Bilo je reči o tome gde su koreni današnjeg fašizma, koliko je poslednji rat na prostoru bivše Jugoslavije doprineo oživljanju fašizma, zašto se oprašta kvislinzima, a negira sve ono što je učinio partizanski pokret, koliko je jak antisemitizam, kao i o tome da li treba zabraniti fašističke organizacije, njihove skupove i internet stranice na kojima se propagiraju nacističke ideje.
Omer Karabeg: Gospodine Čanak, da li su fašističke organizacije, kojih danas ima u Srbiji, marginalna pojava ili je to nešto što predstavlja potencijalnu opasnost?
Damir Kajin: Kad je Hrvatska u pitanju, rekao bid da toga ima znatno manje no što je bilo devedestih godina, ali ga je i danas previše. Te fašiste je stvarala aktuelna politika, jer kada su se nakon Oluje masovno rušile kuće, dvadesetak i nešto tisuća, to nije bilo ništa drugo nego fašizam, kada se prelazilo preko toga što je ubijena, recimo, porodica Zec samo zbog toga što su bili Srbi, to nije bilo ništa drugo nego fašizam, kada se ubijalo u Pakračkoj poljani, Osijeku ili Gospiću to je bio fašizam, kada se uvodila kuna kao moneta to je bilo koketiranje sa fašizmom, kada su se isticale parole “Za dom spremni“ i to je bilo koketiranje sa fašizmom, kao što je koketiranje sa fašizmom bila i ona povijesna Tuđmanova maksima da je NDH bila i težnja hrvatskog naroda.
Omer Karabeg: Gospodine Čanak, gde su koreni današnjeg fašizma u Srbiji? Kako to da se on oživljava nakon 50 godina, nakon Kraljeva, nakon Kragujevca, nakon svih zločina koje su fašisti počinili u Srbiji tokom Drugog svetskog rata?
Omer Karabeg: Gospodine Kajin, gde su koreni fašizma u Hrvatskoj?
Sve to Hrvatsku diskreditira i kompromitira i plaši izbjegle Srbe koji bi se željeli vratiti na područja koja su nekada nastanjivali. Da li netko pomišlja da bi ti pojedinci mogli izazvati sveopći kaos? Ja osobno ne vjerujem da oni mogu preuzeti vlast, ne vjerujem da mogu pokrenuti rat, ali smo isto tako vjerovali da se rat na ovim prostorima ne može dogoditi ni 1991.godine, a on se ipak dogodio. Jednom riječju, to više nisu tako marginalne skupine.
Nenad Čanak: Meni je strašno to što u Skupštini Srbije sede ljudi, poslanici do juče najsnažnije političke organizacije u Srbiji - Srpske radikalne stranke, koji smatraju ne samo da su Karadžić i Mladić heroji nego da su Republika Srpska Krajina, Republika Srpska i druge, kako oni to zovu, srpske zemlje sada još uvek pod okupacijom, ali da će to proći. Ako je tako u forumima ne može se očekivati da na ulicama bude drugačije.
Zašto djeca to ne znaju? Zato što im već 18 godina nitko u školi ne govori o holokaustu, o Jasenovcu, kako bi mogli razlikovati tko se borio za dobro, a što je bilo zlo u peridou od 1941. do 1945. i u periodu od 1991. do 1995. godine. U Hrvatskoj je u periodu od 1991. tamo negdje do 2000. godine srušeno oko 3.000 partizanskih spomenika, a borcima Narodnooslobodilačkog rata oduzeta su, što je vjerojatno jedinstven slučaj u Europi, takozvana stečena prava, bilo da se radi o mirovinama ili o nekim zdravstvenim standardima.
Omer Karabeg: Bojim se da je i u Srbiji već dugo vremena na delu marginalizacija svega onoga što je učinio partizanski pokret. S druge strane, rehabilituje se predsednik kvislinške vlade general Nedić, o njemu se priča kao o patrioti.
Setite se da je za vreme Drugog svetskog rata tadašnji predsednik Srpske akademije nauka i umetnosti potpisao deklaraciju kojom se osuđuje antifašistički pokret. Sve se to sada zaboravlja zato što je potrebna kozmetika istorije da bi se prikrila sadašnjost. Milan Nedić je, kao i Dimitrije Ljotić, kao i mnogi drugi, bio kolaboracionista i direktni fašistički eksponent. Onaj ko ih pominje u pozitivnom kontekstu morao bi doći pod udar zakona. Nažalost, to u Srbiji ne možete očekivati.
