RSE: Evo nas pred novim izazovom za sve ljubitelje knjige. Šta će se sve moći vidjeti i kupiti na sajmu?
Šahinpašić: Na sajmu izlaže više od sto izdavača iz cijele Bosne i Hercegovine. Naši gosti su izdavači iz Srbije i iz Hrvatske. Radi se o klasičnom regionalnom sajmu, koji je napravljen i tempiran da bude u predprazničnim danima, kako bi posjetioci obradovali sebe i/ili svoje najbliže poklonom koji se zove – knjiga. Mi želimo institucionalizirati knjigu u našem svakodnevnom život, da ljudi bez straha i bez bojazni otvaraju knjigu, da je uzimaju i kupuju sa ljubavlju i sa željom da provedu lijepe trenutke u čitanju te knjige.
RSE: Uz izlaganje knjiga, u ovakvim prilikama obično se organizuju i popratne manifestacije, koje takođe pobuđuju interesovanje publike. Šta bi mogao preporučiti?
Šahinpašić: I ovaj naš četvrti Zimski salon knjige imaće brojne susrete sa autorima, dešavaće se brojna potpisivanja knjiga, kao i promocije. Dolazi nam jedan mladi autor iz Novog Sada, poznatiji kao hip-hoper Marcello. Na Interliberu u Zagrebu su djeca čekala u redu po dva sata kako bi im Marcello potpisao knjigu. Takođe mamo promociju nove zbirke poezije Gradimira Gojera. Svoje djelo, upravo izašlo iz štampe, će potpisivati i gospođa Nura Hubjar Bazdulj. Izašla je i treća knjiga za mladu populaciju iz serijala „Ruže“ – „Ruža 3“. Dakle, možemo najaviti da je „Ruža 3“ stigla i da se završava happy endom.
RSE: Imamo ovaj Sajam, imamo Bijenale na proljeće, imamo Ljetni sajam na otvorenom, imamo Oktobarski salon… Kod nas ima dosta ljudi koji smatraju da je to i previše za obrazovnu stepenicu na kojoj se ova sredina zaustavila.
Šahinpašić: Donekle se slažem. Naime, sklon sam tome da moja kuća prisustvuje na tri priredbe u Sarajevu. Jedna od njih je proljetno Bijenale, manifestacija od šireg međunarodnog značaja. U ljeto, u vrijeme održavanja Sarajevo Film Festivala, izdavačka kuća University Press organizuje Ljetni salon knjige, koji se ove godine pokazao, i svojom arhitekturom i koncepcijom, kao dobra priredba, na kojoj ću sa zadovoljstvom učestvovati i naredne godine. A treća je, naravno, ovaj Zimski salon. Sarajevski sajam posjeti oko 100.000 ljudi godišnje, a Zimski salon posjeti blizu 50.000 ljudi godišnje.
RSE: Po svemu sudeći, ovom narodu nije knjige preko glave, mada se neki naši političari ponašaju kao da su „preučili“. Rekao si da je gradonačelnica prije početka Sajma uzvikivala kako nam tako nešto ne treba.
Šahinpašić: Ja to ne mogu prihvatiti, a to je činjenica i napisano je na papiru, nažalost, a gradu Sarajevu ne treba ni Sajam knjiga, ni Zimski salon knjige. Naime, takav papir smo dobili od Grada Sarajeva kada smo aplicirali da Grad sufinansira održavanje ovih priredbi. Dovođenje autora, dovođenje škola iz svih dijelova BiH… sve to košta. Roditelji nemaju tih novaca, a ti isti roditelji plaćaju te poreze iz kojih se finansiraju svi ti silni političari, od kojih većina – moram priznati – nije školom, znanjem i čitanjem knjige došla na tu poziciju, već na neke drugačije i volšebne načine.
RSE: Valjda knjige kupuju na metar – kombinacija žuto-smeđe – pa se i ponašaju prema sajmu knjige kao prema sajmu namještaja.
Šahinpašić: Baš tako. S tim što su im sada „proizvođači namještaja“ olakšali posao, pa im u stiropor vežu poznata svjetska djela, da lakše mogu preseljavati.
RSE: U oktobru su održani najveći susreti izdavača. Bili su sajmovi u Frankfurtu, Beogradu, Zagrebu… Pretpostavljam da je bilo dosta vaših sastanaka, razgovora i dogovora. Na šta su se izdavači iz regije fokusirali?
Šahinpašić: Pokušavamo već niz godina da olakšamo komunikaciju u regionu, između izdavača iz Srbije, Hrvatske, Crne Gore i BiH. Moramo biti realni, radi se o jezicima koje svi mi razumijemo i kojima svi mi govorimo. Pokušali smo da se dogovorimo, mimo tih carinskih i formalnih, graničnih barijera, koje su u pojedinim zemljama formalno strožije. U svim zemljama je bescarinski režim kad je u pitanju uvoz i distribucija knjige. Ali u nekim zemljama morate imati brojne potvrde i papire, koji vam zagorčavaju i usporavaju život. Pa smo pokušavali, uz pomoć Međunarodne asocijacije izdavača i knjižara, koja je locirana u Ženevi, sa iskustvima iz drugih zemalja Evrope i svijeta, ta iskustva da prenesemo, kako bi naši zakonodavci donijeli izmjene Zakona o indirektnom porezu. Razgovore smo fokusirali na to, kao i na mogućnost eventualnog objavljivanja jednog prevoda jednog autora za sve jezike. No, to se pokazalo kao neizvodivo, jer publika u Hrvatskoj ne želi da čita knjige na ekavskom. Publika u Srbiji je malo tolerantnija, ali radije čita knjige na ekavskom. Mi u BiH smo, kao što je uvijek i bilo, otvoreni i prihvatamo i jedan i drugi jezik, kao naravno i naš bosanski. U ovom trenutku imamo autore kao što su Hanif Kureishi ili Ruki Murakami, koji su objavljeni na hrvatskom u Zagrebu, na srpskom u Beogradu i na bosanskom kod mene. Dakle, jedna knjiga na tri jezika, na tri jezika koja razumiju svi koji tu knjigu čitaju. Tu su dobro prošli autori, jer su u jednoj maloj sredini tri puta prodali autorska prava. Platili smo tri prevoda i tako dalje. I naravno da onda knjiga mora biti skupa.
RSE: To su slabosti ovog dijela naše zajedničke istorije. Nadam se da će se to prevazići i da ćemo uopšte jednog dana imati mnogo više pozitivnijih tonova kad su te stvari u pitanju.
Šahinpašić: Dijelim tvoj stav, jer se jednostavno moramo učiti toleranciji, različitosti i moramo prihvatati te različitosti. Ako jedni druge razumijemo, možemo razumjeti i čitati i ono što jedni drugima pišemo. Svima bi nam bilo lakše. Tada bismo se mogli dogovoriti da recimo ja objavim za cijeli region jednog autora, izdavač u Zagrebu drugog i izdavač u Beogradu trećeg. Imali bismo tri put više prevoda, tri puta veću ponudu i tri puta veće bogatstvo prevedenog književnog stvaralaštva. Pozivam slušaoce da dođu na Zimski salon knjige. Ulaz je besplatan. Potrudili smo se da omogućimo da posjetioci novce potroše za knjige, a ne za tehničke usluge kao što je ulaz.