Sukobi i podele u vrhu Srpske pravoslavne crkve, koji u poslednje vreme postaju sve očigledniji, dodatno se zaoštravaju najnovijom odlukom mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija da zabrani vladiki zahumsko-hercegovačkom Grigoriju da nadalje javno govori o Crkvi. Vladika Grigorije do sada se, upravo, najviše obraćao mitropolitu Amfilohiju, pozivajući ga na obnovu Crkve i vraćanje reda i poretka. Iako je poslednji potez mitropolita Amfilohija, na Cetinju protumačen kao preporuka, vladika Grigorije tvrdi suprotno:
“Bukvalno je rečeno: ZABRANJUJEM! To ima nekog smisla, pošto je čovek sad episkop umjesto arhiepiskopa. I to je u redu za mene sa te strane, mada to nisam očekivao. Eto, to je sve što mogu da kažem, jer mislim, zabrana je uvijek ružna riječ. A moja neka želja je bila da se zabrane otklone i da se otvore. I naravno, hvala Bogu, slobodni smo ljudi i dalje, biće to sve dobro na kraju.”
RSE: Dakle, pretpostavljam da ćete poštovati ovu zabranu?
Vladika Grigorije: Da, to u pogledu da govorim u Beogradu. To ću sigurno poštovati, ai svakako hoću da se odmorim od svih novina i novinara… i ljudi. Dok prođu ovi praznici, pa ćemo onda da vidimo gdje smo i kako smo.
Različito viđenje spornih pitanja i odnosa u SPC uočava se i kod verskih analitičara. Pa tako i u kontekstu mitropolitove preporuke, odnosno, zabrane. Živica Tucić:
“Ova odluka mitropolita da zamoli episkopa Grigorija da ne nastupa u Beogradu, protumačena je sa Cetinja kao preporuka, a ne kao zabrana. Crkveno-pravno gledano, jedan episkop ne treba da deluje na drugoj teritoriji koja je van njegove eparhije. Znači, ovo nije eparhija episkopa Grigorija.”
Objašnjavajući svoju tezu, Živica Tucić kaže da poslednjih godina nije bilo uobičajeno da episkopi, kada dolaze u Beograd, traže od patrijarha dozvolu za izjave i pojavljivanje u medijima:
“Ova mera arhiepiskopa cetinjskog nije van kanonskih propisa. Znači, on obavlja poslove mitropolita beogradsko-karlovačkog i on, samim tim, ima sve kompetencije koje se tiču Beogradsko-karlovačke episkopije. To je glavni grad Srbije sa najbližom okolinom. On može, na teritoriji kojom upravlja, da zamoli nekoga da tu ne nastupi. Ali, kao što rekoh, to nije bilo do sada praksa.”
Međutim, sociolog religije Mirko Đorđević tvrdi suprotno, navodeći da u ovom postupku nema crkveno-pravnog utemeljenja:
“To je apsurdno! Crkveni ideolozi koji slede Amfilohijevu liniju kažu da Amfilohije ima kanonsko pravo da to učini. Budimo jasni i otvoreni. Prvi čovek Sinoda, vladika Amfilohije, nema to pravo! Ne postoji takav kanon, niti bilo koji sličan crkveni propis da – episkop episkopu zabrani. Tim pre, što naši episkopi, a među njima mitropolit Amfilohije, svakodnevno daju intervjue, na svim televizijama, u svim novinama i sada, odjedanput, brane Grigoriju da se pojavi u televizijskoj emisiji.”
Podsećajući na nedavno pismo vladike Grigorija, upućeno episkopima, Mirko Đorđević tvrdi da su to pitanja o kojima će Crkva morati da raspravlja:
“Jer je ovo jedan dramatičan momenat u istoriji Crkve, prelomni čak ako hoćete.”
Vladika Grigorije stanje u Crkvi opisuje kao vanredno, za Crkvu kaže da je obezglavljena nakon što je patrijarh Pavle oboleo i konstatuje da je u krizi i versko obrazovanje. Mirko Đorđević:
“Dobro je što je ovo pismo došlo. Dobro je čak, nisam zlurad, da ovaj sukob kulminira kako bi se jedanput pretresla ova bolna pitanja i kako bi naša crkva otkrila polje svoje prave misije i suočila sa istinom. A istina je, i u javnom i u privatnom životu, po sve nas često neprijatna, ali moramo se suočiti.”