Vlasti na prostoru bivše Jugoslavije nastoje da umire građane da je bankarski sistem stabilan i da nema razloga da se panično povlače štedni ulozi. Narod je pak, poučen iskustvom iz osamdesetih i devedesetih, kada su mu propadali štedni ulozi, nepoverljiv, pa je deo njih odlučio da novac iz banaka prebaci u slamarice.
Stiče se utisak da nakon prvog šoka i zebnje mnogi građani kao da su se psihološki navikli i da im predstoji još jedna u nizu kriza koje su proživeli i da opet moraju da se snalazi. Ako je za utehu, ova kriza je neka vrsta više sile, odnosno nisu za nju odgovorni prevashodno domaći faktori, kao u slučaju prethodnih. To što balkanske zemlje nisu razvijene i u potpunosti integrisane u međunarodne ekonomske tokove, može se pokazati kao prednost, makar na početku, da se izbegne prvi domino efekat bankrota u svetu. Međutim, ukoliko kriza potraje, svakako će i zemlje sa prostora bivše Jugoslavije osetiti negativne posledice.
Pomalo fatalistički mnogi građani rezonuju da je izlišna preterana briga jer naprosto jedva sastavljaju kraj sa krajem, tako da nema šta ni da im propadne u bankama ili na berzi, a o novim investicijama, kao što su nekretnine, mogu samo da sanjaju. Ipak, oni koji imaju novca ovih dana svakako intezivno razmišljaju da li je sigurno ostaviti novac u bankama na štednji, ili je ipak bolje da ga privremeno čuvaju u slamaricama. Međutim, u tom slučaju nema kamate, a i postoji rizik od provalnika.
U svim ekonomskim krizama kroz istoriju, kupovina zlata je bio jedan od najsigurnijih načina da se preživi jer se tako, ne samo čuvala vrednost, već se i u situacijama kada je novac obezvređen njime mogla kupovati hrana ili lekovi. Drastičan pad deonica je svakako bio šokantan za sve koji ih poseduju.
Međutim, njihova prodaja u ovom trenutku bila bi kobna greška. Istovremeno, mnogi znalci berzanskih poslova tvrde da je za sve one koji imaju novac sada zapravo idealna prilika da jeftino kupuju deonice jer će u budućnosti svakako rasti. Cene nekretnina trenutno su u blagom padu. Po nekim procenama, sigurnije je sada investirati novac u njih, nego držati novac u deonicama ili bankama, naročito ukoliko dođe do kolapsa finansijskog sistema.
No, ma koliko ovakve i slične preporuke eksperata zvuče logično, ipak sve je u domenu nagađanja. Da biste uspeli, nije bitan samo pravi potez, već je mnogo bitniji trenutak u kome se povlači. Kako bi rekli satiričari, trenutna ekonomska situacija sve više liči na kazino i to na nekom brodu na prilično uzburkanom moru.
(Saradnja: Milorad Milojević, Goran Vežić, Gzim Baxhaku, Esad Krcić, Želimir Bojović)
Predstavnici bankarskih i drugih finansijskih institucija u Bosni i Hercegovini tvrde da je za sada izbjegnut krizni period uslijed straha da bi građani mogli blokirati banke tražeći isplatu svojih štednih uloga. U posljednja dva mjeseca banke su povele pravi rat za svakog štedišu, nudeći kamate veće od sedam procenata za štednju. No i pored toga postoji učestalo povlačenje depozita.
Da li je stvarno poljuljano povjerenje u banke, pitali smo građane Travnika:
"U početku mi se činilo da je poljuljano, ali sada mi se čini da se stanje stabilizuje. Pare, koje sam u početku podigao, sada imam namjeru da vratim u banku."
"Jeste jer mi je već propala određena svota novca. Ušteđevina od 1985. do 1992. godine mi je propala i sada imam samo papir koji mi ništa ne vrijedi."
"Za nešto bi se taj novac koristiti trebao, ali uglavnom nisi siguran ni u banke."
