U centralnoj gradskoj zoni Mostara obnavlja se 26 stambenih zgrada kao zajednički projekat svih nivoa vlasti u BiH *Vlada Federacije BIH uputila u hitnu skupštinsku proceduru izmjene zakona “o staroj deviznoj štednji“, a štediše su, predloženim rješenjima, nezadovoljne *Povratnička priča iz Konjica
Gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić, ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Safet Halilović, ministar za izbjeglice i raseljene osobe Federacije BiH Edin Mušić i direktor Fonda za povratak BIH Mladen Božović obišli su gradilište u Šantićevoj ulici u Mostaru, gdje se obnavlja 26 stambenih zgrada.
Razlog posjete je da se sagleda stanje na terenu i ocijeni dokle se došlo sa prvom fazom ovog projekta, kojeg zajednički finansiraju Grad Mostar, Hercegovačko-neretvanski kanton, te entitetske i državne vlasti.
“Obnova 258 stambenih jedinica, koliko se obnavlja u ovom projektu, zaslužuje veliku pažnju, posebno građana koji čekaju da se vrate. Radovi se nalaze u poodmakloj fazi i vidljiv je kraj”, kazao je gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić.
Prema riječima ministra Safeta Halilovića, resorno državno ministarstvo u ovom projektu učestvuje sa 1.325.000 konvertibilnih maraka:
“Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH izdvojilo je 8 miliona konvertibilnih maraka za rekonstrukciju objekata zajedničkog stanovanja u Srebrenici, Mostaru, Drvaru i drugim mjestima. Sredstva za Mostar uplaćena su u decembru prošle godine. Nadam se da će Ministarstvo i u narednoj godini učestvovati sa finansijskim sredstvima u obnovi Mostara.”
Ministar Edin Mušić izjavio je da federalno ministarstvo u ovom projektu učestvuje sa 5,7 miliona konvertibilnih maraka:
“Prva faza ovog projekta košta 12 miliona i 123.000 konvertibilnih maraka. Moramo sagledati činjenicu da li će UNDP, kao što je to bilo najavljeno, preuzeti drugu fazu ovog projekta u Mostaru, ili ćemo osmisliti zajednički projekat kao za prvu fazu, od čega ne bježimo”.
Grad Mostar za prvu fazu projekta izdvojio je 3,3 miliona konvertibilnih maraka, te troškove projektne dokumentacije, Hercegovačko – neretvanskog kantona 750.000 konvertibilnih maraka, dok je ostatak novca obezbijedio Fond za povratak Republike Srpske.
Donacija i u Mrkonjić Gradu
U Mrkonjić Gradu je potpisan ugovor o donaciji osnovnog građevinskog materijala za 14 korisnika sa područja ove opštine, te za četiri korisnika sa područja opštine Jajce, koje finansira Vlada Hrvatske iz Programa pomoći za povratak Hrvata u Bosnu i Hercegovinu.
Potpisivanje ugovora je održano u prisustvu nadležnih opštinskih vlasti, predstavnika Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva Hrvatske, Generalnog konzulata Hrvatske u Banjaluci i korisnika donacije, saopšteno je iz banjalučke biskupije.
Ispravljanje nepravde prema štedišama iz Federacije BiH
Prijedlog zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje u FBiH, koji je Vlada Federacije BiH početkom sedmice utvrdila i uputila u parlamentarnu proceduru po hitnom postupku, rezultat je potrebe da se u Federaciji BiH regulišu postupak, načini i rokovi izmirenja ovih obaveza, budući da nisu u utvrđenom roku emitirane obveznice kako je to bilo predviđeno državnim zakonom i odgovarajućom odlukom Vijeća ministara BiH.