Damir Kajin: O svemu tome treba javno govoriti jer šutnja te pojedince, te kriptofašiste naprosto jača. Ako se oni nečega boje, onda se boje ovakvih emisija i naših poruka. Kada smo počeli govoriti o Thompsonu tamo negdje u sedmom mjesecu, prije svega predsjednik Mesić i Damir Kajin, ispadali smo gotovo smiješni, ali smo uspjeli natjerati publiku, koja na koncerte dolazi sa ustaškim kapama, da počne skidati i sakrivati te kape.
Nenad Čanak: Fašisti su najveće štetočine za svaki narod u čijem se krilu počnu ljuljati. Oni svoje dripačke organizacije nazovu nacionalnim imenima i svako ko je protiv njih, taj je protiv cele nacije, što je čista laž. U Srbiji su takozvani najveći patrioti odgovorni za najveća poniženja i sramote koje su Srbi doživeli u istoriji, odgovorni su za istorijski poraz kroz koji je Srbija prošla zatvarajući oči pred zločinima koji su počnjeni u njeno ime i za njen račun u ratovima devedestih godina.
Omer Karabeg: Gospodine Kajin, koliko ima antisemitizma u Hrvatskoj?
Damir Kajin: Ako ga danas još i ima usudio bih se reći da je marginalan u odnosu na neka ponašanja devedesetih godina. Mislim da je židovska zajednica danas u Hrvatskoj, iako malobrojna nakon holokausta kojega je doživjela u periodu od 1941. do 1945. godine, intelektualno izuzetno jaka, snažna i utjecajna da se nitko ne usuđuje nastupati protiv nje.
Istina je da mi do dana današnjeg nismo izgradili sinagogu u Zagrebu, istina je da su neka židovska groblja bila oskrnavljena, ali nitko neće danas na tlu Republike Hrvatske javno ni glasom, niti pismom nastupati protiv Židova. Takvih danas naprosto nema, iako pamtimo i onu Tuđmanovu rečenicu da je sretan što mu žena nije ni Srpkinja, niti Židovka. Međutim, građani su, ipak, daleko ozbiljniji od našeg prvog hrvatskog predsjednika i danas se tim njegovim primjerom nisu spremni rukovoditi.
Omer Karabeg: Gospodine Čanak, ima li atisemitizma u Srbiji?
Nenad Čanak: Ovih dana su na novosadskom keju pored spomenika žrtvama racije iz 1942. godine, u kojoj su mađarski fašisti ubili i bacili pod led više hiljada Srba, Jevreja i Roma, osvanule antisemitske parole, svastike, kukasti krstove i grafiti sa imenom Adolfa Hitlera i fašističkim pozdravom “Heil Hitler“. I sad ja postavljam pitanje - kako je to moguće, i u istoj rečenici odgovaram - moguće je jer niko zbog toga još nije stigao u zatvor.
Omer Karabeg: Gospodine Kajin, kako se Katolička crkva u Hrvatskoj odnosi prema manifestacijama ustaštva i fašizma?
Damir Kajin: U najmanju ruku dvojbeno. U Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji Crkva itekako osluškuje raspoloženje naroda i ne želi se konfrontirati sa dominantnim načinom promišljanja, a ono je isključivo antifašističko. Međutim, u drugim krajevima otvoreno se paktira s recidivima prošlosti, pa tako do dana današnjeg vrh Katoličke crkve nije bio u Jasenovcu, niti, čini se, ima namjeru da se uskoro tamo pokloniti žrtvama jednog od najzloglasnijih logora na tlu Europe u periodu od 1941. do 1945.godine, ali će zato redovno odlaziti put Bleiburga i slati krajnje diskutabilne i nepomirljive poruke umjesto da u duhu ekumenizma vrši svoju funkciju i pokušava pomiriti građane. Jedan od, možda, najeklatantnijih primjera crkvenog postupanja dogodio se kada je dominikanac Lasić sudjelavo u pokopu Dinka Šakića, jednog od posljednjih zapovjednika Jasenovca koji je zbog ratnih zločina osuđen u Hrvatskoj i dobio je maksimalnu kaznu od 20 godina. Šakić je pokopan u ustaškoj uniformi, a sve je to blagoslovio taj dominikanac Lasić koji se dva ili tri dana nakon te sahrane pojavio u mimohodu svog crkvenog reda na jednom nacionalnom blagdanu. To je nešto što kompromitira vjerodostojnost Rimokatoličke crkve, bolje rečeno, naše vodeće prelate koji do dana današnjeg nisu imali građanske hrabrosti da se jasno i nedvosmisleno ograde od takvih pojedinaca.
