"Imam jednu novu pjesmu, a to je pjesma Milici mojoj maloj... 'Moja mala malena, suknjica joj šarena, košuljica bijela, baš mi je vesela'."
Veliki bard glumišta sa bivših jugoslovenskih prostora, a sada svetska glumačka zvezda Rade Šerbedžija nakon sezone ispunjene značajnim filmskim ostvarenjima u Holivudu i prestižnim međunarodnim nagradama, dolazi u Srbiju da se na kraju godine ponovo sretne sa publikom koju izuzetno ceni i voli, a koja mu uzvraća uvek istom merom:
"To je neka energija koja me ispunjava, koja mi daje snage da onda odem dalje u neke tamo, paradoksalno, hladnije predjele, iako su sunčani – da istrajem."
Ovogodišnji nastup, krajem decembra u beogradskom Sava centru i novosadskom Srpskom narodnom pozorištu, trebalo bi da bude drugačiji od prethodnih, iako i ovog puta dolazi sa svojim nezaobilaznim partnerom, gitaristom Miroslavom Tadićem:
"Na neki način će biti drugačije nego do sada jer ćemo imati samo tu gitaru njegovu čudesnu i čelo. Neću imati ni gostiju puno, jedino ako dođe Đorđe Balašević – šta možeš onda, on je kao rijeka koja osvaja sve. Ako dođe Đorđe i neki moji prijatelji, moja vrata su svima otvorena - kao u životu tako i u umjetnosti."
Najnoviji Šerbedžijin album "Imam pjesmu za tebe" donosi obrade narodnih ličkih, makedonskih i romskih pesama, ali i nekoliko velikih hitova Arsena Dedića, poput "Moderato Cantabile", "Otkako te ne volim", "Djevojka iz moga kraja" i, naravno, neizostavna "Ne daj se Ines". Interesantno je da su obrade ovih pesama nastale u vreme kada je Arsen bio bolestan:
"Kao da mu na neki način šaljemo neku energiju s naše strane, da smo uz njega. Miroslav je rekao kako to stvarno odlično zvuči, tako on kaže, a on je stručnjak, i da bi to trebalo i da snimimo i stavimo na album. Onda smo još dodali neke pjesme, ta pjesma "Imam pjesmu za tebe" je pjesma Zlaje Arslanagića iz Crvene jabuke, jednog od naših najtalentiranijih rok muzičara i kompozitora. Taj moj Zlaja je božanstven jedan momak, koji je na neki način odustao svega, od muzike, i danas prodaje knjige u jednoj biblioteci u Torontu."
Ratni događaji u bivšoj Jugoslaviji odveli su u inostranstvo i Radeta Šerbedžiju, u čemu, po njegovim tvrdnjama, i leže razlozi da se, pored filma u kojem je ostvario značajne uloge, u većoj meri posveti muzici:
"Počeo sam se intenzivnije, i zapravo ozbiljnije, baviti muzikom kada sam kao glumac izgubio teatar svoj. Jer, kada glumac izgubi mogućnost da glumi na svom jeziku, on je zapravo mrtav. Sve ovo što radim po filmovima američkim, to je mogao uraditi i neko ko nije glumac – ozbiljno vam kažem. Ali, ona prava vještina glumačka, to je vještina na tvom jeziku, tu ili jesi ili nisi, a to sam ja uzgubio. U nedostatku te energije zajedničke, koju uvjek kreiraju onaj koji je izvođač i gledaoci, počeo sam se na taj način više koncentrirati i to je najosnovniji razlog zašto radim te stvari - želim da sretnem svoju publiku i da zajedno kreiramo tu večer."