To opet lako može imati ozbiljne posljedice druge vrste. U nedostatku novca i pred nesavladivim problemima mnogi će režimi obojiti svoje poruke nacionalističkim bojama. Prazne stomake je najlakše zamijeniti usijanim glavama. Najjače će zemlje biti zauzete svojim problemima, imaće manje energije i novca da se bave svjetskim problemima. Posljedica - raj za diktatore i diktature. Prošli je tjedan u Iranu zabranjeno reklamiranje turističkog odlaska u SAD jer je to "djavola" zemlja; u Kazakhstanu je jedan novinar ubijen samo zato što se usudio istraživati korupciju vlasti; u Tatarstanu, u Rusiji, bivši predstavnik za tisak tamošnjeg predsjednika je teško prebijen iz istog razloga; jedan oporbeni političar je u zatvoru u Rusiji jer je davao neprimjerene izjave o vlastima, napadati vladu je jedanko izdaji, piše u novom zakonu ruskog parlamenta......
Zemlje koje su živjele komotno zahvaljujući visokim cijenama nafte već se poodavno bore sa inflacijom, ekonomija im bitno slabi, a retorika protiv "zapada" jača (Rusija i Venecuela naprimjer).
Porast cijena hrane u svijetu je na listu gladnih dodao u 2008-oj godini još 75 milijuna ljudi. Tako se broj izgladnjelih popeo na gotovo jednu milijardu i vjerojatno je da će taj broj biti dostignut u godini pred nama. Sudan, Zimbabve su zemlje trajnih sukoba, region Kavkaza tinja, da Bliski Istok i ne pominjem.
Organizacija Ujedinjenih naroda je već dugo vremena svedena na deklaracije, uglavnom, i teško da se može očekivati da ona može pomoći da svijet u 2009-oj bude malo podnošljiviji. Rat u Afganistanu je teško dobiti, broj vojnika i broj žrtava je sve veći. Talibani dokazuju svoje redovno prisustvo na 70% teritorije. Irak će u 2009-oj biti vjerojatno sigurniji nego godinu prije ali je to još uvijek posve daleko od onoga što se naziva normalnom situacijom.
Uza sve te probleme godina 2009-a se dočekuje i sa jednom velikom nadom. Barack Obama bi mogao vratiti SAD-u lidersku ulogu u svijetu ne samo po vojnoj ili ekonomskoj snazi nego i po moralnoj. Ali, na njegovom stolu će biti toliko mnogo problema da će ih biti teško savladati u jednom mandatu, a kamoli tokom jedne godine.
Uz sav taj kaos na svjetskoj sceni Balkan će i u 2009-oj biti prepušten sam sebi. Kada sam, pripremajući ovaj tekst, pročitao šta sam predvidjao za 2008-u godinu, u kolumni napisanoj drugog dana siječnja prošle godine, dakle prije godinu dana, (http://www.slobodnaevropa.org/content/Article/869589.html), ostao sam ugodno iznenadjen pogodjenim sumornim prognozama. Nažalost, nema činjenica koje bi tu prognozu mogle bitno promijeniti u godini koja slijedi pa su mnoge procjene za 2009-u u stvari - gotovo identične.
BOSNA I HERCEGOVINA: Lideri BiH su svoju nezrelost već poodavno dokazali i dokazivaće to i u godini pred nama. Svijet ni u 2009-oj neće BiH spasavati od nje same.
CRNA GORA tu pomoć neće ni trebati. Napisao sam drugog siječnja 2008-e da će Crna Gora pokušati izboriti status kandidata za članstvo u EU ali da nisam siguran da će u tome uspjeti. Ove godine će joj to vjerojatno poći za rukom. Glavni problem će u Podgorici biti - ekonomska kriza.
KOSOVO je neovisno, to sam pogodio, ali je ipak priznao manji broj država od onoga što sam očekivao. Ove će godine Kosovo voditi bitku da postane organizirana država. Ima dosta krajnje ozbiljnih prepreka na tom putu i ne bih se začudio da se Kosovo suoči sa nekom vrstom entitetskih podjela poput onih bosanskohercegovačkih.
HRVATSKA postaje članicom NATO pakta kao što nije bilo teško predvidjeti. Vjerojatno će Hrvatska uspjeti napraviti još jedan veliki korak ka članstvu EU ali sumnjam da će to postati ove godine. Ipak Hrvatska juri velikom brzinom ka zapadnim integracijama i jedno može usporiti sebe samu.
SRBIJA, baš kao i Hrvatska i Crna Gora, će se suočiti sa ekonomskom krizom i njenim posljedicama. Nisam ekonomski stručnjak ali mi se čini da će Crna Gora i Hrvatska to lakše podnositi (prihodi od turizma, obnovljena infrastruktra, modernija ekonomija...) od Srbije. Obje su se zemlje poodavno opredjelile za pristup EU i poduzele su mnoge reforme u tom smjeru. Srbija tek treba da krene u tom pravcu. U Beogradu se već čitaju tekstovi razočarenja sa Tadićem i njegovom Demokratskom Strankom, ponovnim okretanjem ka Rusiji i usporavanjem kretanja ka zapadnim integracijama. Potpisani i ratificirani ugovor sa Rusijom oko prodaje Naftne Industrije Srbije, NIS, javno ne otkriva detalje. Novinari pišu da je ugovor katatrofalan za Srbiju, vlada tvrdi suprotno. Bilo kako bilo Tadić je svoju vlast učvrstio, glavni mediji su se poslušno svrstali uz njegovu stranu i on je već neprikosnoveni prvi čovjek. 2009-a će pokazati, hoće li Srbija kupovati socijalni mir prodavanjem onoga što ima i kuda se Tadić kreće - ka tome da bude vladar ili da bude - predsjednik.
MAKEDONIJA, bilo je lako predvidjeti, nije dobila pozivnicu za NATO. Premijer Gruevski je već pokazao da ne želi biti premijer nego vladar, potpuno kontrolira situaciju u zemlji, zatrubio je u trube nacionalizma i kreće se ka opasnim putevima sukoba.
Sve u svemu bez mnogo promjena u 2009 godini. Još uvijek ima puno više pitanja nego odgovora, i rekao bih da će se problemi radije odlagati nego riješavati.