Od 20.000 vratilo se 3.000 Hrvata
Ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Safet Halilović i njegov zamjenik Slavko Marin, u Sarajevu su razgovarali sa delegacijom Odbora za povratak u Republiku Srpsku Hrvatske zajednice prognanika i izbjeglica-povratnika o mogućnostima unapređenja procesa povratka.
Zajednica prognanih Hrvata BiH je nevladina i nestranačka udruga građana koja predstavlja i zastupa interese svih prognanih, izbjeglih i raseljenih Hrvata BiH.
Vođa delegacije, predsjednik ove zajednice, Štefo Masatović, informirao je ministra i njegovog zamjenika o nizu problema sa kojima se suočavaju povratnici, a prije svega je ukazao na loše rezultate povratka prognanih Hrvata.
Kao primjer naveden je podatak da se od predratnih 20.000 Hrvata iz doline Sane, svojim kućama vratilo svega oko 3.000.
Traži se realizacija sredstava za povratak
Predsjednik Kluba delegata hrvatskog naroda u Vijeću naroda Republike Srpske Tomislav Tomljanović, izjavio je kako će ovaj klub tražiti da u budžetu Republike Srpske za 2009. godinu budu planirana sredstva za povratak, koja su, prema predloženim stavkama, trebala biti realizovana ove godine.
„Tražićemo preko Predsjedništva Vijeća naroda RS-a da pravovremeno upozori Vladu RS-a, nadležna ministarstva i Narodnu skupština da dio sredstava za povratak, koji nije bio ispoštovan rebalansom budžeta za 2008. godinu, bude planiran u budžetu za 2009. godinu, prema predloženim stavkama koje nisu ispoštovane ove godine“, rekao je Tomljanović na konferenciji za novinare u Banjaluci nakon sjednice ovog kluba.
Ukidanje kolektivnog centra u Doboju
Dom penzionera u Doboju, koji od 2000. godine služi kao kolektivni centar za smještaj izbjeglica i raseljenih osoba, trebao bi biti raspušten do polovine 2009. godine, javio je dopisnik Agencije ONASA.
To je najavio Jovo Jović, šef Odsjeka ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Doboj, koji je rekao da će za svih 450 stanara biti obezbjeđen smještaj.
„Započeli smo iseljavanje Doma penzionera. Pet od 22 starija lica, koji su se izjasnili da žele trajni smještaj u gerijatrijske centre, preseljeni su u tu ustanovu u Banjaluci. Do kraja godine i ostalih 17 korisnika biće smješteni u centre u Trebinju ili Prijedoru“, kazao je Jović.
Porodicama koje su započele gradnju u Doboju biće obezbijeđena pomoć za završetak objekata, dok se za smještaj onih koji nisu započeli gradnju vode razgovori sa opštinom Doboj o osiguranju pogodnosti pri dodjeli placeva, a da ministarstvo pomogne gradnju.
Revizija Strategije uskoro pred Parlamentom
Učesnicima obilježavanja 15 godina rada Saveza izbjeglih i raseljenih BiH, Mario Nenadić, pomoćnik ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH, govorio je o planovima ovog ministarstva:
Povratak u Bačeviće
Kako žive povratnici u Bačeviće, naselju nadomak Mostara. Posjetila ih je Tina Jelin:
Borislav Škoro, sa ženom Olgom, među prvima se vratio u mostarsko prigradsko naselje Bačevići, koje su međunarodni predstavnici često isticali kao primjer uspješnog, gotovo stopostotnog povratka prijeratnih stanovnika srpske nacionalnosti u Hercegovinu. Za razliku od većine povratničkih naselja, u Bačeviće su se vratili i mladi ljudi – od najmlađeg uzrasta pa do 25 godina starosti. Iako se prije rata nisu bavili poljoprivredom, danas je to osnovna djelatnost u ovom prigradskom naselju, kaže naš domaćin Borislav Škoro i dodaje:
„Ima još dosta omladine koja radi u Republici Srpskoj, a koja bi se rado vratila u Bačeviće kad bi ovdje našla nekakav posao. Pošto ovdje nemaju posla, tamo rade, a ovdje dolaze vikendom. Imamo dosta neženja. Kada ih pitamo zašto se ne žene, kažu da ih nijedna neće jer nemaju posla.“