"Sigurno da jeste poljuljano, ali gajim neki optimizam da će ovo kratko trajati."
Slično misle i građani Banja Luke:
"I jesam i nisam. Bila sam štediša, ali su me pokolebala ova dešavanja. Podigla sam svoju štednju, ali sada razmišljam da je vratim. Mislim da će sve opet doći na svoje."
"Mislim da je novac u bankama siguran i pored ove svjetske finansijske krize. Mislim da su naše banke stabilne i da su depoziti stanovništva u bankama sigurni jer su naše banke povukle mnogo više novca iz inostranstva nego što su depoziti stanovništva."
Izvršni sekretar Udruženja banaka Bosne i Hercegovine, Mijo Mišić, kazao je da je panika građana izbjegnuta pravovremenom kampanjom svih finansijskih institucija. Procenti podignutih pologa su, kako tvrdi, zanemarljivi, te dodaje da ukupno u svim bankama ima oko 5,8 milijardi maraka štednih uloga:
"U onim najosjetljivijim danima, kada je naprosto bila izražena jedna psihoza straha, bilo je blagog smanjenja ali, kada se uzmu procenti tih odstupanja, to je skoro zanemarljivo. Mislimo da će se u potpunosti stabilizirati situacija. Svaki štediša može provjeriti da je situacija potpuno regularna i da nema nikakvih zastoja, niti bilo kakvih rizika kada je u pitanju štednja."
I brojni ekonomisti tvrde da građani ne trebaju imati dilema kada je u pitanju likvidnost banaka. Najlošija je opcija čuvanje para ispod jastuka, kaže ekonomski analitičar iz Sarajeva, Dražen Simić, koji navodi da bosansko-hercegovačke banke ne mogu doživjeti veće potrese jer se nisu bavile rizičnim poslovima:
"Sve naše banke su prvenstveno fokusirane na klasične bankarske poslove - prikupljanje depozita i plasiranje kredita. U svijetu ni jedna banka nije propala zbog bavljenja klasičnim bankarskim poslom, nego zbog igranja procentima na sekundarnom tržištu hipoteka. Kada se radi o novcu, o gotovini, najgluplja varijanta je držati ga u kući. Sve druge opcije su bolje. Jedna je varijanta držati ga kao štednju u bankama."
Urednik web portala capital.ba, Siniša Vukelić, takođe smatra da su banke sigurno mjesto za deponovanje novca:
"Kod nas je dobro što su osigurani depoziti povećani sa 7.500 na 20.000 maraka, što je to dosta realnije, nego što su uradile zemlje u okruženju, koje su ih povećale na 50.000 eura. Moj savjet građanima je da, ukoliko imaju više od 20.000 maraka, tu svotu podijele na više računa, tako da im kompletan iznos štednje koje imaju bude osiguran."
Ekonomisti i u padu vrijednosti akcija na berzi vide odličnu šansu za ulaganje ušteđenog novca. Dražen Simić:
"Sada je vrijeme za kupovinu. Za onog koji ima i ko zna, puno bolja varijanta je ulaganje u dionice, nego držanje novca na računu u banci, a pogotovo je bolja od varijante držanja gotovine u kući. To ne znači da treba kupovati bilo koju dionicu. Treba kupovati dionice zdravih i prosperitetnih firmi, iza kojih stoje fundamentalni pokazatelji."
Najveći rizik je ipak ulagati u nekretnine. To je slaba računica, ako se uzme u obzir najavljeni rast kreditnih kamata, kaže Siniša Vukelić:
"Mnogi očekuju pad cijena nekretnina, koje i jesu pale za nekih 10-20 posto, i dosta su povoljnije nego prije. Ne očekuje se neki drastičan pad vrijednosti ulaganja jer će sigurno manja potražnja usloviti i manju izgradnju. Sigurno će velike građevinske kompanije namjerno napraviti nestašicu na tržištu, nedozvoljavajući da se napravi velika ponuda, a potražnja je za sada mala. Najsigurnije ulaganje je ipak u građevinsko zemljište, koje je sve atraktivnije u svim gradovima."
