Jedinstvena lista bi trebala biti dovršena do kraja godine, a evo što o njoj misle građani, udruge pacijenata i liječnici.
Za ugradnju umjetnog kuka u Zagrebu trenutno se čeka godinu i pol dana, u Šibeniku i nema liste čekanja i ista bi se operacija mogla obaviti odmah. Međutim, Zagrepčani koje smo anketirali nisu baš skloni ministrovoj ideji jer ne vjeruju da će u nekoj manjoj lokalnoj bolnici dobiti istu razinu usluge:
"Mi siromasi težimo da dođemo u Zagreb jer smatramo da je tu bolja medicinska pomoć. Saborski zastupnici idu vani jer im čak ni ovo nije dobro."
"Da, a nas šalju u Karlovac. To je sramota."
U hrvatskim se bolnicama najviše čeka na kardiološke i ortopedske zahvate (operacija kuka i koljena), te na pretrage magnetskom rezonancom i kompjuteriziranom tomografijom:
"Mislim da bi trebalo nešto poduzeti sa specijalističkim ambulantama jer se previše čeka."
"Na ultrazvuk se čeka mjesec dana."
Ministar Darko Milinović odbacuje podjelu na velike i male bolnice, kao i tvrdnje da se pojedini zahvati, poput endoskopskih, bolje rade u velikim zdravstvenim centrima, te poziva ljude da, umjesto što za takve pretrage mjesecima čekaju u Zagrebu, dođu u Zadar ili Gospić i najavljuje općenito bolju opremljenost:
"Ide nabavka 300 novih uređaja - rendgena, uroloških aparata, ultrazvuka, laparaskopije, CT-a. Gospić će dobiti magnet."
Svi ravnatelji hrvatskih bolnica poduprli su ovih dana ministra. Ravnatelj opće bolnice u Slavonskom Brodu, Milan Bitunjac:
"Mislimo da je ovo jedan od najboljih programa koji se provodi u hrvatskom zdravstvenom sustavu u zadnjih nekoliko godina."
Sindikati nemaju ništa protiv jedinstvene liste čekanja, ali misle da su sadašnje umjetno stvorene i da bi se problem mogao jednostavnije riješiti odvajanjem javne od privatne zdravstvene prakse u Hrvatskoj. Ovako se, kaže predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva, Spomenka Abveršek, događa da pacijent recimo na kolonoskopiju u bolnici mora čekati oko pet mjeseci, a kod istog liječnika u njegovoj privatnoj ordinaciji jedan dan:
"Bolne točke su definitivno liste čekanja. Mi sindikati mislimo da su one umjetno stvorene, da one nisu stvorene zato što nema dovoljno ljudi, nego kada se neka važna pretraga mora čekati tri-četiri mjeseca, upućuje se prema privatnom sektoru. Tražili smo od našeg ministra da izdvoji javno od privatnog i dok se to ne dogodi, tih lista čekanja će definitivno biti."
I u Europskoj uniji se sličnim sistemom bore protiv dugih lista čekanja, kaže predsjednik Zbora liječnika Hrvatske, primarius Hrvoje Šobat:
"Francuz može otići u Njemačku na raniju operaciju kuka ako plati svom osiguranju."
Doktorica Đula Rušinović Sunara, predsjednica Udruge za zaštitu pacijenata, načelno pozdravlja ideju:
"Radi se o nečemu što će staviti u isti položaj sve pacijente u Hrvatskoj, što je nešto što treba izuzetno podržati. Pitanje je na koji način će se financirati ta razna putovanja koja će se generirati iz ovakve jedinstvene liste. U tom slučaju osiguranje svakako mora snositi troškove, ali osiguranje defakto punimo mi."
Nacionalna lista čekanja trebala bi biti gotova do kraja godine, a sam sistem profunkcionirati u 2009. godini, no građani su zasad rezervirani:
"Mislim da u mjestu stanovanja mora biti osigurana zdravstvena skrb."
"To što najavljuju znači da ukoliko nema mjesta u Zagrebu može ići bilo gdje u Hrvatskoj. To je dobro, ali će biti bolje čekati mjesto tamo gdje su veći klinički centri."
"To su dodatni troškovi. Iz Pule bih morala ići u Gospić jer tamo ima mjesta. Poslije operacije mora ti neko doći u posjetu i mora si tražiti neki smještaj. O tome još uvijek nemam mišljenje."