Američki volonteri su posljednjih dana pred izbore odigrali ključnu ulogu kod neodlučnih birača, nagovarali su ih telefonom, odlazili preko vikenda u njihove gradove, doslovce kucali na vrata i pozivali ih da izađu na izbore.
U Hrvatskoj, i ne samo prema našoj anketi, mnogi ne znaju ni kome bi se javili, ako bi i željeli besplatno obavljati neki društveno koristan posao:
"Nisam nikada čula za ništa takvo."
"Mi smo neupućeni."
"Mi smo maturanti pa trebamo učiti. Nema se vremena za volontiranje."
"Kao student ne bih mogla besplatno da radim. I ovako radim tu i tamo i jedva si nešto zaradim. Nemam toliko slobodnog vremena da još i volontiram. Od volontiranja i nemamo neku drugu korist, osim zadovoljstva, ali to je malo neizvodljivo."
Istraživanja pokazuju da više od polovice hrvatskih građana uopće i ne razmišlja o volontiranju. Doktorica Renata Franc sa Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, kaže da su prije tri godine i oni proveli jedno takvo istraživanje na nacionalnom reprezentativnom uzorku, prije svega vezano uz udruge, ali je bilo zahvaćeno i volontiranje, a podaci su gotovo poražavajući:
"Između ostalog, bilo je i pitanje - jeste li tokom posljednjih 12 mjeseci volontirali u nekoj organizaciji, klubu ili udruženju. Prema tim odgovorima ispada da je svega oko 11 posto građana Hrvatske, baš tokom prošle godine, barem jednom formalno volontiralo kroz neku organizaciju, udrugu ili slično. Unutar tog pitanja možemo dvojiti one koji se mogu smatrati nekim redovitim volonterima. Po tome ispada da je jako mali udio, negdje oko četiri posto građana Hrvatske, redovitih volontera."
No u posljednje vrijeme, osobito u posljednju godinu dana, neke stvari se ipak pomiču. Godine 2007. donesen je i prvi hrvatski Zakon o volontiranju, a u četiri najveća grada - Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku - osnovani su i regionalni Volonterski centri. Ivana Kordić iz zagrebačkog Volonterskog centra:
"Na listi sada ima blizu 2.000 ljudi koji su došli da volontiraju, neki na duži rok, neki na kraći."
Uglavnom su to studenti ili mladi do 30 godina starosti, kao i mlađi umirovljenici. Jedna od njih je i vrlo aktivna 56-godišnja Mensura Juranović, bivša knjigovotkinja iz Velike Gorice:
"Tražila sam neki posao i onda sam srela jednu predivnu djevojku iz Centra. Ona mi je rekla da je to zgodna stvar i jednostavno sam se uključila u tu društveno-korisnu stvar, da se čovjek osjeti čovjekom."
Marko Dakić, iz Vrbovca, kaže da se volonterstvom želio baviti još u srednjoj školi, ali nije imao priliku, sve dok nije došao studirati u Zagreb. Student je Elektrotehnike, a u slobodno vrijeme pomaže nemoćnim starijim osobama i djeci. Jedan je od najaktivnijih u zagrebačkom Volonterskom centru:
"Ove godine je plan da se naprave i u manjim mjestima neki volonterski centri gdje bi se moglo volontirati. Posao se razvija, mreža i interes je sve veći. Samo u Zagrebu nam dolazi jako puno studenata, čak i starijih osoba koje žele volontirati."
Razvija se i volonterska mreža odlazaka u inozemstvo, a mnoge hrvatske tvrtke, kaže Ivana Kordić, već duže vrijeme izvrsno surađuju sa stranim volonterima, kao specijalna bolnica u Bistri za djecu s poteškoćama u razvoju:
"Njima talijanski volonteri praktički tijekom cijele godine dolaze na tjedan-dva. Postoje programi preko kojih se može doći."
Tomica Vrbat je sudjelovao dosad u više volonterskih kampova i akcijama čišćenja jadranske obale, obale Dunava u Vukovaru, ali kolikogod svijest i interes za volontiranjem u Hrvatskoj raste, ipak je to, kaže, još daleko od raširenosti, kakva postoji u razvijenim zapadnim zemljama:
"Pitali su me na nekim televizijama da li je to nešto slično radnim akcijama i sličnim stvarima iz doba komunizma. Ljudi ne shvaćaju društvenu dobit koja se ne gleda samo kroz novac jer to nije plaćen posao. "
Doktorica Renata Franc iz Instituta Ivo Pilar, smatra međutim da bi se svijest građana o volonterskom radu i u Hrvatskoj vrlo brzo razvila kad bi postojao organiziraniji sustav jer u njihovom istraživanju čak je 90 posto ljudi izjavilo kako je u proteklu godinu dana pomagalo osobama izvan kruga njihove obitelji, bilo odlaskom u dućan, u kućanskim ili sličnim poslovima:
"Može se reći da kod nas postoji puno veći potencijal za volontiranjem, samo što on, možda, nije dovoljno iskorišten."
