Hrvatska nije sljednica NDH

  • Ankica Barbir-Mladinović

Zagreb

Hrvatska nije pravna sljednica Nezavisne države Hrvatske i ne može snostiti posljedice za zločine u vrijeme Drugog svjetskog rata, počinjene od strane tog kvislinškog režima – ističu u Hrvatskoj u povodu najnovije izjave srbijanskog ministra vanjskih poslova Vuka Jeremića o srbijanskoj protutužbi za genocid protiv Hrvatske, u kojoj bi se Srbija osvrnula i na vrijeme Nezavisne države Hrvatske.

Izjave poput najnovije srbijanskog ministra vanjskih poslova Vuka Jeremića, o protutužbi za genocid protiv Hrvatske dodatno 'truju odnose između Zagreba i Beograda' - ocjenjuje za naš program savjetnik hrvatskog predsjednika za vanjsku politiku Tomislav Jakić:

«Te su izjave, očito i u prvom redu, namijenjene unutarnjoj političkoj sceni Republike Srbije. Ali, u jednom nizu u kojem dolaze, one se pretvaraju u opterećenje za bilateralne odnose Republike Hrvatske i Republike Srbije.»

O Jeremićevoj najavi kako će se Srbija u svojoj protutužbi za genocid protiv Hrvatske 'osvrnuti i na vrijeme ustaške vlasti u Hrvatskoj, kada su počinjeni neki od najstrašnijih zločina u povijesti čovječanstva', Jakić kaže kako srbijanski ministar ispušta iz vida dvije bitne činjenice:

«Prvo, Republika Hrvatska nije pravna sljednica tzv. NDH i, drugo, mi govorimo o sporu pred jednom sudskom instancom. Prema tome, pozivanje na povijesne argumente i to povijesne argumente koji opasno podsjećaju na vrijeme najžešće Miloševićeve propagande, priličilo bi jednom okruglom stolu neinformiranih sudionika, a nikako sudskom postupku.»

Stanovište srbijanskog ministra vanjskih poslova nije proeuropsko i primarno je namijenjeno domaćoj upotrebi, smatra i politički analitičar i profesor na Visokoj novinarskoj školi u Zagrebu dr Mate Granić:

«Jeremićeva izjava je za jačanje popularnosti u vlastitoj državi i od nje Srbiji ne može biti puno koristi na Međunarodnom sudu pravde u Haagu.»

I odvjetnik Anto Nobilo ističe da Hrvatska nije pravna sljednica NDH, a i Konvencija o genocidu donesena je tek 1948. godine:

«Niti će Hrvatska uspjeti, niti Srbija, u dokazivanju genocida. Jedna poštena nagodba, koja bi na neki način zaslužila satisfakciju žrtvama i na jedan pošten način rekla što se desilo u nedavnom ratu svakako bi bila dobrodošla i najbolje moguće rješenje.»

Nagodba među dvjema državama uvijek je dobra, slaže se i dr Granić, ali jedino ako bi se njome postigli temeljni ciljevi tužbe:

«Ali, svakako da bi oko takvog pitanja, tako velikog pitanja u Hrvatskoj, trebalo postići najprije politički, a onda i stučni, profesionalni konsenzus.»

Ni Nobilo ne vjeruje da je za nagodbu između Hrvatske i Srbije sazrelo vrijeme, ali ne isključuje mogućnost da do nje idućih godina ipak dođe, inače bi, kaže, najveću korist od višegodišnjeg parničenja, od obiju strana, doista imali – odvjetnici:

«Što gore, to bolje za odvjetnike! Ali,to je najmanje zlo što će odvjetnici nešto zaraditi, neka zarade, veće je zlo što se na taj način podgrijava mržnja i što se narušavaju odnosi između susjeda. Mislim da je to najgora posljedica ovog postupka.»