Šantić je bio više od pjesnika

Aleksa Šantić

U povodu godišnjice smrti pjesnika Alekse Šantića, na njegov spomenik je danas položeno cvijeće i odata počast ovom mostarskom pjesniku. Ali i postavljeno pitanje: kada će se Šantić „vratiti na obale Neretve“, odnosno kada će imati mjesto u kulturi i životu Mostara, koje je zaslužio?

Aleksa Šantić bio je mnogo više od pjesnika koji je napisao „Eminu“ - po kojoj ga mlađe generacije danas uglavnom prepoznaju. Bio je humanista koji je upozoravao da se rodna gruda ne napušta. A iznad svega Mostarac koji je volio svoj grad i kojeg je grad volio svim srcem. Za takve vrijednosti u Mostaru, čini se, danas nema mjesta. Zato je čuvena mostarska gimnazija koja je do rata nosila ime Šantićevo ime, danas samo Gimnazija Mostar, dok je Šantićeva ulica postala Ulica Mile Budaka. Gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić:


„Postavili ste meni pitanje, a vi znate da su sve te stvari u nadležnosti Gradskog vijeća. Kad se dobije jedna potrebna većina u Gradskom vijeću da se to može urediti, onda će to i biti tako.“

I ove godine Srpsko kulturno društvo Prosvjeta je na godišnjicu smrti Alekse Šantića organiziralo prigodan program. Čitala se poezija, položeni su vijenci. Da Šantić već godinama čeka na povratak u udžbenike i godišnje đačke priredbe, niko nije spomenuo. Prvi put vijence je položila i delegacija grada Mostara, što su u Prosvjeti ocijenili korakom naprijed u povratku Šantića - ili, kako je kazao predsjednik Milan Jovičić:


Grob Alekse Šantića
„To nas neobično raduje i drago nam je jer to je znak, prije svega, pažnje i poštovanja ne samo prema velikim ovim pjesnicima nego i znak poštovanja i pažnje i prema gradu i šire.“

Vijenac na Šantićev grob položila je i potpredsjednica Federacije Spomenka Mičić. Naglasivši da se radi o čovjeku koji je svojim radom i djelovanjem razbijao granice među ljudima, Mičićeva je dodala:

„Ovo je, možda, prilika da sebi sami postavimo pitanje dokle ćemo zapravo dijeliti različitosti ili ćemo na bazi tih nekih vrijednosti, pojedinačnih, šarolikosti naše ljepote pogledati u budućnost i vidjeti da nam nema druge nego živjeti zajedno. I poruka koja sigurno odzvanja u vremenu - i Šantićeva i Ćorovićeva - govori o tome da ne možemo drugačije nego zajedno. I sve što se duže dijelimo, sve što duže ne umijemo prepoznati ljepotu našeg zajedničkog življenja, sve će nam biti teže.“

Šantićeva poezija rijetko se izvodi, u školama rijetko izučava. Iako su mostarski čelnici odali počast Šantiću, njegov povratak u Mostar je i dalje neizvjestan, jer, nezvanično, još uvijek nije došlo vrijeme. Zbog čega je sporan Šantić, Ivan Rozić, kojeg smo zatekli u Šantićevom parku, nije znao odgovoriti.


„Da li uopće mlađe generacije znaju ko je bio Šantić? Ja osobno poznam sve te stihove i baš me diraju, iskreno - i sada kao još učeći u školi, kao da sam jučer.“

Prije 85 godina. na današnji datum, kada je pjesnik umro na njegovoj sahrani bili su predstavnici sva tri nacionalna društva sa kompletnim članstvom. Orkestri su svirali njegove pjesme koje su se pronosile mostarskim mahalama i sokacima. Iako je obnovljen rad i Napretka i Preporoda, obilježevanju godišnjice Šantićeve smrti bili su prisutni samo predstavnici Prosvjete, koji su događaj i organizirali.