Proces identifikacija će dugo trajati

Forenzičari na iskopavanju posmrtnih ostataka u masovnoj grobnici Kamenica, avgust 2008

Iako je BiH jedina zemlja na svijetu koja ima Institut za traženje nestalih, pa i Zakon o nestalim osobama, još uvijek se ne zna za 13.000 njenih građana nestalih tokom rata. Procesi ekshumacije su usporeni uvijek prisutnim političkim razlozima, ali postoje praktični, svakodnevni problemi, a to su prije svega mali broj doktora sudske medicine koji rade na identifikaciji pronađenih skeleta, kaže u intervjuu za RSE Klaudija Kuljuh, iz Međunarodne komisije za traženje nestalih. Ova komisija već godinama pomaže u svojim laboratorijama za DNK analizu, ali država mora učiniti više na školovanju domaćih stručnjaka, dodaje Kuljuh.

Kuljuh: Proces ekshumacija, odnosno identifikacija, je jedan veoma dug i težak proces, i kompleksan sa tehničke i naučne strane. Uloga ICMP da pomogne sa DNA analizama u našim laboratorijama. Isto tako, mi asistiramo na terenu sa forenzičkim arheolozima i forenzičkim antropolozima, doktorima sudske medicine koji su imenovani od strane Suda i Tužilaštva kao sudski eksperti. Ali, kao što sam vam i rekla, oni su ti koji na kraju krajeva daju završnu riječ kod identifikacije, kod obrade tijela. Bez njih se ne može ništa napraviti. Ako se ne poveća broj doktora sudske medicine u državi BiH, bojim se da sam proces obrade identifikacije tijela će jako dugo trajati. Treba imati na umu da govorimo o kompleksnim grobnicama, o sekundarnim, čak i tercijarnim grobnicama, gdje treba jako puno vještine, jako puno znanja i jako puno vremena da bi se sastavili skeletni ostaci. Evo, napr. bilo je situacija da je jedan skelet, jedno tijelo bilo sastavljeno iz deset vreća, koje je pronađeno na pet lokacija. Uveliko tu ulogu igraju i forenzički antropolozi, koje mi, nažalost, nemamo u BiH, odnosno, tek nedavno je jedna djevojka iškolovana sa tim zanimanjem.

RSE: Spomenuli smo Institut za traženje nestalih u BiH. Od samog početka svog rada, od početka ove godine, on je suočen sa problemima u funkcionisanju. Kako vi vidite rješenje problema da ova institucija počne sa radom u punom kapacitetu?

Kuljuh: Ja moram priznati da dosta problema koji se spočitavaju Institutu zapravo nisu problemi koje Institut može riješiti. Prvenstveno govorim o radu Tužilaštava, odnosno o radu Tužilaštva u RS. Trenutna situacija je takva da Tužilaštvo RS ne obavljaju proces ekshumacija i identifikacija. Oni su se i pismeno očitovali. Poslali su dopis državnom Tužilaštvu kao i Institutu, gdje su rekli da smatraju da problem traženja, odnosno obrade ratnih zločina i istraga u slučajevima ratnih zločina pripada državnom Tužilaštvu i da je to njihov posao. To sad sve ima uticaja na rad Instituta, jer glavna i osnovna uloga Instituta je da prikupi informacije o nestalima, da bude u kontaktu sa porodicama, da radi sa njima, na kraju krajeva da organizuje i njihove dolaske na identifikacije, ali Institut ne može izdati naredbu za ekshumaciju, Institut ne može izdati naredbu za identifikaciju. Oni mogu prikupiti informacije, to je ono što jest i što rade. Ja trenutno mogu reći da oni već imaju informacija o grobnicama, ali nažalost, te informacije nisu obrađene, odnosno, nije se izašlo na teren niti su identifikacije urađene. Na kraju krajeva, oni koji najviše pate zbog toga su porodice.

RSE: Može li državno Tužilaštvo preuzeti taj dio posla?

Kuljuh: To je pitanje koje njima morate postaviti. Tačno je da oni rade na ratnim zločinima, ja isto tako vjerujem da oni nemaju dovoljno ljudstva, ali ono što moram reći i ponovo istaknuti je da je država BiH, kako sam rekla, izdvojila novac za rad Tužilaštava, tako da Institut sasvim otvoren za bilo koju soluciju koja će ubrzati, odnosno omogućiti da se s ovim procesom nastavi dalje. To stvara jednu jako ružnu sliku i ikod porodica, jer imate porodice iz Republike Srpske koje imaju osjećaj da se ništa ne radi po pitanju nestalih iz RS. Niti se identifikuju, niti se ekshumiraju žrtve. A zapravo, istina je malo drugačija. Institut nije taj koji to može uraditi bez Tužilaštava.

RSE: Teško da je u ovom trenutku moguće precizirati, ali šta je izlazna strategija ICMP. Kada se može očekivati da ona ono što radi prenese u nadležnost ovog državnog Instituta, ako jednog dana proradi?

Kuljuh: Sudska medicina odnosno forenzika kao takva jeste problem. Mi jesmo imali par inicijativa prema Vijeću ministara, gdje smo zapravo ponudili našu tehničku asistenciju, ako je moguće, oko osnivanja forenzičkog instituta na državnom nivou, koji bi bio jedan sljedeći veliki korak za BiH i gdje bi BiH napravila jednu strukturu koja bi pomogla budućim studentima koji možda imaju želju da studiraju i proučavaju forenzičke nauke, da imaju kuću kojoj bi se obratili i gdje bi, na kraju krajeva, sutra imali posao. To se, nažalost, još uvijek nije desilo, postoje neka obećanja od strane Vijeća ministara. Vidjećemo što će se desiti.