No stručnjaci upozoravaju da svjetska ekonomska kriza nije presudan faktor koji izaziva paniku i netrpeljivost građana u Bosni i Hercegovini prema bilo kakvom ulaganju. Ključni problem je i ukupna politička situacija. Guverner Centralne banke Bosne i Hercegovine, Kemal Kozarić, pozvao je političare da se okrenu ekonomiji, pogotovo što se očekuje da će 2009. godina biti teška, ne samo za standard građana, nego i za ukupnu privredu:
"Svjestan sam posljedica i toga šta se može desiti ukoliko budu plasmani manji - a bit će - ukoliko budu kamatne stope veće - a bit će - ukoliko bude naš deficit strane valute veći - a bit će - ukoliko se privatizacija ne nastavi ubrzanim tokom - a stala je - ukoliko se vlade na svim nivoima ne budu prestale baviti politikantstvom, nego se počnu baviti ekonomijom - a bave se. Odgovorno tvrdim da će se to reflektovati na svakog od nas, na naš standard, koji ni sada nije na zavidnom nivou."
Povjerenje štediša u financijski sustav
Hrvatska se s početnim utjecajima svjetske financijske krize suočila relativno dobro pripremljena, ocijenila je Svjetska banka u svom ekonomskom izvješću.
Unaprijed poduzete odgovarajuće mjere hrvatskih monetarnih i nadzornih vlasti u cilju stvaranja adekvatnih rezervi likvidnosti u bankovnom sustavu, pomogle su u odupiranju poremećajima na financijskom tržištu, navode iz Svjetske banke.
Svjetska banka podjednako važnim smatra i odluku hrvatske Vlade da se poveća iznos osiguranih štednih uloga na 56.000 eura, kao i osnivanje Stabilizacijskog fonda od strane nebankovnih financijskih institucija, kako bi se u ovim prevrtljivim vremenima osiguralo povjerenje štediša i
povjerenje u financijski sustav.
Istodobno, važno je da se za socijalno najosjetljivije skupine pripreme "programi zaštite", koji su financijski dostatni i precizno usmjereni upravo na te skupine.
Socijalno najosjetljivije skupine, po prirodi stvari, prve osjete ekonomske potrese. U Hrvatskoj su to umirovljenici:
"Imam 1.800 kuna penzije. Kada platim struju, vodu, televiziju, smetljarinu, gradsku čistoću i sve ostalo, ostaje mi samo 1.000 kuna."
"Imamo oko 3.000 kuna, a trebalo bi nam još toliko."
"Da mi nije poljoprivrede i sela, ne znam kako bih izdržala."
"Žena, kćer i ja imamo 1.500 kuna moje penzije, a ne posjedujem ni jednu kunu za sebe."
Je li se nadolazeća kriza osjeća u Hrvatskoj, pitali smo poduzetnika Kolju Marasovića:
"U mom poslovanju ne toliko. Osjeća se neka dodatna nepotrebna nervoza. Plaćanje je počelo nešto lošije. Kriza u Hrvatskoj se osjeća, a na tržištu dionica najviše."
Dok je u Hrvatskoj lani u ovo doba vladala euforija za dionicama T-HT-a, sad je nastupilo otrežnjenje, kaže nam mala dioničarka:
"Sada mislim da sam na gubitku po svakoj dionici 20-30 kuna. Jedna je dionica onda bila 265 kuna."
Hoće li sve to razočarati građane, koji su puni nade uletjeli u dioničarstvo?
"Hoće jer je vlada igrala na veliku lovu, a nije ljude upozorila na pravi način. Dionice nisu autobusne karte, pa kada kupiš 10 tiketa za mjesec unaprijed, one će isto toliko vrijediti, nego su dionice promjenjive."
