Na okruglom stolu o obnovi i povratku, koji je održan danas u Banjoj Luci, predstavljena je izmijenjena državna strategija za ostvarivanje Anexa 7. Dejtonskog mirovnog sporazuma, koja predviđa završetak povratka u BiH do 2015. godine. Između ostalog, upozoreno je da još uvijek 150.000 osoba čeka na stvaranje uslova za povratak, te da veliki problem predstavljaju izbjeglice iz Hrvatske koje se nalaze u Republici Srpskoj.
Ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Safet Halilović istakao je da je za provođenje revidirane strategija rješavanja problema izbjeglih i raseljenih lica Bosni i Hercegovini potrebno oko milijardu i 200 miliona konvertibilnih maraka. Preporuka Parlamenta BiH da se država zaduži sa 400 miliona konvertibilnih maraka kako bi se riješio problem izbjeglica i raseljenih lica, neće biti dovoljna sredstva za rješavanje svih pitanja, istakao je Halilović:
„Naravno ta sredstva nisu dovoljna, ja vam odmah kažem. Najmanje je potrebno 200 miliona izdvajati bilo kreditne naravi, bilo čak i iz privatizacije, u strategiji je to sadržano, dakle 10 posto - da i ta sredstva uložimo, jer mi gotovo da nemamo prečih poslova od rješavanja ovog pitanja.“
Na današnjem skupu bilo je govora i o uključivanju susjednih zemalja, prije svega Srbije i Hrvatske, koje su spremne pomoći Bosni i Hercegovini u rješavanju ovog problema.
Potpredsjednice Vlade Republike Hrvatske Jadranka Kosor naglasila je da je temeljno načelo kojim se rukovodi hrvatska Vlada da se svatko ima pravo vratiti u svoj dom:
„Da je pravo na dom temeljno ljudsko pravo i svi naši projekti u tom smislu počivaju na tom temeljnom pravu. Dakako da povratak mora biti siguran, znači na sigurna područja. Tu mislim i na deminiranje, ali isto tako na okruženje - i dakako povratak mora biti dobrovoljan. Znači svatko ima pravo vratiti se ako to uistinu želi.“
O onome što je do sada učinila Hrvatska, Kosor je rekla:
„U Hrvatsku se vratilo više od 350.000 prognanika i izbjeglica, od toga više od 120.000 pripadnika srpske nacionalnosti, odnosno nacionalne manjina u Republici Hrvatskoj. Mi smo u taj posao uložili više od 38 milijardi kuna - samo za obnovu, odnosno izgradnju oko 145.000 kuća više od 16 milijardi kuna, a evo parlele su, recimo: naša autocesta od Zagreba do Splita, odnosno od Splita do Zagreba je u vrijednosti negdje oko 14 milijardi.“
Prema posljednjoj reregistraciji izbjeglica iz 2005. godine, na povratak čeka još 43.000 porodica, ili oko 150.000 lica čija imovina je uništena.
Predsjednik državnog Povjerenstva za izbjegle i raseljene osobe i zamjenik državnog ministra Slavko Marin podsjetio je da je ova strategija prošla javnu raspravu u Savjetu ministara BiH, te naglasio da uskoro predstoji njeno usvajanje u Parlamentu BiH. O narednim koracima koji su dogovoreni u Banjoj Luci, Marin je rekao:
„Pod broj jedan imat ćemo u zadatak da ovaj sustav implementacije učinimo efikasnijim. Pod broj dva, potreba zajedničkog rada na programu povratka, znači cjelovit pristup. Što to znači cjelovit pristup? I povratak i ostanak i naknada štete, sve ono što je predvido Aneks 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma. Morat ćemo bazu podatak o svim izbjeglim i rasljenim osobama upotpuniti i da ona bude jednoobrazno riješena - od lokalne razine do državne razine, da odgovara stvarnome stanju potreba jer imamo neke razlike u odnosu na stanje na terenu i ono što mi imamo ovdje u papirima. Dalje, moramo stvoriti pozitivno ozračje, e tu je vaše mjesto - pozitivno ozračje vezano za povratak. Zato je i iz tih razloga je ogroman doprinos danas nazočnost o oca biskupa i muftije i predstavnika Pravoslavne crkve koji su svojom nazočnosti htjeli poslati poruku ljudima da je povratak nešto što treba ovoj zemlji i da ne neki način on treba da izgradi povjerenje među ljudima. Bez tog povjerenja džaba napravljena kuća, džaba obnova, džaba utrošeni novac.“
Učesnici današnjeg skupa izrazili su uvjerenje da ciljevi koji su postavljeni bi mogli biti značajno provedeni u naredne četiri godine ukoliko BiH uspije pronaći sredstva kako bi se kreditno zadužila.