Gost nedjeljnog intervjua Radija Slobodna Evropa je Dragan Šoć, visoki funkcioner Narodne stranke i dugogodišnji poslanik crnogorskog parlamenta koji pojašnjava razloge za povlačenje iz aktivne politike, komentariše pokušaj ujedinjavanja opozicije i strateške greške koje su napravljene u prošlosti.
RSE: Povod za ovaj razgovor je najava da se povlačite iz politike, koji su vaši razlozi?
Šoć: Zamor šesnaestogodišnjim profesionalnim bavljenjem politikom, i to je jedini i isključivi razlog. Ja sam to već pojasnio u javnosti. Neću više biti poslanik, ali ostajem član i funkcioner Narodne stranke bez ikakve rezerve i razloga, sem onih koje sam u prvoj rečenici saopštio.
RSE: I pored toga špekuliše se da bi jedan od razloga za vaše povlačenje moglo biti ne slaganje sa strategijom lidera Narodne stranke Predragom Popovićem koji u prethodnom periodu nije isključivao mogućnost saradnje sa DPS-om za razliku od vas.
Šoć: Kao što ste rekli to su samo špekulacije. Onaj ko je pratio što se dešava u Narodnioj stranci mogao je da vidi da su i Predsjedništvo i Glavni odbor zasijedao i da su gotovo jednoglasno uz moju punu podršku takvom konceptu saopštili da će razgovarati sa svima ko ih pozove na razgovor. To je nešto što je strategija Narodne stranke neprejudicira nikakav ishod tih razgovora ili saradnju sa Demokratskom partijom socijalista. Sami ste rekli, špekululiše se i to ostaje u domenu špekulacije. Nema nikakvih strateških razlika između mene i predsjednika Narodne stranke. Naravno, to ne podrazumijeva da samo apsolutno saglasni u svemu. Ne bi, na kraju krajeva to ni bilo u duhu Narodne stranke, ali ta naša ne slaganja se rješavaju unutar stranke u mom i njegovom razgovoru i oko strategije političkih ideja Narodne stranke nema nikavih ne slagaja.
RSE: Ipak me interesuje vaše mišljenje, pošto je očigledno da je bilo disonantnih tonova. Popović nije odbacivao mogućnost saradnje sa vlašću, dok ste vi bili energično protiv toga. To ste nekoliko puta ponovili, podsjetiću vas, na Televiziji IN u "Živoj istini".
Šoć: Ja sam rekao da neko ko misli da može obnoviti koaliciju iz '97. godine da to zaboravi. Računam da ipak obavještenija javnost zna o čemu govorim. To je bila trojna koalicija, DPS, Narodna stranka i SDP. Mi smo rekli na javnu iskaznicu nekoliko funkcionera DPS-a da bi oni željeli da razgovaraju sa Narodnom strankom, naš odgovor je bio da ako žele da razgovaraju sa nama mi ćemo razgovarati. Ako je neko otvorenost za razgovor pretovrio u koaliciju ili to misli to je ipak više plod špekulacije nego realnog sagledavanja stvari. Ako me pitate da li je realna bilo kakva koalicija sa Demokratskom partijom socijalista ja ću vam i dalje reći ono što sam rekao i što je i sam gospodin Popović rekao na Glavnom odboru i svi mi da mislimo da to nije nešto što je realno, ali da stranka koja se bori sa svoju političku poziciju i uticaj ne može da unaprijed kaže da neće razgovarati sa nekim. Suština priče je u sljedećem. Ja sam recimo u tom iskazu bio malo pesimističniji u tome, a gospodin Popović, kao predsjednik stranke, jer ja sam rekao da ako oni budu željeli da razgovaraju sa nama kao što saopštavaju mi ćemo razgovarati s njima. Kakav će biti ishod eventualnih razgovora to je već drugo pitanje. Kao što znate, do sada nikakvih razgovora nije bilo i mi smo takođe jasno rekli da sve svoje političke snage treba da ulažemo u to da dođe do jedinstvene opozicione liste.
Ako me pitate da li je realna bilo kakva koalicija sa Demokratskom partijom socijalista, svi mi da mislimo da to nije nešto što je realno, ali da stranka koja se bori sa svoju političku poziciju i uticaj ne može da unaprijed kaže da neće razgovarati sa nekim.
RSE: Kako gledate na ove ponovne pokušaje opozicije da stvori neku vrstu jedinstvenog fronta protiv vlasti, personalno Mila Đukanovića? Da li mislite da je dobra ideja da se udruže programski raznorodne stranke ili možda mislite da je bolje, kako to predlažu pojedini opozicionari, jurišati u više kolona?