Zato višak novca u kriznim vremenima ne treba ulagati u dionice, smatra također jedna razočarana dioničarka:
"Po mom iskustvu i po tome što meni najviše odgovora, najsigurnije su nekretnine kao oblik štednje. Dionice su preriskantne. Nisam osoba koja se razumije u to, a i tu je rizik veći. Nekretnine mi ostaju kao najsigurniji vid štednje."
Je li radi krize porasla potražnja za nekretninama? Trgovkinja nekretninama, Marina Krnić, kaže da jest:
"Zahtjevi su sa svih strana stizali da li treba podići pare, da li uložiti ili kupiti nekretninu, ima li što jeftino, samo da se ne drži novac u banci. Govorila sam im da stanje nije baš tako loše i da će možda biti bolje. Ljudi su opečeni iz doba ex Jugoslavije, ne vjeruju nikome i nikakvi investicijski fondovi ih ne zanimaju. Tražili su da kupe komad zemlje. Nije im bilo bitno da li je poljoprivredno, samo im je bilo bitno da ulože novac u nekretninu."
Ljudi bi potrošili, uložili u nekretnine, u stvari, da bi uštedjeli, ali oni koji to mogu, predstavljaju tanji sloj hrvatskog stanovništva. Veći dio - njih 62 posto - imaju primanja ispod prosječne plaće, koja je u kolovozu iznosila 720 eura. Istovremeno, potrošačka košarica zahtijeva 150 eura više od prosječne plaće.
Damir Novotny poziva i građanstvo na štednju, a predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, Krešimir Sever, smatra da građanstvo ne može više štedjeti:
"Obzirom da su fiksni troškovi već dani i vezani su uz energiju i uz komunalije, a sve više fiksni trošak postaje i hrana, koje je preskupa, ne njima se ne može štedjeti. Na cijeni prijevoza do posla i s posla se ne može štedjeti jer je to nešto što se mora platiti. Preostaje nam manje i nezdravije jesti. Jednako tako, kada je i riječ o održavanju osobne higijene, pokazalo se da se navike mijenjaju. Ne preostaje više ništa na čemu se može uštedjeti. Već se pomalo smanjuje kupovina kućnih potrepština, hrane i higijene jer je to prostor gdje se štedjet može. Bijela tehnika i ostali kućanski aparati se kupuju tek kada su na izdisaju."
Nadolazeća kriza će tako pogoditi one najranjivije i najsiromašnije. Nastavit će živjeti s nešto većim financijskim problemima koje ima većina hrvatskih građana:
"Normalno da ih imam, ko ih nema. Danas samo tajkuni i ovi što su jamili i dobro se snašli nemaju problema, a radnik, umirovljenik i onaj koji pošteno radi 20 dana može živjeti, a za ostatak mjeseca treba iznalaziti načina."
Krizu će ljudi, dakle, prebroditi - iznalaženjem načina.
Minimalni gubici
Globalna financijska krizu nije pogodila Kosovo snagom kojom je pogodila druga svetska tržišta, koja su imala neposredne veze sa Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), ocenjuje ekonomski stručnjak i direktor Instituta za napredna istraživanja u Prištini, Shpend Ahmeti:
"Kosovo nije bogata, da ne kažem siromašna, zemlja i naši su gubici minimalni. Najveći uticaj to može imati na našu privredu jer je nemoguće da ceo svet bude u recesiji, a da pri tome ne bude posledica na kosovsku privredu."
On ocenjuje da globalna kriza može uticati na sredstava koja na Kosovo dolaze od radnika u inostranstvu, odnosno iseljenika, jer će recesija sigurno uticati na smanjenje doznaka, koje iznose više od 400 miliona eura godišnje. To bi, prema Ahmetiju, mogao da bude veliki udarac na budžet građana Kosova koji dobijaju doznake iz inostranstva.