Sa zapošljavanjem teško ide, ali pokušavamo da natjeramo vlasti u Mostaru da poštuju ustavom zagarantiranu konstitutivnost naroda, kaže nam Dušan Golo, sekretar mjesne zajednice u Bačevićima. Mnogo je ovdje visokoobrazovanih ljudi koji se bave različitim poslovima. Obrađuju i zemlju da bi preživjeli. Podsjeća kako su povratničke priče slične u cijeloj BiH:
„Dosta ljudi radi, ali na crno. To je moderan način izrabljivanja radne snage. Ucjenjuju vas, prime vas na dva-tri mjeseca, ne plaćaju vam lični dohodak…“
Mještani Bačevića su prije rata uglavnom radili u „Sokolu“, firmi koje danas praktično nema, ili Aluminijskom kombinatu koji je u ratu i nakon rata zaposlio radnike pretežno hrvatske nacionalnosti. S druge strane, u gradu koji broji preko 14.000 nezaposlenih, teško je računati na stalno zaposlenje. Kako pomoći održivi povratak? Ni ministar za izbjegle i raseljene osobe Edin Mušić nije mogao odgovoriti:
„Na to pitanje niti ja, niti bilo ko drugi u ovoj zemlji može dati nekakav konačan odgovor. Jedna opšta intencija je podizanje radno kreativnog ambijenta i pokušaj otvaranja novih radnih mjesta.“
Kao i u svakom povratničkom mjestu gdje nije bilo života godinama, ni u Bačevićima nije lako. Pa ipak Bačevčani, posebno mladi, ne odustaju. Nakon niza molbi i zahtjeva, uspjeli su zainteresirati entitetske vlade za obnovu doma koji je prije rata bio centar društvenog života ne samo Bačevića. Upravo na ovom slučaju počela je i suradnja Vlade Republike Srpske, Vlade FBiH i kantonalnih i lokalnih vlasti, koji su zajedno udružili oko 400.000 konvertibilnih maraka. Omer Branković, ministar za izbjegle i raseljene osobe u Vladi Republike Srpske:
„Ovo je još jedan od dokaza da možemo, ako se udružimo, zajednički pomoći, sa malo sredstava. Kad se odlučimo da zajednički radimo, možemo uraditi mnoge stvari.“
U Društvenom domu Bačevići radiće ambulanta, internet kafić, sala za priredbe, fitness centri. Iako nije previše, ipak je početak za nekoliko ljudi koji će dobiti stalno zaposlenje, kaže Dušan Golo, predsjednik mjesne zajednice Bačevići i naglašava:
„Značaj ovog doma je što se tiče povratka u Bačeviće nemjerljiv. Naime, pored doma u Bijelom Polju, ovaj dom je jedini bio u funkciji do rata. U njemu je egzistiralo kulturno-umjetničko društvo i mnogi drugi klubovi, gdje se okupljala masa omladine iz čitave južne zone grada Mostara. Nadamo se da ćemo to postići i sada, da ćemo privući omladinu koja je nezaposlena i uglavnom je na ulici ili po kafićima. Nadamo se da ćemo ih putem ovih sadržaja privući.“
U mostarsku općinu, prema nezvaničnim podacima, vratilo se oko 8.000 Srba, ili nešto više od jedan posto prijeratnog stanovništva. Mnogi od njih, zbog nemogućnosti zaposlenja, prodali su ili zamijenili svoju imovinu, trajno napustivši Mostar. Boro i Olga, s početka naše priče, odlučili su ostati u svom domu. U nadi da će stvari krenuti nabolje podsjećaju i da je Društveni dom obnovljen zahvaljujući entuzijazmu samih Bačevčana, iako su mnogi donedavno tvrdili kako se radi o još jednom nerealnom projektu.
Kolonija još uvijek jedini dom
U Izbjegličkom centru „Kolonija“, u opštini Jablanica, još je dosta onih kojim je ovaj centar jedini dom. Zabilježila Fahira Đelilović:
U kolektivnom centru „Kolonija“ u Jablanici trenutno borave 33 porodice sa ukupno 93 člana iz općina Prozor, Rama, Foča, Stolac, Gacko, Velika Kladuša, Čapljina, te interno raseljena lica. Miralem Hamza, pomoćnik načelnika za raseljene osobe:
„Projektima obnove je obuhvaćena imovina 17 porodica. Obnova je u različitim fazama.“
Priča nam Dika Omerspahić:
„Ovdje smo ja i dedo Muharem.“
Koliko ste dugo u ovom izbjegličkom centru?