Šoć: Mi smo jurišali više puta u više kolona i svi su se ti juriši, na žalost, završili neuspjehom opozicije. Prema tome, Narodna stranka je postavila pitanje ovako. Ako se zaista svi slažemo, a nominalno se svi slažemo, da bez smjene režima nema mogućnosti da dođe do suštinske promjene u Crnoj Gori, onda smjena režima postaje prioritet i treba da potisne u drugi plan sve naše pojedinačne razlike koje su evidentne i koji niko ne treda da spori i to je u osnovi naše ideje koja glasi da treba da probamo jedinu stvar koju do sada nijesmo probali, a to je da se sva opozicija nađe na jednoj listi nešto poput onoga što je urađeno u Srbiji 2000. godine tako da mi taj pokušaj vidimo kao motivaciju da svi oni koji tvrde javno da je apsolutna prepreka za bilo koje pozitivne promjene u Crnoj Gori ovaj režim jednostavno izvuku logičke konsekvence i zaključke i kažu sljedeće, ako je to tako onda nijedan naš programski cilje ne smije da bude razlog za to da se ne ujedinimo, a ako iskustvo imamo činjenicu da smo do sada nekoliko puta pokušali na razne druge načine, nijesmo uspjeli, pa da probamo i na ovaj način. Naravno, nema garancija za uspjeh, ali što bi se moglo zaključiti u javnom mnjenju u raznim komunikacijama, jedina realna šansa koja daje mogućnost za promjenu u Crnoj Gori jeste jedinstvena izborna lista i i mi smo tu ušli bez ikakvih rezervi, bez ikakvih uslova.
RSE: Koliko mislite da je opozicija posljednjij mjeseci upropastila svoje šanse? Sada kada ste formalno izašli iz političkog života gdje vidite glavne razloge tumaranja opozicije i kako vam djeluju ti uzaludni pokušaji da se birači homogenizuju oko nekih promašenih tema kao što je Kosova? Mislite li da je više vremena trebalo trošiti na egzistencijalna pitanja i zašto se to ne radi?
Šoć: Da je opozicija dala sebi brojne auto golove u to nema nikakve sumnje i bar mi u Narodnoj stranci nijesmo izigravali slijepca pred zidom. Sjećate se samo predsjedničkih izbora, pa oko Ustava da ne govorim. Sada kada govorite o izboru tema nemojte ipak podcjenjivati neke teme koje su značajne za građane Crne Gore. Sam Đukanović je priznao da njegova odluka o podršci, odnosno priznanju takozvane države Kosovo, ne uživa podršku među građanima i to je podrazumijevalo da ne uživa ni kod onih ljudi koji njega podržavaju. To je na jednoj strani. Na drugoj, svjedoci smo iz godine u godinu što se dešava za socijalnim i ekonomskim položajem svakog građanina u Crnoj Gori da ipak te s pravom životne teme idu sve nagore, da konstatujemo da se produbljuje jaz između jednog vrlo malog broja ultrabogatih, a ogromnog broja, na žalost, ultrasiromašnih, da imamo izvještaje iz Evropske komisije koji ukazuju na adminstrativne nesposobnosti da se odgovori zahtjevima da se odgovori vezano za naš prijem u Evropsku uniju, da se ukazuje na organizovan kriminal sa segmentima državne vlasti, da se govori o korupciji i tako dalje i to je priča koju je opozicija intenzivno ispričala zadnjih, pa eto da kažem, dvadeset godina do toga da smo bukavlno dokazali, sjetite se prije nekih sedam, osam godina, da ministar finansija nije mogao da objasni otkud neki Edin Efović na priznanicu kojoj se predaju milioni. Šta je rezultat svega toga? Iz izbora u izbore DPS povećava broj glasova. Prema tome, kada govorimo o izboru tema mislimo da nema nevažnih tema koje su od značaja za građane Crne Gore, kao što je pitanje Kosova značano za unutrašnju stabilnost Crne Gore, pa koliko god neko mislio da su to iracionalni razlozi, tako je od značaja sve ovo o čemu sam malo prije govorio.
Da je opozicija dala sebi brojne auto golove u to nema nikakve sumnje i bar mi u Narodnoj stranci nijesmo izigravali slijepca pred zidom. Sjećate se samo predsjedničkih izbora, pa oko Ustava da ne govorim.
RSE: Kada već govorimo o akcijama i političkim performansima vaš stranački kolega Predrag Popović ovih je dana bio u centru pažnje zbog najave MUP-a da bi mogao ostati bez crnogorskog pasoša, zbog toga što je 2007. nezakonito stekao državljanstvo Srbije.
Šoć: Ko kaže nezakonito? Nijedno od ta dva državljanstva on nije stekao nezakonito. On je bio crnogorski državljanin i jeste crnogorski državljanin i to mu niko ne osporava. On je podnio zahtjev za prijem u državljanstvo Srbije, Srbija je shodno njihovim zakonima, pazite, shodno njihovim zakonima, njemu odobrila prijem u državljanstvo. Znači, ja bih ipak bio malo oprezan kod upotrebe pojmova zakonito i nezakonito jer to asocira da je nešto urađeno mimo nekog zakona.
