"Došli smo prvi put ovde, 13 godina posle Oluje, kako bismo ozbiljno pokrenuli pitanje boljeg života Srba u Hrvatskoj", rekao je zamjenik predsjednika Srpske napredne stranke, Aleksandar Vučić, u Smokoviću u zadarskom zaleđu na početku svoje današnje turneje po sjevernoj Dalmaciji.
Ostaje otvoreno s kim će on to pokrenuti pitanje boljeg života Srba u Hrvatskoj, kad ni u onim općinama gdje su Srbi u većini i gdje su na vlasti nije ni kontaktirao lokalne vlasti. Za njih on nije ni došao, kaže nam predsjednik općine Kistanje, Slobodan Rončević iz Samostalne demokratske srpske stranke:
"Službene najave nikakve nema. Nisam je dobio. Imam samo ovu škrtu informaciju iz novina."
Uz Smoković i Kistanje predviđeno je da Vučić posjeti još manastir Krku, Benkovac, Knin i Gračac. U Gračacu je načelnik općine Nikola Bolta, isto iz Samostalne demokratske srpske stranke, koji kaže da je dolazak Narodnjaka izvan njihovih planova i interesa:
"Ta posjeta nije u konceptu sa nikakvim planom - ni politike, ni stranke, ni općine. Uopće me ne interesira njihov dolazak na ove prostore."
Bolta se boji da bi Vučićev dolazak mogao proizvesti i određene političke štete:
"Čak su moguće i štete, zavisi kako će ljudi to prihvatiti. Oni ovom narodu ništa nisu pomogli - ni nekada, kada je trebalo. Ili su mogli, ili nisu - ne znam, ali sada nam pogotovo ne trebaju pomagati."
Štono bi se reklo - braćo, ne pomagajte:
"Najbolja je takva varijanta."
Vučić je incognito prošao i kroz Benkovac, kaže nam tamošnji gradonačelnik, Mirko Erstić iz Hrvatske demokratske zajednice:
"Smatram da bi bilo uljudno najaviti se u gradsku upravu i svim strukturama, da smo upoznati sa posjetom, da znamo tko je na našem području i koji je cilj tog posjeta."
U Smokoviću je Vučić izjavio da nikad nije čuo za zločin nad Hrvatskim civilima počinjen 1991. godine u Škabrnji. Je li takova izjava, na osjetljivom području zadarskog zaleđa, može donijeti zla - pitali smo Mirka Erstića:
"Naravno da može. Sigurno da je čitav svijet čuo za Škabrnju. Nešto se drugo krije iza toga jer je morao proći kraj Škabrnje. Ne vjerujem u iskrenost te izjave."
I potpredsjednik Srpskog narodnog vijeća, Saša Milošević, napominje da Vučić službeno nije kontaktirao ni jednu relevantnu instituciju Srba u Hrvatskoj:
"Nema formalnih prepreka njegovom dolasku, no dosadašnja iskustva sa predstavnicima radikalske politike nisu dobra. Njihov nacionalistički pristup takvim događanjima samo je odmogao. Doveo je do odlaska Srba iz Hrvatske i usporio njihov povratak u Hrvatsku. S toga je razumno ovakav posjet očekivati sa skepsom. Vučićeva nova stranka ima mekšu politiku i odstupa od granica velike Srbije. Vidjet ćemo da li će njegove poruke ili postupci pri boravku u Hrvatskoj potvrditi tu novu orijentaciju. Osobno bi mi bilo draže da je tu novu proeuropsku politiku već pokazao u Srbiji prema, recimo, vojvođanskim Hrvatima i Mađarima, koji imaju mnogo razloga po lošem pamtiti Radikale iz devedesetih. Da je prema njima ranije došlo do nekih poruka mira, suživota i bratstva - sigurno bi mi ovdje sa manje skepse očekivali njegov dolazak."
Pogrešan čovek na pogrešnom mestu
Povodom današnje posete Aleksandra Vučića, zamenika predsednika Srpske napredne stranke, srpskim selima u zaleđu Zadra u Hrvatskoj postavlja se pitanje kakve poruke nosi čovek koji je nedavno napravio politički obrt, u Srbiji manje-više prihvaćen. Bivši Šešeljev radikal, partije u čijem su programu bile granice Velike Srbije Karlovac-Karlobag-Virovitica, i koji su sa oružjem u rukama pokušavali da ostvare taj cilj u ratu devedesetih, sada se odriče tih granica, naravno i nasilja. I nakon toga, zapućuje se u Hrvatsku, ostatku tamošnjih Srba. Kakve poruke Srbima on nosi i kakve mogu biti posledice te posete u trenutku pogoršanih srpsko hrvatskih odnosa?