Sledeća oblast koja može biti pogođena recesijom su strane investicije na Kosovu:
"Zbog nedostatka kapitala u svetu možda će biti teže da investicije iz inostranstva dođu na Kosovo. Međutim postoji i drugi argument koji govori o tome da je povratak, odnosno zarada, na investicijama u nerazvijenim zemljama mnogo veća, tako da se može dogoditi da se investicije orjentišu ka nerazvijenim zemljama."
Prema Ahmetiju, pozitivan signal je smanjenje cena koji se događa na svetskom, ali i kosovskom tržištu. Nafta je pala na 61 dolar za barel, što će uticati na smanjenje cena nafte na Kosovu.
Sreća je da bankarski sistem na Kosovu nema problema:
"Poruka iz Centralne banke, ali i komercijalnih banaka, je da kosovske banke nisu skoro uopšte pogođene. Razlog tome je što su ove banke vrlo malo prisutne na međunarodnim tržištima."
Jedina sredstva koja se nalaze u inostranstvu, a deo su berze, su sredstva penzionog fonda Kosova. I dok Ahmeti kaže kako će se nakon smirivanja negativnih tokova na svetskim berzama situacija poboljšati, dotle mediji u Prištini spekulišu da je taj fond do sada u minusu za oko 50 miliona eura, što predstavlja smanjene depozita za 25 posto.
Istovremeno građani Prištine smatraju da se na Kosovu još uvek ne mogu osetiti posledice globalne financijske krize.
Gani Mehmetaj smatra da bi ljudi suočeni sa krizom trebali da kupuju zlato:
"Moj savet, kao laika u ovoj oblasti, je da ljudi u ovakvim krizama treba da kupuju zlato jer se u kriznim i ratnim situacijama kupuje zlato. Ulaganje u nepokretnosti je takođe dobro rešenje, pošto je tržište na Kosovu veoma atraktivno."
Ibrahim Krasnichi kaže kako su banke ipak najbolje mesto za čuvanje para:
"Nije u redu čuvati novce u kući. Zašto bi ih tamo čuvali? Pare na svaki način treba investirati. I nepokretnosti na Kosovu su veoma privlačne investicije."
"Financijska sredstva treba čuvati u bankama i ja u njih imam poverenja", kaže Ramis Ahmetaj, generalni direktor Osiguravajuće društva Dukađini u Prištini:
"I banke i nepokretnosti i sve drugo je interesantno, kao što je interesantno i životno osiguranje."
Agim Bejtullahu iz sela Lapaštica u opštini Podujevo kaže da je u ovakvim krizama najbolje kupovati zlato.
Neki od naših sagovonika su nam kazali kako bi, kada bi imali dovoljno para za život, bili veoma zadovoljni, ali da u njihovom nedostatku uopšte na razmišljaju o tome u šta bi ih trebali uložiti i kako ih sačuvati jer nema šta da ulažu, niti da čuvaju.
Građani uznemireni zbog dešavanja na globalnoj finansijskoj sceni
"Očigledno je da panika, koja je već zavladala svjetskim bankarskim sistemom, ima određen uticaj i na pojavu panike u Crnoj Gori", rekao je Slobodan Lakić, profesor bankarskog menadžmenta i monetarne ekonomije na podgoričkom Ekonomskom fakultetu.
Lakić kaže da mu nisu dostupni podaci o količini sredstava koja su podignuta iz banaka, ali da se na osnovu više pokazatelja, među kojima su i izjave predstavnika pojedinih banaka, može zaključiti da su građani Crne Gore uznemireni zbog svega što se dešava na globalnoj finansijskoj sceni.
Profesor Slobodan Lakić smatra da je moguće da će se prava panika tek dogoditi:
"Mislim da u ovom momentu bankarska panika nije na onom nivou koji bi mogao ozbiljnije da ugrozi bankarski sistem, ali nepostojanje informacija vezanih za iznose koji su povučeni iz određenih banaka ukazuju na oprez. S jedne strane povlačenje sredstava od strane građana bilo bi neracionalno, a s druge strane to bi opet bio jedan logičan slijed usred svega onoga što se dešava i usred mogućnosti da se u srednjem roku kriza prenese na Crnu Goru."
