U vrijeme kada je bilo najteže izgovoriti riječi pravednosti, prije 18 godina, i kada se osuđivalo samo zbog pravednosti, širenja mira i dobrote, Lazar Manojlović, istaknuti publicista, prosvjetni djelatnik i novinar, te dobitnik titule pravednika svijeta, od tih riječi nije bježao. Borio se jedino za mir i čovjeka:
„Ja sam pedagog i moji roditelji su me vaspitali da volim ljude kad nisam ni znao da postoji nešto drugo nego čovjek, taj komšija. Tad smo učeni da budemo pošteni. Bili smo više nego siromašni. Moj otac Jovan i majka Radosava su imali osamnaestero djece. Ta naša bliskost je davala topolinu među nama, pa je širila i na druge - kao kad se baci onaj kamenčić, pa stvara one krugove.“
Manojlović ističe da je priznanje koje je dobio sjajno kao sunce i veliko kao nebo. Ono je tim ljepše što ga je primio za ljudska djela koja je činio i čini u BiH:
„Ja sam 50 godina stalno se sudarao sa vremenom, sa prostorom, sa sredinom. Težio sam da to što radim bude najbolje i da znam zašto sam došao na ovaj svijet - da ga promijenim bar koliko ja mogu. Ali sam mislio da to i drugi tako rade, što bi bilo i normalno da rade - da svako od nas ostavi dio sebe u najljepšem izdanju. Tako sam ja putovao kroz trnje do neba.“
Humanista Lazar Manojlović rođen je 1934. godine u Velikoj Obarskoj kod Bijeljine. Istaknuo se suprotstavljanjem onima koji su provodili etničko čišćenje u Bijeljini početkom devedesetih, te riskirajući vlasiti život uspio je spasiti nekoliko Bošnjaka iz logora smrti u Batkoviću. Manojlović je oduvijek promovirao kulturu mira, poštivanje ljudskih prava, a pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Italije, grad Padova osnovao je Park pravednika širom svijeta kao mjesto na kojem se čuvaju sjećanja na hrabre ljude koji su se suprotstavili genocidima prošlog stoljeća:
„Taj zvjezdani trenutak sam dočekao sad, 5. oktobra u Padovi. I svi smo mi u tom parku dobili za sva vremena poseban stup pravednika. Na tom stupu piše naše ime, urezano da ga ne može niko skinuti - ni vrijeme, ni neki vandal. A pored stuba je posađena za mene maslina koja cvjeta, koja raste, koja daje plodove. To ima simbolično značenje za pravednika i za sve pravednike svijeta.“
Dobiti titulu pravednika danas je i velika čast, posebno što je ovo vrijeme, kako ga Manojlović naziva, vrijeme apsurda. Vijest da je Manojlović pravednik svijeta obišla je cijeli svijet, ali nam i s tugom kaže da vijest još jedino nije stigla u Republiku Srpsku:
„Evo tačno mjesec dana kako nijedan radio, nijedne novine, nijedna televizija u entitetu to nije saopštila građanima, da građani znaju. U umjesto da iskoriste tu svjetsku vijest, da kažu evo imamo našeg čovjeka koji postao to što je postao, opšte je ćutanje.“
Vidjeti BiH očima kakvom je vidi Manojlović izgleda dosta ohrabrujuće, ali običnom čovjeku još uvijek daleko. Manojlović se nada da će i BiH dobiti Baracka Obamu:
„Ako je jedan Obama mogao u jednoj ogromnoj zemlji, gdje su svi izmiješani -i crni i bijeli i ne znam koliko ima nacija, onako sjajnu pobjedu da odnese, pa valjda će i BiH dobiti Obamu!“
Lazar Manojlović je jedan dio svog radnog vijeka proveo i u Tuzli, te je tako, boraveći u ovom gradu, rekao da ponovno postaje građaninom Tuzle. On želi vidjeti mir i dostojanstvo čovjeka. On naprosto želi da ga se slijedi:
„Da budemo pošteni, koliko je moguće načitani, obrazovani, da radimo za malog čovjeka, da pomažemo, da nam je sve zajedničko - i sreća i nesreća, i bogatstvo i sirotinja.“
Manojlović je činio dobra djela u vremenu zla kada je bila velika opasnost za ljude da slobodno misle, a još veća za ljude koji pravedno misle i rade.