Klicali su jutros u kafićima Pariza, oduševljeni su bili u Keniji, znam obitelji u Pragu koje su pripremile "iće i piće" i noćas probdjele pored televizijskih ekrana, navijajući za Baracka Obamu.
Svaka uspješna obitelj ima glavu, svaki sportski tim ima kapetana, svaka uspješna zemlja ima lidera. Svijet je noćas dobio novog lidera, bolji mu se nije ni mogao dogoditi. "Razgovaraćemo radije argumentima nego oružjem.....pažljivo ćemo slušati, pogotovu one sa kojima se ne slažem....": samo su dvije poruke koje je jutros u šest sati uputio Americi i svijetu Barack Obama, novi Američki predsjednik. Obje su posve suprotne od onih koje je tokom osam godina slao njegov prethodnik. George W. Bush je stalno prijetio oružjem, započeo dva rata i još nijedan nije dobio; ideološki je dijelio svijet na dobro i zlo, sa lakoćom je one sa kojima se ne slaže nazivao "djavolim" državama i tako im omogućio da i njega samog i SAD etiketiraju na identičan način. Želeći da izolira svoje neprijatelje uradio je to toliko "uspješno" da je uspio izolirati SAD!
Administracija sadašnjeg predsjednika se smatra jednom od najgorih, ako ne i najgorom u povijesti SAD. Skandal torture nad zatvorenicima u Abu Ghraibu, izmišljeno oružje za masovno uništavanje u Iraku kao povod za rat, tajno i nezakonito prebacivanje zatvorenika s jednog kraja svijeta na drugi koje je organizirala CIA, skandal sa savjetnikom potpredsjednika SAD Scooter Libbyja, korupcija u Iraku, otpuštanje sudija sa političkim motivima, kažnjavanje novinara zato što ne otkrivaju izvore svojih informacija, gubljenje saveznika u Evropi, proglašavanje pobjede u Iraku još prije nekoliko godina, sposobnost da se vidi Putinova duša i njegova ljubav za demokraciju, neuspjesi na Bliskom istoku, sad još i recesija i priče o "kraju američkog sna" - promašajima nikad kraja.
Američki povijesni TV kanal je organizirao istraživanje u kojem 98 procenata, da ponovim još jednom, 98% povijesničara smatra Bushove godine u bijeloj kući - promašajem. Čak 81% gradjana SAD smatra da se SAD kreće u pogrešnom pravcu, a nepopularnost SAD u svijetu nikad nije bila tako velika - u tek nekim malim zemljama, poput Kosova i Gruzije, Amerika je još uvijek popularna.
Tako su SAD izgubile svoju ulogu svjetskog lidera. Ugledni komentator "Neqwsweek-a" Fareed Zakaria je prošlog mjeseca pisao "o jednoj vrsti kraja globalne američke dominacije."
I onda se dogodio Barack Obama. On ima veliku šansu da povrati ugled Sjedinjenim Američkim Državama. Svi promašaji današnjeg stanovnika Bijele kuće u Washingtonu mu neće biti pripisivani, svi Bushovi skandali neće biti u njegovoj torbi i Americi će sve ubrzo biti oprošteno ako Obama krene tamo gdje obećava da će ići - ka dijalogu umjesto konfrontaciji, sa činjenicama umjesto mišićima, sa spremnošću da sluša, a ne samo da bude slušan. Biće to veliki povratak SAD sa kojim će autokracija u Rusiji i teokracija u Iranu biti ogoljene, sa kojim će zadrhtati raznorazni mali diktatori koji su do sada zloupotrebljavali svoju vlast mirno skriveni u sjenci promašaja sadašnje američke spoljne politike. Lako je bilo voditi uspješnu anti-američku kampanju sa Bushom u Bijeloj kući, biće gotovo nemoguće sa politikom koju najavljuje Barack Obama.
Možda će neko reći da sam suviše optimističan. Možda. Ali svijet treba vodju i nema nikog drugog ko tu ulogu može nositi osim SAD. Nije to ni autokratska Rusija, niti komunistička Kina, niti podijeljena Evropa, niti novcem napunjene zemlje bogate naftom. Zato mi se čini da SAD sada imaju drugu šansu i da joj svijet daje tu šansu i zato smo svjedoci Obamomanije. Ona nije samo rezultat liderskih sposobnosti novog američkog predsjednika nego i rezultat potrebe svijeta da ima takvog lidera. Zato je u Berlinu ljetos 200.000 ljudi slušalo Obamu dok je još bio predsjednički kandidat, zato emocije i nade danas ne preplavljuju samo SAD nego i mnoge ljude u svijetu.
Čitao sam jutros svoju kolumnu sa početka mjeseca ove godine predvidjajući da će Barack Obama postati novi predsjednik Sjedinjenih Američkih država. http://www.slobodnaevropa.org/content/Article/1121149.html i neka mi ne bude zamjereno što ovu kolumnu završavam istim zaključkom kao i onu u šestom mjesecu:
“Vrijeme je za promjene” je jedna od krilatica kampanje Baracka Obame, i nema sumnje da će ih on pokrenuti. Ali, Obama će imati izuzetno težak mandat: prije svega sam je postavio jako visoke kriterije, nada koju on ulijeva svojim glasačima je da će vratiti Ameriku na put progresa koje je ona živjela u osam Clintonovih godina, lako se može pokazati nerealnom. Pored svega on mora da vrati vojnike iz rata koji ne može dobiti a da to ne zvuči kao poraz, da izvuče zemlju iz recesije a da to ne pogodi glasače, mora da vrati ugled Americi, a da to tako ne izgleda! Ali, samo tako se može izaći iz tri izuzetno velike američke krize: moralne (torture, Quantanamo, tajni zatvori), ekonomske (recesija, deficit, slab dolar) i političke (pad američke popularnosti i ugleda u svijetu, gubljenje liderske pozicije). Sve tri, ako ih želi riješiti, će tražiti bolne rasprave i nepopularne mjere.
Previše za jedan mandat i baš zato, možda, i previše da se dobije drugi.