"On je naivan i neiskusan, tako se ne vodi spoljna politika" - je rečenica koju mi je ovih dana izgovorio jedan Amerikanac na našem radiju. Razgovarali smo o dvije vanjskopolitičke inicijative nove administracije SAD - onoj prema Rusiji i onoj prema Iranu. U oba primjera Obama i njegova administracija su preuzeli inicijativu i ponudili dijalog ispočetka. Moj kolega misli da se ne nudi dijalog ispočetka jer to znači da se kreće od "nule", a ako se kreće od "nule" tada ono što se do sada događalo postaje na ovaj ili onaj način prihvaćena činjenica o kojoj se više ne razgovara.
Najprije primjer Irana. "U ovom vremenu novih početaka ja bih želio biti otvoren prema iranskim liderima. Među nama postoje velike razlike koje su tokom vremena narasle. Moja administracija je opredijeljena prema diplomacija koje može riešavati probleme i spremna je da gradi konstruktivne veze između SAD, Irana i međunarodne zajednice." - izgovorio je Barack Obama uoči Norouza, islamske nove godine. Poruka koju je slao predsjednik George W. Bush je bila bitno različita i svodila se na ovu poruku: Mi vas poštujemo ali se ne možemo dogovarati sa vašim liderima. Smjenite ih i onda ćemo surađivati. Poruka Baracka Obame je, dakle, bitno drugačija, ona iskazuje poštovanje prema Iranu i iranskoj civilizaciji, ona Iran po prvi put naziva onako kako se Iran sam naziva - Islamska Republika Iran. To u prošlosti nije bio slučaj jer je neko u Washingtonu smatrao da se vjerskom režimu u Iranu daje legitimitet.
Drugi primjer je Rusija i sada već poznata poruka koju je uputio američki potpredsjednik Joe Biden još u veljači ove godine: SAD su spremne da u odnosima sa Rusijom krenu ispočetka ("to press reset button"). Državni sekretar Hillary Clinton je čak poklonila svom ruskom partneru, Sergei Lavrovu simbolično dugme na kome je pisalo "reset". Ali, šta znači krenuti ispočetka? Znači li to da okupacija jednog dijela teritorije Gruzije ostaje prihvaćena činjenica? Znači li to da je ucjenjivanje Evrope energijom zaboravljeno? Znači li to da poštivanje ljudskih prava više nije toliko važno?
Zanimljivo je da niti Iran niti Rusija nisu bitno promijenili retoriku nakon ovih poteza američke administracije. Vrhovni vođa u Iranu je poručio da "SAD treba da pređu sa riječi na djela", dok je predsjednik Ahmadinedžad najprije zatražio od SAD - izvinjenje!!??
Ministar vanjskih poslova Rusije Sergei Lavrov je prošlog vikenda u Briselu govorio kako Zapad laže Rusiju, da NATO predstavlja prijetnju te da ga treba ukinuti, te da ako zapadna Evropa bude i dalje pravila probleme ima dovoljno zemalja na Istoku kojima gas treba i tamo ga Rusija može prodati. Jučer je premijer Vladimir Putin izjavio da je dogovor Evropske unije i Ukrajine o ulaganjima u obnovu gasovoda "neprofesionalan" dogovor, te da se varaju oni koji misle da je to moguće bez Rusije!!?? Domaći ga novinari nisu pitali otkuda Putinu pravo da neprofesionalnim naziva ugovor jedne suverene zemlje sa Evropskom unijom?
Moj američki kolega sa početka ove priče ima dobar argument: Obama je prvim potezima, rečeno diplomatskim riječnikom, nešto dao, a za uzvrat nije ništa dobio. Istovremeno, u Washingtonu sjedi nova administracija ali nje nema u Rusiji i Iranu. Dakle, ako je novi predsjednik SAD spreman na nove početke, zašto bi oni na vlasti u Iranu i Rusiji htjeli te nove početke kad im je sasvim dobro bilo do sada? Konačno, Rusija dijaliog i neće ona radije želi dogovor velikih sila - ti meni ovu sferu utjecaja, ja tebi ovu. Ti se meni ne petljaj ovdje, a ja tebi neću ondje.
S druge strane razmišljanja stoji jedna druga činjenica - lako je naime i u Rusiji i u Iranu bilo mobilizirati ljude protiv politike SAD dok je Ameriku vodio Geroge W. Bush. Njegove izjave i postupci su davali dosta razloga za antiameričko raspoloženje. Ali, kako sada mobilizirati mase na liniji antiameričke politike kad novi predsjednik govori neke sasvim nove stvari, kad izražava poštovanje, kad ima čak i muslimansko srednje ime - Hussein. Kako odbiti ruku dijaloga i sa kojim motivima i kako nastaviti po starom ako tvoj "neprijatelj" nudi nešto novo. Konačno, i Rusija i Iran su dvije velike civilizacije i dvije velike države pa one imaju pravo da žele dogovor velikih sila baš kao što i SAD to ne žele.
Radio FARDA, redakcija našeg radija koja emitira na persijskom jeziku je nakon poruke Amerčkog predsjednika dobila na stotine reakcija od slušatelja iz Irana - 90% njih su pozitivne i hvale Obamu.
U slučaju Rusije, krenuti ispočetka ne mora značiti priznavati okupaciju teritorije Gruzije. Ali, ta je okupacija činjenica, priznao je neko ili ne. Ucjenjivanja Evrope gasom nije dobrodošla politika niti se ona može zanemariti, ali takvo ponašanje najviše šteti – samoj Rusiji. Zašto bi dakle SAD spašavala Rusiju od nje same?
U slučaju Irana krenuti ispočetka znači poštivati volju iranskog naroda. Ako oni žele državu zasnovanu na vjeri otkud pravo SAD-u da to mijenja? SAD, dakle, ne daju ništa unaprijed.
Obje su zemlje, i Iran i Rusija, poruke Baracka Obame brzo predstavile kao svoje pobjede. Da li će to one, u diplomatskom smislu naravno, zaista i biti? Potezi američke administracije su u najmanjoj mjeri uspjeli da zvaničnike u Iranu i Rusiji, bar na trenutak, - zbune. Ali problem je u tome što su te poruke zbunile i mnoge u - Sjedinjenim Američkim Državama.