Sloboda medija: prvi Island, posljednji Turkmenistan

Mir i demokratsko ozračje, a ne ekonomski razvoj, garanti su slobode, prije ostalih – slobode medija, glavni je zaključak koji proizilazi iz ovogodišnjeg izvještaja nevladine organizacije Reporteri bez granica za ovu godinu. Promatrači zbivanja u medijima širom svijeta ne vide veliki napredak u ovoj, u odnosu na prošlu godinu posebno u nekim zemljama bivšeg Sovjetskog saveza.

Ovogodišnji izvještaj Reportera bez granica nije obična tabela rezultata – više liči na analizu današnjih zbivanja u svijetu. Najvišom ocjenom u oblasti slobode medija ocijenjen je Island, na posljednjem mjestu je Turkmenistan, kojeg u stopu prate Sjeverna Koreja i Eritreja. Slovenija i BiH su ispred SAD, a Rusija i Bjelorusija pri samom dnu.


Interesantan je poredak država nastalih na području bivše Jugoslavije. Najbolje je plasirana Slovenija, 30. mjesto. Iza nje je odmah Bosna i Hercegovina, na 36.-om, Makedonija na 42.-om, Hrvatska na 45.-om, Crna Gora na 53.-em, Kosovo na 58.-om i posljednja Srbija na 64.-om mjestu.

Svi ovi primjeri jasno kazuju da sloboda medija nema nikakvih dodirnih tačaka s razvijenošću neke zemlje i njenim materijalnim blagostanjem. Za uspješnu i neovisnu medijsku kuću, s talentovanim kadrom, nije presudan novac, nego stabilno, mirno i demokratsko okruženje. Šefica deska za Evropu i postkomunističke zemlje u Reporterima bez granica, Elsa Vidal kaže:

"Kad je neka zemlja u ratu, njen je kompletan sistem destabiliziran, i u stanju odbrane, što naravno sužava prostor slobodnom mišljenju. Zemlje koje su siromašne mogu imati veoma visoke standarde slobode koja je dakle više povezana s mirom i stabilnošću."

Ona medjutim kaže kako mir sam po sebi nije garancija slobode medija. Veoma je važna želja i stremljenje ljudi, nešto poput pojačanog apetita za demokratijom.


"
Ukoliko se demokratija "daje" ili "ukida", onda je to slaba osnova za izgradnju istinskog demokratskog društva."

Za primjer, Vidalova navodi Turkmenistan koji nije u ratu, ali ima ekstremno lošu reputaciju u oblasti slobode medija zbog autoritarne vlasti u toj zemlji.

Paralelno, niko izvana "ne pritišće" tu zemlju da promjeni išta u svom načinu, niti da pokrene ikakve reforme. Stanje pogoršava i licemjerje Zapada koji ne "proziva" turkmenistansko vodjstvo ni za kršenje osnovnih ljudskih prava samo zato što ovise od prirodnog plina kojim ta zemlja obiluje, a koji je zapadnoj Evropi izuzetno značajan energent.


U ovogodišnjem izvještaju Reportera bez granica, izuzmemo li Kanadu i Novi Zeland, prvih 20 zemalja na ljestvici medijskih sloboda su evropske. Nijedna od 27 članica Evropske unije, npr. nije ispod prvih 60, najlošije plasirana je Bugarska. Razlozi, prije ostalih, leže u nesposobnosti vlasti da se izbori s korupcijom i nasiljem. Francuska je na 35. mjestu i vodeća je evropska zemlja po broju policijskih i sudskih intervencija u novinarstvu.

Medijska sloboda u državama bivše Jugoslavije na istom je nivou kao i ona u zemljama EU, osim Srbije koja je ispod tih standarda.