Ministar finansija Vlade Federacije BiH Vjekolsav Bevanda kaže:
”Znate za propast državnog zakona i znate za činjenicu da je Republika Srpska emitirala svoje obveznice. Mi smo, poštujući te odluke, došli u situaciju da su štediše na području Federacije BiH, kao i Distrikta Brčko, u nepovoljnijoj poziciji. Iz tog razloga donijeli smo uredbu gdje smo odredili rok, od 1. aprila do 1. juna, da se izvrši dodatno verificiranje tražbina. Tako da svima koji su bili dovedeni u zabludu, ili odvedeni nekim udruženjima u drugom smjeru, biće omogućeno da u ta dva mjeseca naprave verificiranje i da im se izvrše isplate.”
Pod računima stare devizne štednje podrazumijevaju se devizna sredstva kod banaka na teritoriji Federacije BiH sa stanjem 31.12.1991. godine, uključujući kamatu obračunatu do tog datuma, a umanjenu za direktne isplate banke nakon tog datuma, za prenesena i iskorištena sredstva s jedinstvenog računa u Federaciji BiH i jedinstvenog privatizacijskog računa u Republici Srpskoj i Brčko Distriktu, kao i za eventualne isplate poslije 31.12.1991.godine po bilo kojem drugom osnovu. Pod ovim se ne podrazumijeva stara devizna štednja u filijalama Ljubljanske, Invest banke i drugih stranih banaka na teritoriji FBiH.
Ranije obračunata, a neisplaćena kamata nakon 1.1.1992. godine se stornira i od istog datuma, pa do stupanja na snagu novopredloženog zakona, obračunava se po godišnjoj stopi od 0,5 posto, što je Ustavni sud BiH ocijenio sukladnim Ustavu BiH.
Postupak verifikacije potraživanja, kako je predviđeno, završiće se najkasnije do 31.8.2009. godine, a obaveze koje ne verifikuju svoju ušteđevinu, postojanje iste će morati dokazivati i ostvarivati samo u sudskim postupcima.
Obaveze po osnovu računa stare devizne štednje koje nisu izvršene isplatom u gotovini izmiruju se putem obveznica, izuzev za iznose koji ne prelaze 100 konvertibilnih maraka. Za račune koji su verifikovani do 31.12.2008. godine obevznice će se emitovati do 31.3.2009. godine. Nominalna vrijednost jedne obveznice je jedna konvertibilna marka, sa rokom dospijeća do sedam godina od dana emisije i fiksnom kamatnom stopom od 2,5 posto godišnje.
Ponavljamo, novi rok za podnošenje zahtjeva za verificiranje računa devizne štednje je od 1. apila do 1. juna. 2009. godine. Agencija je dužna završiti postupak verifikacije do 31. augusta 2009. godine.
Štediše su nezadovoljne zbog toga što će dobiti obveznice, a ne svoj novac. Evo šta kaže Nihad Mehmedalić, jedan od brojnih prevarenih štediša i član udruženja iz Orašja:
“Kada se verifikuje stara devizna štednja, štediša se apsolutno odrekao kamate i pristao je na obveznice koje će biti obezvrijeđene da za njih neće moći da kupi ni pastu za zube. Da bi ostvarili svoja prava mi smo putem Udruženja starih deviznih štediša iz Banja Luke, kao i privatnim tužbama, podnijeli aplikacije Sudu za ljudska prava u Strazburu. Aplikacije smo podnijeli prije par mjeseci, dok smo privatne tužbe podnijeli prije više od godinu dana. Iako smo dobili potvrde da su aplikacije uredno primili, u Strazburu nikada nije ništa rješeno. Konkretno ja sam iskoristio sve mogućnosti u domaćim sudovima. Jednu presudu sam čak dobio u moju korist i to da mi se isplati i kamata i glavnica. Međutim, nakon 8 dana dobijam drugu presudu gdje su me obavjestili da kantonalni Sud iz Sarajeva poništava prethodnu presudu. Žalosno je to što se radi od ljudi, koji su imali hiljade i hiljade konvertibilnih maraka koje su zaradili svojim krvavim trudom i to da bi pomogli Bosni i Hercegovini u njenoj privredi i zapošljavanju . Privatna imovina je zagarantovana Evropskom konvencijom i niko je ne može ni u kom slučaju otuđiti. Jedino Bosna i Hercegovina nije izvršila svoje obaveze prema starim deviznim šredišama, a sve ostale bivše republike Jugoslavije su to učinile.”