„Sedamnaestu godinu. Prave nam kuću, ali tamo nigdje niko nema. Bolje mi je da umrem. Tamo niti imam gdje hljeba kupiti, niti mi ima ko donijeti.“
Fatima Hamšić je iz prozorske općine:
„Ovdje sam već sedam-osam godina. Sada se narod dobro i slaže kako je bilo onda. Zvali su me nekoliko puta. Hoće li biti ili neće, ne znam.“
Šesnaest porodica su najteži slučajevi po pitanju mogućnosti povratka, kazao je Miralem Hamza, pomoćnik načelnika Jablanice, i objasnio:
„Ne posjeduju vlastitu imovinu, imaju traumatska iskustva, u mjestima njihovog prijeratnog boravka nije riješeno pitanje infrastrukture. Tu je i dosta lica sa težim oboljenjima, samci i drugi specifični slučajevi. Potrebno je za svaku od tih porodica iznaći alternativna rješenja. To zahtjeva koordinaciju aktivnosti općinske uprave, kantonalne uprave i nadležnih ministarstava.“
Od 2004. godine, 51 porodica je napustila kolektivni centar. Jedna od njih je i samohrana majka Ramiza Andalija iz Foče, koja se nastanila u Jablanici:
„Nezaposlena sam. Na birou sam od 1994. godine.“
Prema riječima Miralema Hamze, pomoćnika načelnika, u protekle četiri godine nadležno federalno ministarstvo i kantonalna uprava su odobrili preko 50 malih donacija u cilju poboljšanja stambenih prilika povratničkih domaćinstava, te realizirali niz projekata iz oblasti održivog povratka. Strateški cilj općinske administracije je definitivno zatvaranje i posljednjeg od ukupno četiri kolektivna centra koja su egzistirala na području općine Jablanica. U tom cilju je i intenzivirana saradnja općine sa nadležnim ministarstvima, a u razgovore su uključeni i predstavnici UNHCR-a i CRS-a.
Konačno struja u tri povratnička sela
Već smo u ovoj emisiji objavili da je nekoliko sela u opštini Višegrad, konačno dobilo struju. Na to nas podsjeća naša dopisnica iz Višegrada Mira Andrić:
Višegradski povratnici u sela Šip, Blaž i Meremišlјe, ovih dana su, nakon sedam godina, dobili struju u svojim obnovljenim domovima. Upravnik radne jedinice Elektrodistribucije u Višegradu Radojko Stašević, potvrdio je da je u pogon puštena niskonaponska mreža u dužini od pet kilometara i desetkilovotni dalekovod. Nosilac projekta za elektrifikaciju ovih povratničkih sela je Ministarstvo za izbjeglice i raseljene osobe i socijalnu politiku u Vladi FBiH, u saradnji sa Zeničko-dobojskim kantonom i opštinom Višegrad. Ministar za izbjegla i raseljena lica u Vladi RS-a Omer Branković, izjavio je da je projekat obnove i rekonstrukcije elektromreže za tri povratnička sela koštao oko 300.000 konvertibilnih maraka:
„Posebnu zahvalnost dugujem Civilnoj zaštiti RS-a koja je ovo područje očistila od mina. Da bismo uopšte mogli ući u ovaj projekat, morali smo izvršiti kompletno deminiranje. Vratilo se oko 40 bošnjačkih porodica u svoje obnovljene kuće. U ovom projektu je učestvovala Vlada RS-a preko resornog Ministarstva za izbjegla i raseljena lica sa oko 100.000 konvertibilnih maraka, kantonalno ministarstvo sa 50.000 konvertibilnih maraka, federalno ministarstvo sa takođe 50.000 konvertibilnih maraka i opština Novo Sarajevo. Izvođači radova su završili na vrijeme, bez obzira što se radi o veoma nepristupačnom terenu.“
Ovo je dobar primjer zajedničke saradnje vlasti u BiH, rekao je federalni ministar za izbjegle i raseljene osobe Edin Mušić:
„Mislim da je ovo dobar primjer zajedničke saradnje svih nivoa vlasti u BiH. Mislim da s ovakvim projektima trebamo nastaviti i u budućnosti.“
Ministrica za rad i socijalnu politiku Kantona Sarajevo Emina Dubravić, kaže da je prevashodni cilj pomaganja u elektrifikaciji povratničkih sela omogućavanje normalnih uslova života svim ljudima podjednako:
„Mislim da je ovo ono što bi trebali da urade svi koji imaju mogućnost da se uključe u ovakve projekte. Imati struju, mislim da je danas nešto što bi trebalo da bude sasvim normalno. Išli smo na to da povratnicima omogućimo normalne uslove za život.“
Uvođenju električne energije u tri višegradska sela najviše su se obradovali povratnici, koji su sedam godina živjeli u mraku. Prvi povratnik u selo Šip – Huso Hotan:
„Dvije godine sam ovdje bio sasvim sam, nije bilo nikoga. Sedam godina sam bio bez struje. Uspio sam se tu održati i kad su bile najveće nepogode, snijeg i tako dalje. Uvođenje struje je nakon svega toga za mene najradosniji trenutak. Sedam godina bez ičega, bez radija, bez televizije… kao pustinjak. Ali sam sve to prebrodio i evo dočekao sam i struju. Hvala svima onima koji su pomogli da se ovo ostvari.“
Na prostorima ovih sela, u prijeratnom periodu živjelo je oko 180 stanovnika, u 80 domaćinstava. Do sada je obnovljena ili izgrađena 31 porodična kuća, u koje se vratilo 45 povratnika Bošnjaka.
