Emisije za dodir sa stvarnošću

Mnogobrojne emisije su obilježile program RSE na južnoslavenskim jezicima, među ostalim i Most, Dnevnik i različiti multimedijalni sadržaji i specijali.

Naš je program obilježio Most, gotovo pa simbol ovog Radija. Omer Karabeg za sebe voli reći da je medijator.

Karabeg: Emisija Most pokrenuta je marta 1994. godine, u jeku rata, s namerom da se pokuša uspostaviti dijalog na području bivše Jugoslavije, u vreme kada su među zaraćenim zemljama, ne samo telefonske, nego i sve druge veze bile u prekidu. Redakcija je došla na ideju da preko svog studija u Minhenu, gde se tada nalazila, a potom i preko studija u Pragu, uspostavlja telefonski kontakt između značajnih ličnosti političkog, kulturnog i javnog života iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Kosova, a povremeno iz Makedonije i Slovenije.

Cilj nam je bio da proverimo da li se i pored rata i pored ubitačne propagande, koja je širila mržnju, i pored satanizacije svega što nije - naša nacija, naša vera, naše pleme - može voditi dijalog, ili bar razgovarati. Probali smo i pokazalo se da se može razgovarati, čak i o najosetljivijim temama o kojima nema ni minimum saglasnosti, te da ima dosta ljudi koji su spremni na dijalog.

Do sada je emitovano 550 Mostova. U njima je učestvovalo oko hiljadu javnih ličnosti sa područja bivše Jugoslavije. Posebno vrednim smatram srpsko-albanske dijaloge koji su u Mostu vođeni od njegovog nastanka, a Radio Slobodna Evropa je bio, a to je i danas, jedni medij u regionu gde se Albanci i Srbi susreću u direktnom dijalogu. On se u Mostu nikada nije prekidao, ni za vreme Miloševićeve represije, ni za vreme NATO bombardovanja, ni nakon proglašenja nezavisnosti Kosova, kada je ponovo došlo do prekida svake komunikacije između Srba i Albanaca.

Kada smo počeli da pravimo Most, pošli smo od devize - bolje je 1000 dana razgovarati, nego jedan dan ratovati. Pokazalo se eto da se može razgovarati, ratu i mržnji uprkos. Ali, na ovim našim prostorima, dijalog na žalost ne sprečava sukobe.

Posebnosti Dnevnika

Tu je i Dnevnik, koji je dosada pisalo preko 700 ljudi sa područja zapadnog Balkana.

Mirjana Rakela, novinarka "iza" Dnevnika

Mirjana Rakela: Sa Dnevnikom sam željela omogućiti raznim ljudima, iz raznih dijelova bivše Jugoslavije, da u jednom zlu vremenu, ratnom i poratnom, progovore o sebi i sredini u kojoj žive i to na jedan slobodniji i neformalan, ali nadasve osobni način. Dnevnici jesu slika jednog vremena, ali i onih koji su ih pisali i pišu. Posebnost je naravno što je svaki autor osobno pročitao svoj Dnevnik, tako da se u glasu mogu prepoznati emocije.

Nikada nisu bile zadane teme i ograničenja, svaki autor je Dnevnik pisao po svom uvjerenju, a ne po nekom upustvu iz Praga. Jedino ograničenje je bilo da se ne vrijeđa nečije nacionalno porijeklo. Zato je samo jedan Dnevnik, u ovih gotovo 14 godina, doživio urednički zahvat i bio redigiran.

Dirnuli su me Dnevnici koji su pisani u Sarajevu pod bombama, ali i oni iz Beograda, Zagreba, Prištine, Podgorice ili Skopja...

Prvi Dnevnik je pisao današnji hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, u junu 1995. godine, tada političar u dubokoj oporbi vladajućem režimu u Hrvatskoj. Imala sam sreću tokom svih ovih godina da su ljudi rado pristajali na obavezu koja se nije honorirala. Dirnuli su me Dnevnici koji su pisani u Sarajevu pod bombama, ali i oni iz Beograda, Zagreba, Prištine, Podgorice ili Skopja. Jedan od najdražih mi je dnevnik iz 1997. godine kojeg je pisao književnik Abdulah Sidran. No, i neki političari su me iznenadili jer su bili sasvim drugačiji od onakvih kakve smo ih znali - bili su topli, obični i sasvim iskreni. Mnogi od dnevničara danas na žalost više nisu među živima - Ivica Račan, Zoran Đinđić, fra Petar Anđelović, Karmen Bašić, Milorad Životić, don Branko Sbutega.