Uskoro pregovori o dvojnom državljanstvu sa Crnom Gorom
Pomoćnik crnogorskog ministra unutrašnjih poslova i javne uprave Osman Subašić, izjavio je da pregovori o dvojnom državljanstvu sa Bosnom i Hercegovinom uskoro treba da počnu i da je dobijena pisana informacija da BiH prihvata razgovore o postizanju mogućeg sporazuma.
Subašić je podsjetio da su pregovori Crne Gore sa Hrvatskom i Srbijom o pitanju dvojnog državljanstva već odmakli. Ovim sporazumom sa BiH, kako se predviđa, biće riješena i pitanja biračkog prava, vojne službe, uživanja diplomatske zaštite i ekstradicije.
Subašić je takođe rekao da Crna Gora ovom pitanju prilazi veoma restriktivno, što znači da se dvojno državljanstvo tretira kao izuzetak, a ne kao pravilo. Crna Gora ima 670.000 stanovnika, a samo 44 odsto državljana se i u nacionalnom smislu deklarišu kao Crnogorci.
Kada bi svi Srbi, Bošnjaci, Albanci i Hrvati koji žive u Crnoj Gori dobili državljanstvo svojih matičnih država, polovina stanovništva Crne Gore bi imalo dvojno državljanstvo.
Obični se ljudi slažu
Rada Jakovljević, u svoj dom u Konjic vratila se iz kolektivnog centra u Višegradu prije par godina:
“Djeca su mi bila u Beogradu, isto u izbjeglištvu. Imam starijeg sina koji je bolestan i ide na dijalizu. Čim su se stvorili uslovi da dobije aparat i on se vratio u Konjic. Sad smo svi na okupu i sretni smo. Fino smo primljeni i lijepo nam je. Ovdje nam je najljepše. U svome, na svome.”
Uspoređujući život u Višegradu sa povratničkim životom u Konjicu, Rada ističe:
“Vjerujte, ko nije živjeo u kolektivnom centru ne zna šta je život u svom stanu, svojoj kući i mjestu gdje si rođen. Ne ponovilo se više nikom.”
Političari su mogli mnogo više učiniti na povratku svih na svoja ognjišta, kaže Rada. Međutim, oni su činili sve da narod posvađaju:
“Jesu, Boga mi. Na sve tri strane. Mi, obični ljudi, mi se slažemo, ali ne trebamo slušati političare.”
Ljubo Karišik povratnik je u selo Razići u Općini Konjic. O svom životu kaže:
“Život je za mene ovdje dobar. Ja sam uvijek radio i sve održavao. Samo su mi uspjeli napraviti kuću i ništa drugo. Sve ostalo sam sam uradio.
Teško je biti izbjeglica. Bio Srbin, ili ne, niko te rado ne prima.”
O broju povratnika u Općinu Konjic, od potpisivanja Dejtona do kraja prošle godine, pomoćnik načelnika u nadležnoj općinskoj službi Edin Mujak, kaže:
“Ukupno smo imali 3.462 povratnika. To jeste mali broj, međutim poznato je da nije dovoljno samo obnoviti kuću ili stan ljudima koji žele povratak, nego da je to mnogo složeniji proces. Ljudima treba pomagati tamo gdje mogu da se bave poljoprivredom i biznisom.”
Državno ministarstvo za obnovu kuća u Općini Konjic tokom protekle godine izdvojilo je 500.000 konvertibilnih maraka. Ovih dana, nakon bodovanja 172 aplikanta, sačinjene su i preliminarne liste sa 18 imena, kaže šef općinske službe za obnovu Muhidin Lepara:
“Kada su u pitanju povratnici srpske nacionalnosti, na preliminarnoj listi, za sada, nalazi se 8 korisnika. Kada su u pitanju povratnici hrvatske nacionalnosti, 10 korisnika.”