Ovako je u domaćim medijima Aleksandar Vučić pokajnički najavio svoju posetu hrvatskim Srbima:
"Namera Srpske napredne stranke jeste da posle 13 godina neodgovornosti, nepažnje i neozbiljnosti u odnosu prema našem narodu počnemo da menjamo stvari, da razgovaramo sa tim ljudima i vidimo šta im je potrebno."
Pokajnički, dakle, prema od države zapostavljenim, ne i žestoko prevarenim Srbima. Još je "diplomatski" rekao da će, ako ga pitaju, bez dvoumljenja osuditi zločine, naravno, počinjene u akciji Oluja.
U posetu hrvatskim Srbima u mestima gde je sve i počelo, balvan revolucijom, pobunom tadašnjih Srba uz, što bi rekli ovde "dobrano" učešće Miloševićevih emisara i u odorama Srpske radikalne stranke, odlazi čovek koji je do pre mesec-dva bio najbliži Šešeljev saradnik, koji je još 2000. godine gorljivo zagovarao granice Velike Srbije za koje su se zajedno borili i oni što su nosili Šešeljeve kokarde i oni koji su nosili Miloševićeve petokrake:
"Hoćemo samo ono što je naše, srpsko, a to jesu i taj Karlobag i Ogulin i Karlovac i Virovitica, sve te srpske zemlje – to moraju da znaju."
Vučić krajem 2008. izjavljuje da je granica Karlovac-Virovitica-Karlobag-Ogulin, ne znam da li baš tim redom, nerealan san:
"Mislim da je besmisleno reći da Karlovac pripada Srbiji ili da će se to dogoditi prekosutra."
Filmski režiser iz Beograda Janko Baljak, koji se u svojim filmovima, između ostalog, bavio i mestima zločina u srpsko-hrvatskom ratu, poput Vukovara, kaže za naš program da on Vučićevu posetu doživljava:
"Kao neku vrstu povratka na mesto zločina. Upravo njegova stranka, koja se ne zove onako kako se nekada zvala, Srpska radikalna stranka, ima najmanje moralno pravo da pobunjuje ionako dovoljno uznemirene Srbe, nezadovoljne nivoom povratka u Hrvatsku i neregulisanim granicama. On, što se mene tiče, nema šta da traži u Zadru i tom okruženju."
Filip Švarm, urednik u nedeljniku Vreme, novinar koji i sam potiče iz krajeva u koje je otišao Vučić, kaže da tamošnjim Srbima koji su zloupotrebljeni, treba da se obrate novi ljudi iz Srbije:
"Ako nema takvih ljudi, Vučić sigurno nije taj čovek koji treba da popuni tu prazninu."
Naravno da i bivše stranačke kolege, iz sasvim drugačijih motiva, kritikuju Vučićev put.
Milorad Buha iz Šešeljeve Srpske radikalne stranke, koji se predstavlja kao premijer Republike Srpske Krajine u progonstvu, kaže za RSE:
"Njegov odlazak je beznačajan, neće doneti apsolutno ništa, i iza toga stoji obično politikanstvo."
I Dragoljub Mićunović iz vladajuće Demokratske stranke, koja je inače veoma blagonaklona prema Nikolićevim i Vučićevim naprednjacima, kratko komentariše Vučićevu posetu kao unutarpartijsku stvar:
"Ne bih tome pridavao toliki značaj."
Za razliku od dvojice aktivnih političara, Živorad Kovačević iz Igmanske inicijative, nevladine organizacije koja sa zavidnom umešnošću, ponekad vrhunsko profesionalne diplomatije, radi na obnavljanju poverenja na postratnom Balkanu, zabrinut je šta će ovaj bivši radikal napraviti na osetljivom terenu dvostrukih zločina:
"Po mom mišljenju, to je duboko pogrešna osoba za posetu Hrvatskoj, ali i veoma pogrešan trenutak. Mislim da njegove poruke, kakve god da su, neće biti dobro primljene, nema nikakvih razloga da on objašnjava Srbima u Hrvatskoj bilo šta u vezi međusobnih odnosa. Da li Srpska napredna stranka menja svoju poziciju ili ne, prema svemu tome sam vrlo rezervisan, imajući, na prvom mestu, u vidu ljude koji nose tu takozvanu novu politiku. Mislim da je ta poseta, sa stanovišta naših odnosa koji su poremećeni, duboko kontraproduktivna."