Predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović u intervju Radiju Slobodna Evopa govori o ustavnim promjenama, teritorijalnoj organizaciji BiH, ulozi visokog predstavnika, mogućnosti dogovora bh. lidera, kao i o tome koliko su ozbiljne prijetnje o raspisivanju referenduma o osamostaljenju Republike Srpske.
RSE: Gospodine Radmanoviću, molio bih da razjasnimo jedno pitanje koje je ključno za budućnost Bosne i Hercegovine, a koje ovih dana izaziva dosta sporova - to je teritorijalna organizacija države. Lideri Stranke demokratske akcije, Saveza nezavisnih socijaldemokrata i Hrvatske demokratske zajednice saglasili su se da Bosna i Hercegovina treba da bude podijeljena na tri jedinice plus distrikt Sarajevo. U javnosti postoje različita tumačenja šta to znači. Po vama, kako treba da izgleda buduća teritorijalna organizacija Bosne i Hercegovine?
RSE: Da li je u Republici Srpskoj završena priča o referendumu o osamostaljenju?
Radmanović: Svako prekrajanje granica, bilo spoljnih bilo unutrašnjih, izaziva nevjerovatne probleme na Balkanu. To je bilo u prošlosti i ne vidim da bismo sada mogli bez većih problema to uraditi. Drugo, nismo sve učinili da bi funkcionisala organizacija Bosne i Hercegovine sa dva entiteta, a već hoćemo da pravimo nove teritorijalne jedinice. Tačno je da su tri lidera političkih partija u razgovorima u Prudu rekli da je potrebno razgovarati i o ustavnim promjenama, ali tada nije konkretno bilo razgovora o teritorijalnim jedinicama. U nastavku tih razgovora, mislim greškom, došlo se do stava o četiri teritorijalne jedinice koje su izazvale mnogo rasprava u Bosni i Hercegovini i van nje..
RSE: Nije mi jasno gdje smo sad. Da li je počela priča o tome ili nije?
Radmanović: O tome se priča odavno, ne samo od Prudskog, odnosno Banjalučkog dogovora. Odmah nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, dakle prije 13 i po godina, počelo je da se priča o novoj organizaciji. I o tome će se još pričati. Rasprava o ustavnim promjenama je dugoročno pitanje. Ali ne može stalno biti aktuelno nešto što će nas svađati, a ovdje se pokazalo da ima ogromnih razlika.
RSE: Ali, da se ta priča nije pojavila u saopštenju sa dogovora u Banjaluci, ona ne bi ni ušla u javnost. Pojavile su se četiri teritorijalne jedinice, počele su se crtati karte, što nas odvlači od onoga što treba da radimo, a to je put prema Evropskoj uniji.
Radmanović: To je tačno. Kada političari, koji ne misle o svemu isto, razgovaraju i žele da se dogovore, svako mora nešto da popusti. I onda u tom popuštanju pojavi se nešto što možda ne bi trebalo. Po mom mišljenju bilo je dovoljno da se kaže da se razgovaralo o ustavnim promjenama i da će se razgovori nastaviti. Umjesto toga pojavile su se četiri teritorijalne jedinice, počele su se crtati karte, što nas odvlači od onoga što treba da radimo, a to je put prema Evropskoj uniji.
RSE: Da porazgovaramo o još jednom spornom pitanju, a to je budućnost Visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovina. U Republici Srpskoj se tvrdi da bi Bosna i Hercegovina bila stabilnija kada bi otišao Visoki predstavnik, a u Federaciji da bi to destabilizovalo zemlju.
Radmanović: Ja nisam baš dobar sagovornik za to jer sam zagovornik ideje da je međunarodna zajednica, ovakva kakva jeste, trebala davno da se povuče iz Bosne i Hercegovine. Prvo, u svim mogućim dokumentima se kaže da je Bosna i Hercegovina suverena država. Ja tvrdim da ne postoji suverenitet ukoliko pored legalno izabranih organa zemljom upravlja međunarodni predstavnik. Mislim da to nije teško dokazati. U razgovoru sa međunarodnim predstavnicima, kada otvoreno razgovaramo, oni kažu da je to tačno. Drugo, da li smo mi u Bosni i Hercegovini slobodni ukoliko jedan čovjek ili grupa koja stoji iza njega, a to je Vijeće za implementaciju mira, može da poništi zakon, može da ga nametne, može da smijeni legalno izabranog funkcionera. Bosna i Hercegovina ne može biti kandidat za članstvo u Evropskoj uniji ako ima Visokog predstavnika, odnosno protektora. Ja mislim da ćemo se mi lakše dogovarati ako ode Visoki predstavnik. Evo kako to objašnjavam. Od potpisivanja Dejtonskog sporazuma do danas mi smo uvijek imali nekoga kome smo mogli da se žalimo i tako bježimo od odgovornosti i od dogovora. Ne možemo se dogovarati dok imamo nekoga kome se stalno žalimo i koji može presuditi. Odlazak naredbodavnog Visokog predstavnika natjeraće nas da se dogovaramo sve dotle dok se dogovorimo.