Realizacijom ovog projekta Konjic će dobiti i nove povratnike iz reda srpskog i hrvatskog naroda.
Razlog posjete je da se sagleda stanje na terenu i ocijeni dokle se došlo sa prvom fazom ovog projekta, kojeg zajednički finansiraju Grad Mostar, Hercegovačko-neretvanski kanton, te entitetske i državne vlasti.
“Obnova 258 stambenih jedinica, koliko se obnavlja u ovom projektu, zaslužuje veliku pažnju, posebno građana koji čekaju da se vrate. Radovi se nalaze u poodmakloj fazi i vidljiv je kraj”, kazao je gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić.
Prema riječima ministra Safeta Halilovića, resorno državno ministarstvo u ovom projektu učestvuje sa 1.325.000 konvertibilnih maraka:
“Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH izdvojilo je 8 miliona konvertibilnih maraka za rekonstrukciju objekata zajedničkog stanovanja u Srebrenici, Mostaru, Drvaru i drugim mjestima. Sredstva za Mostar uplaćena su u decembru prošle godine. Nadam se da će Ministarstvo i u narednoj godini učestvovati sa finansijskim sredstvima u obnovi Mostara.”
Ministar Edin Mušić izjavio je da federalno ministarstvo u ovom projektu učestvuje sa 5,7 miliona konvertibilnih maraka:
“Prva faza ovog projekta košta 12 miliona i 123.000 konvertibilnih maraka. Moramo sagledati činjenicu da li će UNDP, kao što je to bilo najavljeno, preuzeti drugu fazu ovog projekta u Mostaru, ili ćemo osmisliti zajednički projekat kao za prvu fazu, od čega ne bježimo”.
Grad Mostar za prvu fazu projekta izdvojio je 3,3 miliona konvertibilnih maraka, te troškove projektne dokumentacije, Hercegovačko – neretvanskog kantona 750.000 konvertibilnih maraka, dok je ostatak novca obezbijedio Fond za povratak Republike Srpske.
Donacija i u Mrkonjić Gradu
U Mrkonjić Gradu je potpisan ugovor o donaciji osnovnog građevinskog materijala za 14 korisnika sa područja ove opštine, te za četiri korisnika sa područja opštine Jajce, koje finansira Vlada Hrvatske iz Programa pomoći za povratak Hrvata u Bosnu i Hercegovinu.
Potpisivanje ugovora je održano u prisustvu nadležnih opštinskih vlasti, predstavnika Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva Hrvatske, Generalnog konzulata Hrvatske u Banjaluci i korisnika donacije, saopšteno je iz banjalučke biskupije.
Ispravljanje nepravde prema štedišama iz Federacije BiH
Prijedlog zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje u FBiH, koji je Vlada Federacije BiH početkom sedmice utvrdila i uputila u parlamentarnu proceduru po hitnom postupku, rezultat je potrebe da se u Federaciji BiH regulišu postupak, načini i rokovi izmirenja ovih obaveza, budući da nisu u utvrđenom roku emitirane obveznice kako je to bilo predviđeno državnim zakonom i odgovarajućom odlukom Vijeća ministara BiH.
Ministar finansija Vlade Federacije BiH Vjekolsav Bevanda kaže:
”Znate za propast državnog zakona i znate za činjenicu da je Republika Srpska emitirala svoje obveznice. Mi smo, poštujući te odluke, došli u situaciju da su štediše na području Federacije BiH, kao i Distrikta Brčko, u nepovoljnijoj poziciji. Iz tog razloga donijeli smo uredbu gdje smo odredili rok, od 1. aprila do 1. juna, da se izvrši dodatno verificiranje tražbina. Tako da svima koji su bili dovedeni u zabludu, ili odvedeni nekim udruženjima u drugom smjeru, biće omogućeno da u ta dva mjeseca naprave verificiranje i da im se izvrše isplate.”
