Lica koja su tokom rata na nezakonit način ostajali bez posla u RS, uglavnom zbog svoje etničke pripadnosti, ne trebaju se previše nadati da će u skorije vrijeme doći do bilo kakvog obeštećenja, pa makar i onog minimalnog, predviđenog Zakonom o radu. Iako se ušlo u devetu godinu proveđenja ovog zakona, od 58.500 registrovanih zahtjeva riješeno je manje od petine. Pomoćnik ministra rada i boračko-invalidske zaštite RS Čedo Kovačević:
„Od početka rada do danas riješeno je 10.270 zahtjeva. Od toga odbačena su 1.542 zahtjeva, odbijeno 4.159, priznato pravo na otpremninu u 4.550 predmeta.“
„Ako bi se ovakvim tempom nastavili rješavati ovi zahtjevi, oni neće biti riješeni svi ni za 20 do 30 godina i mnogi ti ljudi neće biti među živima. Mislim da Vlada to radi smišljeno, da tu stvar stavi na marginu, da se zaboravi, da se ljudi umore i premore i da konačno puste to kraju i da se više tim ne bave.“
I sam odnos Vlade, prema mišljenju Hošićeve, koja je u zadnje dvije godine izdvojila po 2,5 miliona maraka u budžetu za isplate odšteta po ovom osnovu dovoljno govori sam po sebi:
„Vidimo da taj iznos od 2,5 miliona neće biti dovoljan ni da se isplate te otpremnine koje su na čekanju, a da ne razgovaramo o nekim rješenjima koja će biti donesena u 2009. godini. Evo vidimo da je u 2008. godini, kako stoji u informaciji, doneseno 1.695 pozitivnih rješenja.“
Mehmed Kopić, iz Socijaldemokratske partije BiH, mišljenja je da se radi o klasičnom obliku diskriminacije Bošnjaka i Hrvata u RS:
Vlasti RS i kada su donosile ovo zakonsko riješenje nisu mislile da ovaj problem ozbiljno riješe jer njihov cilj je bio da se spriječe ljudi koji su na nezakonit način ostali bez posla da svoj prava ostvare preko suda, a u tom slučaju bi ovaj bh. entitet morao izdvojiti mnogo veća sredstva, smatra član Nove hrvatske inicijative Tomislav Tomljanović:
„Da vlasti misle ozbiljno, oni bi riješili i znali bi točno da ima ukupnih obveza, recimo, milijarda maraka, nebitno koliko. I da se onda kaže to ne možemo riješiti, ali ćemo riješiti u naredne tri godine, pronaći ćemo sredstva u proračunu za tri godine i idemo tim i tim redoslijedom kako je tko podnio zahtjev. I to je jednostavno rješivo ako se hoće - a ako se neće, onda se to radi ovako kako se radi.“
Muharem Murselović, iz Stranke za BiH, smatra da je i sam podatak da je od riješenih predmeta tek oko 40 posto pozitivno riješeno, samo još jedna potvrda nekorektnog odnosa vlasti prema Bošnjacima i Hrvatima u RS:
„Mislim da je ovo jedno totalno nipodaštavanje ljudi - i ne znam kako bih to nazvao osim klasična diskriminacija kada su u pitanju pravo na život, pravo na rad, pravo na ona elementarna ljudska prava i slobode koje moraju u svakom društvu da budu obezbijeđene.“
U Vladi, opet, spor rad Komisije pravdaju činjenicom da je nakon 18 godina jako teško doći do podataka jer veliki broj preduzeća više ne postoji, ili postojeći poslodavci ne žele da sarađuju i daju podatke. Izdvajanje skoro 10 puta više sredstava za zbrinjavanje radnika koji sada ostaju bez posla u Vladi RS nisu htjeli komentarisati.