Usvajanjem Zakona o podršci bankarskom sektoru, polovinom oktobra, Crna Gora je stala u red zemalja koje su uvele preventivne mjere. Država, po novom Zakonu, garantuje za međubankarske kredite, obezbjeđuje pozajmice bankama radi održavanja likvidnosti, ali je i u mogućnosti da ih i dokapitalizuje. Bankari su zadovoljni mjerama, ali kažu da se sporo reagovalo.
Pomoćnik generalnog direktora za likvidnost i platni promet Crnogorske komercijalne banke, Dubravka Pavićević, kaže da je ipak došlo do, kako kaže, određenog haosa:
"Mjere su jako dobre, samo što smo mi u bankarskom sektoru očekivali da će se desiti prije. Mnogo manje bi bilo haosa da se sa tim mjerama izašlo odmah, mnogo prije nego su se pojavili novinski napisi koji su bili na granici sa istinom. Unešena je određena panika."
Slobodan Lakić kaže da bi teže posljedice tek mogle nastati prelivanjem krize iz Sjedinjenih Američkih Država na Evropu, ali u realnom sektoru.
"Država u toj situaciji ne bi bila u mogućnosti da zaštiti građane", kaže Lakić:
"Ukoliko se bankarski problemi, što je vrlo vjerovatno, u SAD-u odraze na realni sektor ekonomije, ta kriza će se mnogo brže prenijeti na realni sektor ekonomije u zemljama u razvoju. U takvoj situaciji bankarski sistem u Crnoj Gori će osjetiti negativne reperkusije i to bi moglo itekako loše da se odrazi na uloge građana u bankama. U toj situaciji mislim da država Crna Gora ne bi mogla u potpunosti da zaštiti građane. Tek onda bi građani mogli da osjete negativne posljedice globalne bankarske krize."
Kriza crnogorskog tržišta hartija od vrijednosti počela je mnogo prije kulminacije globalne finansijske krize. Cijene su pale skoro na startne pozicije iz početka berzanske trgovine.
Prema mišljenju ekonomskog analitičara Vasilija Kostića, sada nije vrijeme za prodaju akcija:
"U vrijeme pesimizma ne treba prodavati akcije. Burza upravo pada zbog toga što svi panično prodaju i više nema novih investitora. Moje mišljenje je da poslije određenog vremena treba početi kupovinu na burzi."
Kostić je dosljedan u ocjeni da novac ne treba držati u sefu, ali ni pretvarati u zlato ili nekretnine:
"To podrazumijeva da vam je novac ugrožen. Po meni, štedni ulozi nisu ugroženi. Sa kupovinom nekretnina treba sačekati, pošto će cijena nekretnina vjerovatno pasti. Tek onda, eventualno, treba izvršiti neku kupovinu."
Građane Podgorice, od globalne finansijske krize i sudbine novca deponovanog u bankama, više brine što uopšte i nemaju novca o kom bi mislili:
"Ko ih ima, lako mu je."
"Imam samo staru ušteđevinu koju više nikada neću moći pokupiti. Da je imam, pokupio bih je."
"Smatram da treba podići novac. Može jednog dana da nastane kolaps, da bude kataklizma, propast."
"Ne vjerujem da su naše banke finansijski jake da mogu bez pomoći države to same da iznesu. Mislim da bi tu država trebala da bude najveći faktor."
"Obzirom kakva imam iskustva od ranije, mislim da su ljudi skeptični po pitanju garancije novca od strane države."
Briga zbog kursa i stambenih kredita
Iako su berzanski indeksi poslednjih dana porasli, a primetno je i hrabrije trgovanje na berzama, to ni izdaleka ne znači da efekti ekonomske krize prolaze.