Pod računima stare devizne štednje podrazumijevaju se devizna sredstva kod banaka na teritoriji Federacije BiH sa stanjem 31.12.1991. godine, uključujući kamatu obračunatu do tog datuma, a umanjenu za direktne isplate banke nakon tog datuma, za prenesena i iskorištena sredstva s jedinstvenog računa u Federaciji BiH i jedinstvenog privatizacijskog računa u Republici Srpskoj i Brčko Distriktu, kao i za eventualne isplate poslije 31.12.1991.godine po bilo kojem drugom osnovu. Pod ovim se ne podrazumijeva stara devizna štednja u filijalama Ljubljanske, Invest banke i drugih stranih banaka na teritoriji FBiH.
Ranije obračunata, a neisplaćena kamata nakon 1.1.1992. godine se stornira i od istog datuma, pa do stupanja na snagu novopredloženog zakona, obračunava se po godišnjoj stopi od 0,5 posto, što je Ustavni sud BiH ocijenio sukladnim Ustavu BiH.
Postupak verifikacije potraživanja, kako je predviđeno, završiće se najkasnije do 31.8.2009. godine, a obaveze koje ne verifikuju svoju ušteđevinu, postojanje iste će morati dokazivati i ostvarivati samo u sudskim postupcima.
Obaveze po osnovu računa stare devizne štednje koje nisu izvršene isplatom u gotovini izmiruju se putem obveznica, izuzev za iznose koji ne prelaze 100 konvertibilnih maraka. Za račune koji su verifikovani do 31.12.2008. godine obevznice će se emitovati do 31.3.2009. godine. Nominalna vrijednost jedne obveznice je jedna konvertibilna marka, sa rokom dospijeća do sedam godina od dana emisije i fiksnom kamatnom stopom od 2,5 posto godišnje.
Ponavljamo, novi rok za podnošenje zahtjeva za verificiranje računa devizne štednje je od 1. apila do 1. juna. 2009. godine. Agencija je dužna završiti postupak verifikacije do 31. augusta 2009. godine.
Štediše su nezadovoljne zbog toga što će dobiti obveznice, a ne svoj novac. Evo šta kaže Nihad Mehmedalić, jedan od brojnih prevarenih štediša i član udruženja iz Orašja:
“Kada se verifikuje stara devizna štednja, štediša se apsolutno odrekao kamate i pristao je na obveznice koje će biti obezvrijeđene da za njih neće moći da kupi ni pastu za zube. Da bi ostvarili svoja prava mi smo putem Udruženja starih deviznih štediša iz Banja Luke, kao i privatnim tužbama, podnijeli aplikacije Sudu za ljudska prava u Strazburu. Aplikacije smo podnijeli prije par mjeseci, dok smo privatne tužbe podnijeli prije više od godinu dana. Iako smo dobili potvrde da su aplikacije uredno primili, u Strazburu nikada nije ništa rješeno. Konkretno ja sam iskoristio sve mogućnosti u domaćim sudovima. Jednu presudu sam čak dobio u moju korist i to da mi se isplati i kamata i glavnica. Međutim, nakon 8 dana dobijam drugu presudu gdje su me obavjestili da kantonalni Sud iz Sarajeva poništava prethodnu presudu. Žalosno je to što se radi od ljudi, koji su imali hiljade i hiljade konvertibilnih maraka koje su zaradili svojim krvavim trudom i to da bi pomogli Bosni i Hercegovini u njenoj privredi i zapošljavanju . Privatna imovina je zagarantovana Evropskom konvencijom i niko je ne može ni u kom slučaju otuđiti. Jedino Bosna i Hercegovina nije izvršila svoje obaveze prema starim deviznim šredišama, a sve ostale bivše republike Jugoslavije su to učinile.”