RSE: Ali nijedan krupan dogovor nije postignut bez intervencije međunarodne zajednice. Domaći akteri su pokazali da ne mogu da se dogovore.
Radmanović: Ne bih rekao da je potpuno tačno to što vi kažete. Pomenuću Aprilski paket kome su nedostajala samo dva glasa da prođe u Parlamentu, to je bio krupan napredak, zatim Prudski dogovor tri lidera političkih partija iz tri konstitutivna naroda. Neki sada pričaju da je je tu bilo pomoći međunarodne zajednice. Međutim, iz razgovora sa gospodinom Lajčakom i sa gospodinom Gregorijanom stekao saznao sam da predstavnici međunarodne zajednice nisu imali uticaja na taj dogovor. Dakle, moguće je dogovarati se u Bosni i Hercegovine. Nije lako, ali mi smo na to upućeni.
Uvijek će biti onih koji će pričati o raznim vrstama referenduma, pa i o tom o otcjepljenju - mislim na neke nevladine organizacije koje su u ovom trenutku minorne. Zvanična politika ne govori o tome.
Radmanović: Kad god bi se u Republici Srpskoj spomenula riječ referendum, čak i ako je u pitanju bio referendum za izgradnju nekog puta, dobijali smo napade i iz Sarajeva i iz međunarodne zajednice u smislu da se o tome ne smije pričati, da se to ne smije spominajti. Zvanični organi, osim u jednom slučaju koji je bio vezan za Kosovo, nisu govorili o referendumu. Retorika u predizbornim kampanjama se ne računa, bar ja tako mislim. Uvijek će biti onih koji će pričati o raznim vrstama referenduma, pa i o tom o otcjepljenju - mislim na neke nevladine organizacije koje su u ovom trenutku minorne. Zvanična politika ne govori o tome. Međutim, svi na svijetu imaju pravo na razne vrste referenduma. I razvijeni i nerazvijeni. O referendumima pričaju i u Aziji i u Sjevernoj Americi, i u Evropi. I sve je u redu. Ali uzbuna nastaje samo kada se ta riječ pomene u Republici Srpskoj.
RSE: Ali negativne reakcije stižu samo na jedan jedini referendum, a to je referendum o samoopređeljenju. Niko ne reaguje na referendum o putevima i o samodoprinosima. Shvatio sam da je za zvaničnu vlast u Republici Srpskoj ta priča završena?
Radmanović: Referendum se ne spominje u Ustavu Bosne i Hercegovine, nema govora o otcjepljenju. O referendemu se neće pričati ni u Republici Srpskoj sve dok ne bude zahtjeva za njenim ukidanjem. I do sada je to bila reakcija. Kad malo pažljivije analizirate, vidjećete da u vrijeme, kada nije bilo napada na Republiku Srpsku, niko nije pominjao referendum o otcjepljenju. Svi ovdje znaju da granice na Balkanu nikada nisu pravili ljudi koji ovdje žive, uvijek ih je neka od velikih sila crtala. I sada su toga svjesni.
RSE: Znači, kad ne bi bilo priče o ukidanju Republike Srpske ne bi bilo priče o referendumu?
Radmanović: Ne bi sigurno.
RSE: Kada će Bosna i Hercegovina steći status kandidata za člana Evropskd unije? Hoćemo li na to dugo na to čekati?
Radmanović: Moje viđenje je slijedeće. Postoje uslovi da u toku ove godine podnesemo aplikaciju, što znači da bismo u nekim normalnim uslovima za godinu dana, dakle u drugoj polovini 2010. godine, mogli postati kandidat. Ja mislim da preostale zemlje zapadnog Balkana treba što je moguće prije da dobiju kandidatski status. Tu mislim na Crnu Goru, Albaniju, Srbiju i Bosnu i Hercegovinu. Ja mislim da je 2010. godina vrijeme kada svi treba da postanemo kandidati i dobijemo bezvizni režim. To je stepenica poslije koje nema povratka nazad.