Multimedijalni projekti i intervjui

Intervju je na Radiju Slobodna Evropa uvijek njegovana forma, a ono što su brojni strani i domaći eksperti izjavili za naš program najviše je i prenošeno u lokalnim medijima. Među ekskluzivnim razgovorima za ovu priliku izdvajam onaj s Mirjanom Marković. Supruga i kažu glavna osovina bivšeg srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića, našem je Zoranu Glavonjiću tom prilikom odgovorila i negirala sve optužbe o tome da je bila uključena u šverc duhanom.

Krajem prošlog stoljeća, Radio Slobodna Evropa ušao je i na tržište novih nosača zvuka i slike. Počeli smo proizvoditi multimedijalne projekte. Prvi je bio "Svjedoci raspada" - niz intervjua s ličnostima koje su učestvovale ili bile vrlo blizu izvora u doba raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ): Alija Izetbegović, Bogić Bogićević, Borisav Jović, Biljana Plavšić, Milo Đukanović, Raif Dizdarević, Stipe Mesić - samo su neka od imena koja su za naš program govorili o svojoj i tuđim ulogama s kraja osamdesetih i početkom devedesetih godina. (Možete pročitati OVDJE)

Ja sam Latinka Perović - istoričarka. Redovno slušam Radio Slobodna Evropa i imam potrebu za onim što na tom radiju mogu da čujem. Činila sam to u godinama rata. Svake noći to je za mene bio dodir sa stvarnošću...

"Ja sam Latinka Perović - istoričarka. Redovno slušam Radio Slobodna Evropa i imam potrebu za onim što na tom radiju mogu da čujem. Činila sam to u godinama rata. Svake noći to je za mene bio dodir sa stvarnošću. Radio Slobodna Evropa je za mene bio važan glas o toj stvarnosti rata. Moja potreba da slušam Radio Slobodna Evropa nije prestala ni posle rata - i to iz dva razloga. Prvi je što na Radio Slobodna Evropa vrlo dobro osećam da rat još uvek traje, da je jak osećaj za bivšom zajedničkom državom. Druga potreba koju zadovoljavam slušajući Radio Slobodnu Evropu je širi uvid u društva država koje su nastale na prostoru bivše Jugoslavije jer ova mentalna politika rata, koju uvek ovde osećam, se ogleda u tome da su manje-više te države u našoj javnosti prisutne preko onog što je u njima ekstremno, što je arhaično i što je u izvesnom smislu sociološki patološko. Radio Slobodna Evropa svojim izveštavanjem i dovođenjem velikog broja ljudi pred svoje mikrofone, pruža jednu sliku koja ima čvrstu površinu ideologija koje su prouzrokovale sukobe, ali ispod koje se naziru i neki novi talasi, neka nova strujanja, koja su za sada vezana za naš odnos sa Evropom. U velikoj meri ta strujanja su već ovde, u nekim znacima civilnog društva ili u nekim pojedincima koji kritički misle. Zaista uvek imam tu potrebu i ne zadovoljavam je samo iz neke navike ili rutinski. Uvek iz medija, koji i sam napreduje, saznam lično vrlo mnogo."

Specijali iza kulisa svjetskih tajnih službi

Al Kaida u Bosni i Hercegovini - mit ili stvarna opasnost, na pristupačan način govori o fenomenu terorizma koji je nakon 11. septembra zauvijek promijenio sliku današnjeg svijeta. Osim toga, Vlado Azinović je i autor projekta "Dok je svijet spavao", serije koja ulazi iza kulisa svjetskih tajnih službi, koje su uglavnom znale za genocid u Srebrenici, dok su ga Karadžićeve snage još pripremale.

Pored Lake-a, u istoj seriji govorili su: James O'Brien, posebni izaslanik predsjednika Clintona za Balkan i "pisac" Washingtonskog i Daytonskog sporazuma, George Shultz, američki državni sekretar u oba mandata predsjednika Reagana, general George Joulwan, zapovjednik NATO snaga u Evropi, Ivo Daalder, šef odjela za Evropu u vijeću američke vlade za nacionalnu sigurnost, general Michael Rose, zapovjednik UNPROFOR-a u Bosni i Hercegovini 1994. i 1995. godine, Sergio Viera de Mello, zamjenik glavnog sekretara Ujedinjenih naroda, koji je poginuo 2003. godine u samoubilačkom bombaškom napadu na sjedište misije UN-a u Bagdadu, te novinari nagrađeni za izvještavanje iz Bosne, Laura Silber, Roy Gutman, Roger Cohen i Martin Bell.