„Ja slušam samo njih, kaže ’obnašati funkciju’. Čuj obnašati! Kad smo mi obnašali funkciju? Oni to preuzimaju od onih tamo. Oni tamo uče, čovječe, da budu različiti od nas. A mi, naši političari niti znaju svoj, niti znaju šta je njihovo a šta naše. I oni kažu ’obnašati funkcije’! Pa onda ’uposlenik’, pa onda ’zvaničnik’. Kakav zvaničnik? I kaže ’čuvamo opstojnost’Republike Srpske’. I kaže ’provedba’ Mirovnog sporazuma. Te riječi opstojnost, provedba, obnašanje, uposlenik i zvaničnik - to nisu srpske riječi.“
Predlagači zakona smatraju da političar koji ne vlada standardnim jezikom ne bi ni smio da bude političar. Poslanik Stranke za BiH u Narodnoj skupštini RS i profesor Tuzlanskog univerziteta Adib Đozić mišljenja je da je inicijativa neozbiljna jer se ona kosi i sa Ustavom RS u kojem se ne spominje srpski jezik:
„Tako da bi oni morali prvo da razriješe to pitanje kako se zove jezik srpskog naroda jer u Ustavu entiteta kaže da su službeni jezici jezik srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda. Dakle, to je antiustavno djelovanje i vraćanje na devedesete, na priču koja nam ne treba. RS je bh. entitet gdje su narodi konstitutivni, dakle svaki narod ima pravo da govori jezikom kojim govori.“
Sa druge strane, poslanički kolega Milanko Mihajilica, iz Srpske radikalne stranke, podržava inicijativu da se uvedu neke norme upotrebe srpskog kao standardnog jezika u RS:
„Zvanično je službeni jezik srpski, odnosno ćirilica. Prema tome nije to samo po sebi sporno. Međutim, u samoj primjeni jezika i pisma očito da ima mnogo problema i u tom kontekstu zabrinutost lingvista je apsolutno na mjestu. To dobrim dijelom proizilazi iz opšteg stanja i nemarnosti prema tom osnovnom elementu očuvanja nacije, naroda i tradicije.“
I dok Mihajilica kaže da bi uradio eventualni test iz srpskog jezika, a Đozić da mu ne pada na pamet jer on govori bosanski, psiholog Srđan Puhalo mišljenja je da je test jezika posljednja stavka po kojoj bi se trebali testirati političari. Čak je to pomalo i smiješno ako se prvo pogledaju stvarni rezultati sadašnje politike:
„Bilo bi veoma dobro da uradimo test inteligencije, tes opšte kulture i test morala. Znači da vidimo prosto na kojem su stadiju moralnog razvoja. Tek nakon toga bi bilo svrsishodno mjeriti, odnosno testirati neke druge stvari.“
Oštrije reakcije srpskih lingvista prema domaćim političarima, između ostalog, izazvala je i internet stranica bosanski.ba, koju je prije nekoliko mjeseci kreiralo Udruženje mladih lingvista i prevodilaca BiH. Stranica je pokrenuta sa ciljem da ljudi mogu da uče bosanski jezik, a poznato je da srpski lingvisti i dalje osporavaju postojanje bosanskog jezika.
Lingvistkinja Mirjana Vlaisavljević mišljenja je da je eventualno donošenje zakona nije način za rješavanje otvorenih pitanja upotrebe jezika u BiH:
„I to nije stvar koja se treba rješavati tek tako, u nekakvim zakonskim oblicima, već tome treba da predstoji jedna vrlo argumentovana rasprava u kojoj bi bili učesnici i druge zaintersovane strane.“