Uskoro pregovori o dvojnom državljanstvu sa Crnom Gorom
Pomoćnik crnogorskog ministra unutrašnjih poslova i javne uprave Osman Subašić, izjavio je da pregovori o dvojnom državljanstvu sa Bosnom i Hercegovinom uskoro treba da počnu i da je dobijena pisana informacija da BiH prihvata razgovore o postizanju mogućeg sporazuma.
Subašić je podsjetio da su pregovori Crne Gore sa Hrvatskom i Srbijom o pitanju dvojnog državljanstva već odmakli. Ovim sporazumom sa BiH, kako se predviđa, biće riješena i pitanja biračkog prava, vojne službe, uživanja diplomatske zaštite i ekstradicije.
Subašić je takođe rekao da Crna Gora ovom pitanju prilazi veoma restriktivno, što znači da se dvojno državljanstvo tretira kao izuzetak, a ne kao pravilo. Crna Gora ima 670.000 stanovnika, a samo 44 odsto državljana se i u nacionalnom smislu deklarišu kao Crnogorci.
Kada bi svi Srbi, Bošnjaci, Albanci i Hrvati koji žive u Crnoj Gori dobili državljanstvo svojih matičnih država, polovina stanovništva Crne Gore bi imalo dvojno državljanstvo.
Obični se ljudi slažu
Rada Jakovljević, u svoj dom u Konjic vratila se iz kolektivnog centra u Višegradu prije par godina:
“Djeca su mi bila u Beogradu, isto u izbjeglištvu. Imam starijeg sina koji je bolestan i ide na dijalizu. Čim su se stvorili uslovi da dobije aparat i on se vratio u Konjic. Sad smo svi na okupu i sretni smo. Fino smo primljeni i lijepo nam je. Ovdje nam je najljepše. U svome, na svome.”
Uspoređujući život u Višegradu sa povratničkim životom u Konjicu, Rada ističe:
“Vjerujte, ko nije živjeo u kolektivnom centru ne zna šta je život u svom stanu, svojoj kući i mjestu gdje si rođen. Ne ponovilo se više nikom.”
Političari su mogli mnogo više učiniti na povratku svih na svoja ognjišta, kaže Rada. Međutim, oni su činili sve da narod posvađaju:
“Jesu, Boga mi. Na sve tri strane. Mi, obični ljudi, mi se slažemo, ali ne trebamo slušati političare.”
Ljubo Karišik povratnik je u selo Razići u Općini Konjic. O svom životu kaže:
“Život je za mene ovdje dobar. Ja sam uvijek radio i sve održavao. Samo su mi uspjeli napraviti kuću i ništa drugo. Sve ostalo sam sam uradio.
Teško je biti izbjeglica. Bio Srbin, ili ne, niko te rado ne prima.”
O broju povratnika u Općinu Konjic, od potpisivanja Dejtona do kraja prošle godine, pomoćnik načelnika u nadležnoj općinskoj službi Edin Mujak, kaže:
“Ukupno smo imali 3.462 povratnika. To jeste mali broj, međutim poznato je da nije dovoljno samo obnoviti kuću ili stan ljudima koji žele povratak, nego da je to mnogo složeniji proces. Ljudima treba pomagati tamo gdje mogu da se bave poljoprivredom i biznisom.”
Državno ministarstvo za obnovu kuća u Općini Konjic tokom protekle godine izdvojilo je 500.000 konvertibilnih maraka. Ovih dana, nakon bodovanja 172 aplikanta, sačinjene su i preliminarne liste sa 18 imena, kaže šef općinske službe za obnovu Muhidin Lepara:
“Kada su u pitanju povratnici srpske nacionalnosti, na preliminarnoj listi, za sada, nalazi se 8 korisnika. Kada su u pitanju povratnici hrvatske nacionalnosti, 10 korisnika.”
Realizacijom ovog projekta Konjic će dobiti i nove povratnike iz reda srpskog i hrvatskog naroda.