Ali, kako će se kriza razvijati u budućnosti, najviše interesuje one građane Srbije koji su podigli neki od stambenih kredita na 15, 20 ili više godina. Zbog razlike kursa, svi koji su uzeli kredit vezan za euro ili neku drugu valutu, sada plaćaju veću ratu.
Milica (36), kaže da je jako zabrinuta za to kako će u budućnosti otplaćivati stambeni kredit koji je uzela na rok od 15 godina:
"Samo zbog razlike u kursu prošlog meseca mi je rata bila veća za 50 eura, što je zaista mnogo. Zbog toga sam zabrinuta, ali opet od brige koristi nema. Sada sam već u kreditu, tako da ne mogu nazad, nego moram da pronađem neke načine da preživim."
Međutim, iako su neki građani uplašeni, državni predstavnici ističu da nema razloga za preteranu zabrinutost. Državni sekretar u Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja, Nebojša Ćirić, kaže da će se uzlazni trendovi osetiti već u 2009. godini:
"Pokazalo se u poslednjih nekoliko nedelja da je bankarski sistem stabilan, da je ono za šta građani najviše brinu, a to su njihovi štedni depoziti u bankama, apsolutno sigurni. Građani su odlučili da povuku svoje štedne depozite i videli su da se novac odmah isplaćuje. Građani zaista nemaju razloga za zabrinutost. Jedino što bi građani mogli da urade jeste da sačekaju sa uzimanjem kredita, pogotovo stambenih ili potrošačkih, iz prostog razloga što je kriza prisutna, pa samim tim i građani trebaju da sačekaju da vide kako će se u tom smislu razvijati situacija. Još jednom napominjem da su štedni ulozi građana apsolutno bezbedni. Naš bankarski sektor u poslednjih nekoliko nedelja ocenjen je kao jedan od najstabilnijih, ne samo u regionu, nego i šire."
Prošle godine za 15 dana, koliko je trajala nedelja štednje, banke su uspele su da prikupe 1,5 milijardi evra, ali ove godine, zbog svetske ekonomske krize, niko ne veruje da će se takav rezultat ponoviti.
Statistike pokazuju da su građani od prošle nedelje počeli da podižu svoj novac. Uprkos tome, Zoran Petrović, izvršni direktor Raiffeisen banke, kaže da su ulozi građana u bankama sigurni, ali i to, da se krediti moraju uzimati sa mnogo više opreza:
"Imajući u vidu da je naš bankarski sistem stabilan, da je likvidnost bankarskog sistema jako dobra, mislim da je dobar savet da se sada štedi u bankama jer ćemo, s jedne strane, na taj način zaštiti našu imovinu od inflacije, a sa druge strane ostvariti odgovarajući prinos, imajući u vidu da banke ovih dana nude veoma atraktivne kamatne stope. Građani bi trebali da vode računa, ako već moraju da se zadužuju, o kamati i o valuti u kojoj se zadužuju zbog kursnih razlika."
I ma koliko informacije o mogućim posledicama globalne svetke krize bile zabrinjavajuće, građani Srbije, u većini, pokazuju neki čudan optimizam. Na pitanje - da li ih plaše efekti ekonomske krize - kažu:
"Ne preterano. Nemam baš bog zna šta da izgubim, tako da i nisam preterano uzbuđen zbog toga. Verujem da će to da nas dokači i da će čak i oni koji malo imaju izgubiti. Mislim da će se živeti lošije. To je jedino što imam uglavi."
"Kao bankar plašimo se otkaza."
"Za sada se ne plašim, a nadam se da neće biti razloga za to. Mislim da će se ovo prevazići. Nije ovo stvar samo naše zemlje, nego je ovo svetska kriza. Prema tome, ceo svet će se truditi da to prođe."
"Ništa manje nego za sve ove prethodne kroz koje smo prolazili svih ovih godina. Trudim se da razmišljam pozitivno. Od straha koristi nema. Gledam da se ne plašim, nego da pronađem neko rešenje koje će biti dobro za mene i za moju porodicu, odnosno rešenja, pošto će ovo očigledno potrajati."