I Crnoj Gori se može postaviti pitanje - koliko su ljudi ovdje spremni da, bez novčane naknade, rade za dobro zajednice?
Volonterski rad koji je vjerovatno na najvišem nivou u Americi, u svjetskoj javnosti, najviše dolazi do izražaja tokom predsjedničkih izbornih kampanja, kada se milioni ljudi besplatno angažuje da bi pobijedio kandidat koji bi, po njihovim mišljenju, bio najbolji za društvo. Ipak, volonterizam je mnogo šira i značajnija pojava od običnog političkog aktivizma. Miloš Bešić, široj javnosti poznat kao metodolog Centra za demokratiju i ljudska prava, bio je student prestižnog bostonskog univeriziteta Barkley.
Volonterizam je u Sjedinjenim Američkim Državama postavljen na veoma visok nivo hijerarhije ukupnih društvenih vrijednosti, a raditi besplatno za dobrobit društvene zajednice podiže ukupan kapacitet i moralni kredibilitet ličnosti, kaže Bešić, koji dodaje da su Amerikanci veoma ponosni na svoj volonterski angažman:
"Oni to često kasnije stavljaju u svoj CV, da se zna da je to osoba spremna da bez novčane naknade pomaže ljudima oko sebe i društvenoj zajednici. Ta vrsta ponašanja velikog broja, naročito mladih, ljudi u skladu je sa takvom društvenom vrednošću. Ja sam sasvim uvjeren da u većem dijelu svijeta, naročito ovdje kod nas, nije poznato da je takvo ponašanje tamo potpuno uobičajeno, i da je nešto što je visoko vrednovano. Naprosto, mi percipiramo američko društvo kao jedan neoliberalan model, gdje samo postoji tržište i novac. Nivo ulaganja ličnog napora mladih ljudi tamo je veoma izražen. Ono što je interesantno jeste, da je to vrlo rijetko zbog nekih visokih političkih ciljeva. Uglavnom je riječ o lokalnoj zajednici, o problemima u samom komšiluku."
Volonterizam u Crnoj Gori skoro da ne postoji. Tek poneka nevladina organizacija ima određene aktivnosti na društveno korisnom angažovanju ljudi. Nevladina organizacija Juventas je jedna od njih, a fokusirana je na mlade ljude. Ivana Vojvodić, predsjednik upravnog odbora Juventas-a:
"Volonteri prvo prođu kroz godišnju obuku gdje stiču vještine i znanja iz oblasti aktivnog građanstva i onda sprovode aktivnosti koje prepoznaju kao najbitnije. Konkretno, možete ih prepoznati na dan kao što je Prvi decembar, svjetski Dan borbe protiv AIDS-a, ili 12. avgust, Svjetski dan mladih. Oni rade u radionicama koje se tiču zdravih stilova života, na rješavanju nekih problema vezanih za lokalnu zajednicu".
Miloš Bešić, nekadašnji američki student koji je tokom studija na bostonskom Barkley University-u, imao priliku da stekne uvid u visok društveni rejting koji volonterizam zauzima u Americi, podsjeća da je u nekadašnjoj Jugoslaviji za vrijeme socijalističkog uređenja, postojao volonterizam. Dobrovoljni rad je tada najviše dolazio do izražaja kroz takozvane radne akcije, odnosno veliki broj mladih ljudi koji su radili na izgradnji uglavnom pruga i puteva:
"Volonterizam je nešto što je ovdje, nažalost, presahlo. Real-socijalizam je nestao kao društveni sistem i zamijenjen je kapitalizmom. Ovdje je naprosto nezamislivo da se radi bez novčane naknade. Međutim, dobar primjer nam daje upravo američko društvo: da je volonterizam nešto što nije nužno vezano za ideološku pozadinu jednog društvenog sistema".
Interesovanje za društveno koristno angažovanje, u Crnoj Gori je na sasvim niskom nivou. Ipak ima aktivnosti koje ukazuju da bi se u budućnosti nešto moglo promijeniti. Ivana Vojvodić, predsjednik nevladine organizacije Juventas:
"Posljednje dvije godine se priprema strategija volonterizma, tako da postoji šansa da će možda biti gotova do kraja godine. Potom će proći kroz institucije, čime bi trebalo zakonski zaokružiti ovu oblast i riješiti dobar dio problema".