglica njihovim kućama, tvrdi Šaćir Raščić:
„Političari bi bili najsretniji kada bi mi svi bili u Sarajevu i oko Sarajeva. To bi za njih bilo rješenje. Naravno i da odvajaju pare za izbore i da pričaju pred izbore kako će biti para za povratak. Može se na prste nabrojati šta je vlast Federacije BiH uradila za Opštinu Čajniče. Svaka čast pojedinim opštinama, kao što su Novi Grad, Centar, Novo Sarajevo...Što je najveći problem, u Ministarstvima za izbjeglice i raseljena lica na federalnom i kantonalnom nivou su ljudi koji nemaju nikakve veze sa izbjeglicama. Ne znaju šta znači biti izbjeglica. Tu rade ljudi koji dolaze po političkim linijama, a na sjelima dogovaraju kome će pare da daju.“
Jedini imam u Čajniču je Emin efendija Bakal. Rođeni Čajničanin, radi u gradu iz kojeg svi odlaze. Bolne uspomene na rat u kojem je izgubio oca dodatna su kaže obaveza da se rodni kraj ne zaboravi:
„Mislim da je najveći problem taj jedan ignorantski odnos naših političkih vođa i predstavnika vlasti koji na kraju krajeva dobijaju naše povjerenje i postoje radi naroda.“
U 2008. godini za povratak u Čajniče više je izdvojila Vlada Republike Srpske od Vlade FBIH, kaže Džemaludin Šabanović predsjednik Skupštine Opštine Čajniče. Na prvim poslijeratnim izborima Bošnjaci su u Čajniču imali 37 posto vlasti. Bili su i najjača politička snaga. Danas imaju jednog odbornika:
„Ako se ništa ne uradi na sljedećim izborima nećemo više imati Bošnjaka predstavnika u vlasti.“
Povratak u Čajniče je završen nakon obnove Mjesne zajednice Zaborak, kaže predsjednik Skupštine opštine Čajniče Džemaludin Šabanović:
„Kada uspješno završimo Zaborak možemo smatrati da je povratak završen. To će biti jedino ako ljudi koji se vrate mogu normalno živjeti tamo gdje su se vratili.“
U Čajniču očekuju obnovu još oko 400 kuća i 1.800 povratnika prijavljenih na svoje adrese. Iako u sadašnjoj situaciji taj broj zvuči preambiciozno treba podsjetiti da je u Čajniču prije rata živjelo više od 4.000 Bošnjaka.
Marin: Za obnovu kuća 20 miliona
Da li će se neke od želja izbjeglih, raseljenih i povratnika ostvariti i kakvi su planovi Komsije za izbjeglice Bosne i Hercegovine, kao i Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice? O tome govori Slavko Marin, predsjednik državne Komisije za izbjeglice. Marin prvo govori o osnovnim zadacima komisije:
„Naš temeljni zadatak je razmatrati i dati svoje mišljenje, kao i donijeti odluku vezano za projekte po pitanju održivih sredstava koja su na proračunu BiH data na raspolaganje i koje priprema Ministarstvo za ljudska prava. Što bude više finansijskih sredstava, više će biti projekata i više će biti našeg rada. Ukoliko ne bude novaca, mi se ne bi trebalo ni sastajati. Državno povjerenstvo za izbjeglice u 2009. godini raspolaže sa 46 miliona 883.000 konvertibilnih maraka. Za obnovu kuća biće izdvojeno 20 miliona, 5 miliona za obnovu zgrada zajedničkog stanovanja, 4 miliona za osobe koje žive u kolektivnim smještajima, 5 miliona za uvođenje struje onim obiteljima koji su se vratili i 7 miliona konvertibilnih maraka planiramo izdvojiti za održivost povratka.“
Ipak, ključni faktor je novac, za rad vaše komisije. Šta možete poručiti našim slušaocima?
„Oni ljudi kojima još nisu izgrađeni objekti i obnovljene kuće trebaju da se nadaju i to će im biti završeno. Država BiH u narednih 5 godina u potpunosti planira da završi ovaj dio posla.“