RSE: Shodno crnogorskom zakonu gospodin Popović ne može imati dvojno državljanstvo.
Šoć: To je drugo pitanje, ali da li je on nezakonito stekao bilo koje državljanstvo nije nezakonito.
RSE: Tu se slažem s vama.
Šoć: Ne mislim da je to krucijalna stvar, ali nemamo dilema oko toga. Što je suština pitanja?
RSE: Suština pitanje je kako gledate na čitavu tu stvar, je li to bio još jedan promašen potez?
Šoć: Ne. Gospodin Popović je to uradio u vrijeme kada je u Crnoj Gori bio na snazi zakon koji je važio u vrijeme federalnog statusa i koji je naravno izričito zabranjivao da i prosto nije ni logično bilo da neko ko je jugoslovenski državljanini istovremeno bude i državljanin Hrvatske, Slovenije, Makedonije i koja je imala svako svoje državljanstvo. Znači, pravno to nije bilo relevantno državljanstvo, čak nije ni imalo nekakvog uticaja na praktična pitanja. Međutim, kada je došlo do toga da je državna zajednica nestala, da je Crna Gora postala država, taj zakon je i dalje bio na snazi i nije usaglašen niti je data mogućnost da se ljudi koji su se zatekli u Crnoj Gori, koji su postali njeni građani i živi tu decenijama, koji glasaju u Crnoj Gori, da im se otvori mogućnost da vide što će sa tim državljanstvom, da se sklope neki međudržavni dogovori, iako je Ustavom u zakonu stavljena odložena primjena te primjedbe Ustava, krenulo je jedno brisanje tih građana i odjednom su se našli kao stranci u čudu što ih to snađe. Reakcija gospodina Popovića je bila politički odgovor na to da stavi do znanja što se to radi, da se to ne može raditi i on je uputio jedan politički izazov vlastima. U međuvremenu se to ipak malo smirilo. Što mi imao danas?
RSE: Kako komentarišete da je MUP tek sada krenuo sa akcijom brisanja iz registra?
Šoć: Ako MUP sprovodi zakon kao što tvrde, on je prvo morao da uslovi državljanstvo gospodinu fudbaleru Fatmiru Bećiraju koji je iz Albanije i kaže gospodine Bećiraj, vi ne možete da imate crnogorsko državljanstvo i albansko i molimo vas donesite otpust iz toga državljanstva. To je trebalo da uradi i prema onom Amerikancu koji je primljen da bi igrao za reprezentaciju Crne Gore, to je trebalo da uradi prema gospodinu Draganu Nikoliću, prema njegovoj supruzi Mileni Dravić, Draganu Džajiću. Da li su to uradili? Nijesu. I mi kažemo i dobro je što nijesu. Jer mi mislimo da uopšte ne treba da radi Crna Gora, ali ne možemo mi sada da imamo dva aršina. Znači, može da dođe Amerikanac koji nikada nije nikakve veze imao sa Crnom Gorom, može da uzme crnogorsko državljanstvo, a da mu niko ne traži da se odrekne američkog državljanstva, čime se direktno krši zakon Crne Gore, ali neko, zvao se on Predrag Popović ili Dragan Šoć, svejedno, koji su korijenom stotinama godina u Crnoj Gori, koji nikada nijesu živjeli van Crne Gore niti se školovali van Crne Gore niti imaju bilo kakvi interes van Crne Gore niti imaju namjeru da možda sjutra žive negdje drugo, e, njima treba uzeti crnogorsko državljanstvo. Moje pitanje vama i uopšte čitavoj javnosti glasi da li ste spremni zbog toga što se ne slažete eventualno s politikom Narodne stranke ili personalno gospodinom Popovićem da zažmurite pred takvim stvarima koje nijesu ništa drugo nego jedna politička osveta prema jednom čovjeku koji je u jednom momentu uradio ono što bi svako uradio. Da sam ja bio na čelu Narodne stranke u tom momentu ja bih to uradio i rekao bih, čekajte gospodo, što vi to radite od ovih građana Crne Gore. Ne može se to tako raditi, a ako baš hoćete uradite to prema meni, pa vidite što ćete i kao ćete.
RSE: Narodna stranka je od nastanka prošla više faza. Koja vam je bila najdraža, nadam se da mi nećete reći, ona kada ste bili u vlasti?
Šoć: '92. do '96. godina kada je po mom sudu bilo zlatno doba crnogorskog parlamentarizma kada su Narodna stranka i Liberalni savez izgradili jedan visok političko akademski nivo opozicionog djelovanja u parlamentu.