Više od 10.000 apelacija Sudu u Strazburu
Borba vlasnika stare devizne štednje u Bosni i Hercegovini za pravo da dobiju ono što su uložili u banke se nastavlja. I dok se dio njih odlučio da prihvati uslove koje im nudi država, odnosno entiteti za rješavanje stare devizne štednje, jedan broj vlasnika deviznih knjižica ne odustaje da svoja prava ostvari putem Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. BiH je do sada izgubila dva ovakva slučaja, a koliko će ih još izgubiti – ne zna se. Pripremio Erduan Katana:
Udruženje građana za povrat stare devizne štednje u BiH i dijaspori, Sudu u Strazburu predalo je više od 10.000 pojedinačnih apelacija za isplatu stare devizne štednje. Predsjednik upravnog odbora Udruženja Svetozar Nišić, koji se nedavno vratio iz Strazbura, ističe da će se ovaj proces nastaviti:
„Nastavljamo dalje. Nastavićemo dok se ljudi budu javljali i dok sud ne kaže – dosta je.“
Jedan od onih koji je putem Evropskog suda uspio vratiti novac uložen na deviznu knjižicu je i Dragomir Kustić iz Gradiške, koji se nalazio u predmetu „Čedomir Pejaković i ostali“. Ministarstvo finansija RS-a je u julu Kustiću isplatilo novac zarađen u Australiji, koji se nalazio u bivšoj „Jugobanci“, zajedno sa kamatama:
„To je trajalo negdje oko 10 godina, dok nije donijeta presuda. Međutim, tadašnje vlasti su se na tu presudu oglušile i nisu je htjele ispoštovati. Nakon toga sam se vratio Međunarodnom sudu u Strazburu, koji je prošle godine donio odluku, a izvršena je u julu mjesecu ove godine. Dobio sam ta sredstva sa navedenom kamatom.“
Agent BiH pred Sudom u Strazburu Monika Mijić ističe da još nije donesena presuda kada je riječ o staroj deviznoj štednji u BiH:
„U slučaju da sud nađe povredu zakona, BiH će morati provesti generalne mjere u smislu rješavanja problema deviznih štediša. Međutim, dok sud to ne utvrdi, mi ne znamo u kojem pravcu da idemo.“
Pojedinačni predmeti koje je BiH izgubila, odnosili su se na slučajeve u kojima su već postojale i presude domaćih sudova, ali ih vlasti nisu htjele izvršiti, objašnjava Mijić:
„Slučajevi Jeličić i Pejaković se odnose na neizvršenje presude domaćeg suda, kojom je aplikantima dosuđena stara devizna štednja. Ostale štediše nemaju presudu domaćeg suda, već samo generalno potraživanje svoje stare devizne štednje. Kod njih se radi samo o članu jedan, odnosno o pravu na mirno uživanje imovine.“
Koliko je ovakvih presuda u kojima su građani imali odluke domaćih sudova i koje će sigurno izgubiti u Strazburu, još se ne zna. Prema riječima Mijićeve, tek nakon provođenja akcionog plana će se moći govoriti o broju takvih predmeta i o potrebnim sredstvima:
„Nažalost, tačnih podataka još uvijek nemamo, ali prema dosadašnjim pokazateljima, daleko je veći broj takvih presuda u Republici Srpskoj. Kada dobijemo akcioni plan, znaćemo tačan broj tih presuda. Jer, jedan od zadataka tog akcionog plana da se utvrdi tačan broj tih presuda, da se planira budžet za izvršenje tih presuda i da se otprilike zna za koji vremenski period će te presude biti isplaćene.“
S obzirom na to da će do tada morati da izvršava presude iz Strazbura, sasvim je sigurno da će sve ovo mnogo koštati BiH. Jer, pored materijalne štete, u svakom slučaju se moraju platiti i troškovi postupka.