Omer Karabeg: Gospodine Čanak, kako se Srpska pravoslavna crkva odnosi prema manifestacijama fašizma?
Nenad Čanak: Kad se setimo onih blagosiljanja raznih paravojnih jedinica koje su se posle hvalisale snimcima kako pucaju u potiljak vezanim zarobljenicima, kad se setimo svih onih “heroja“ od Željka Ražnatovića Arkana pa na dalje koji su se zaklinjali Srpskoj pravoslavnoj crkvi, nošenja mošti po granicama buduće Velike Srbije terajući Srbe u konflikt sa njihovim komšijama sa kojima su decenijama živeli u miru, patetisanja sa Ratkom Mladićem i Radovanom Karadžićem, kada znamo da se Srpska pravoslavna crkva nikada nije odrekla onih koji su u njeno ime počinili ogromne zločine širom bivše SFRJ, onda Srpska pravoslavna crkva mora ozbiljno da se zamisli ako želi da sačuva barem tragove kredibiliteta. Umesto toga, sada imamo situaciju da Amiflohije Radović bukvalno poziva na državni udar u Crnoj Gori zato što se Crna Gora usudila da prizna Kosovo. Crna Gora je nezavisna država i ima pravo da radi šta hoće, to je njena stvar. I niko nema prava da organizuje divljanje po Crnoj Gori zato što mu se ne sviđa politika te zemlje. A upravo to pod izgovorom verskih sloboda radi Amfilohije Radović.
Omer Karabeg: Da li zakon toleriše fašističke manifestacije?
Nenad Čanak: U Srbiji zakon zabranjuje raspirivanje međunacionalne i međurasne mržnje, ali se on ne primenjuje. Ali, znate šta je meni neverovatno? Pre izvesnog vremena u Beogradu je održan jedan anifašitsički skup protiv najavljenog fašističkog marša kroz Beograd. Na tom skupu nije bilo nijednog državnog funkcionera. Reklo bi se da je antifašizam u Srbiji dat na staranje nekim nevladinim organizacijama, anarhistima, jevrejskoj zajednici - kao da je to pitanje ukusa i hira jedne marginalne grupice ljudi, a ne elementarni postulat načina razmišljanja u Evropi druge polovine 20. i, nadam se, 21. veka.
Omer Karabeg: Gospodine Kajin, po vama, da li treba zabraniti fašističke organizacije i skupove, kao i internet stranice na kojima se propagira fašizam?
Stadioni su pokriveni video nadzorom, pa ako treba, neka se posalje, ne 20.000 prekršajnih, nego kaznenih prijava. Ali primarno je da pokušamo učiniti ono što smo propustili posljednih 18 godina i ove mlade generacije podučiti što je bio holokaust, što je bio Jasenovac, što je bila Stara Gradiška. To je ono od čega bi trebalo poći, a, ako je potrebno, treba i zabranjivati.
Omer Karabeg: Gospodine Čanak, koliko znam vaša Liga socijaldemokrata Vojvodine pokrenula je inicijativu da se zabrane fašističke organizacije. Ima li šanse da prođe vaša incijativa?
Nenad Čanak: Ja verujem da će proći iz jednostavnog razloga što se u Srbiji, ipak, stvari pomiču nabolje. Nedavno se na You Tube-u pojavio video klip koji je pozivao na moje ubistvo i u kome se kaže da će onaj ko mene ubije doživeti slavu Gavrila Principa. Moram reći da se brzo intervenisalo, taj video klip je sklonjen sa interneta, a koliko sam shvatio, ušlo se u trag i počiniocima. Ali, da bi se nešto promenilo mora se napraviti pretres zabluda i promašaja kroz koje su ovi prostori prolazili.