Države zapadnog Balkana streme prema Evropskoj uniji, pa tako tu i tamo bljesne neka antikorupcijska akcija, koja treba što više zadiviti službenike u Bruxellesu, a – ako je moguće – i javnost u državama regije. Zašto je korupcija toliko raširena pojava u našim društvima? Koje su djelatnosti najkorumpiranje? Koliko na opće društveno raspoloženje i shvaćanje problema utječu velike antikorupcijske akcije, poput akcije „Indkes“, koja je nedavno potresla zagrebačko sveučilište. Na ta i druga pitanja tražimo odgovor u našoj Temi tjedna.
BiH najkorumpiranija na Zapadnom Balkanu
Bosna i Hercegovina je najkorumpiranija na Zapadnom Balkanu. Očito je da ni na ovom području ne djeluju institucije države. Zašto je to tako i zašto je najlakše reći da je korupcija dio povijesnog naslijeđa i društvenog mentaliteta, istraživala je Dženana Karabegović:
Bosna i Hercegovina je najkorumpiranija zemlja u regionu, prema podacima Transpraency International BiH. Sa ocjenom 3,2 se Bosna i Hercegovina nalazi na 93 mjestu od 180 zemalja uključenih u istraživanje. Predsjedavajući Odbora direktora Transparency International BiH Emir Dikić kaže da ova zemlja dijeli 92. do 95. mjesto sa Alžirom, Lesotom i Sri Lankom i nalazi se ispod svih zemalja bivše Jugoslavije:
„Svi u regionu su napredovali, osim nas. Trenutno smo posljednja zemlja na ljestvici u regionu, što se nakon dešavanja u proteklih godinu dana moglo i očekivati. Državne institucije ne funkcionišu baš najbolje. One institucije koje bi trebale da kontrolišu državne institucije su pomoćnici državnih institucija u onom što ne funkcioniše baš najbolje. Civilno društvo i mediji sve to posmatraju i o tome pričaju, međutim realnih pomaka prema naprijed nema.“
Najveći broj građana u Bosni i Hercegovini mito daje u novcu. Najviše je onih čiji je mito u iznosu do 100 konvertibilnih maraka (KM), a čak 15 posto stanovništva dalo je mito u iznosu od preko 1000 maraka. Prema podacima Transpranecy International BiH, policija, političke stranke, zdravstvo, carina i entitetske vlade su najkorumpiranije institucije, kaže izvršni direktor te nevladine organizacije Srđan Blagovčanin:
„Kao ključni uzrok ovakvog stanja prije svega vidimo nedostatak političke volje. Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj postoje tri strategije za suzbijanje korupcije. Jedina zajednička stvar tim strategijama je da se ne provode. Bosna i Hercegovina je ratifikovala čitav niz međunarodnih konvencija za suzbijanje korupcije, koje se ne implementiraju. Na Međunarodni dan borbe protiv korupcije, 9. decembra, prošle godine, Američka advokatska komora, Transparency International i Fondacija Soros, izašli su sa zajedničkim prijedlogom nove strategije za suzbijanje korupcije, koja bi bila povjerena u nadležnost parlamentu, odnosno parlament bi se starao o njenom provođenju. Takođe, tom prilikom je promovisan Zakon o antikorupcijskom tijelu BiH, čije osnivanje je bila međunarodna obaveza BiH. Međutim, od 9. decembra pa do danas nikakav stvarni napredak nije zabilježen, osim činjenice da je kolegij Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH podržao ovu inicijativu i na tome je za sada sve ostalo.“
Pojava korupcije u bosanskohercegovačkom društvu, prema mišljenju nevladinog sektora, ne treba da čudi, jer je ona ukorijenjena u istorijsko i kulturno naslijeđe zemlje. Predsjednik Asocijacije Alumni Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije Sanel Huskić kaže kako bi državne institucije trebale da provode strategiju protiv korupcije u društvu, ali i usvoje procedure i pravila o tome kako se ponašaju i ophode državni službenici. Uprkos stavu kako je korupciju neophodno suzbiti, na naše pitanje da li je ikada bio u prilici da dá mito nekome, Huskić odgovara:
„S vremena na vrijeme sam primoran, jer korupcija je ovdje postala odlika ponašanja – da nekome poklonim bombonijeru, platim kafu i slično. To je postala maltene kultura kojom smo okruženi.“
Predstavnik nevladine organizacije „Građansko organizovanje za demokratiju“ Šefko Bajić smatra da treba izvršiti pritisak na one institucije koje su zadužene da se bave korupcijom, prije svega tužilaštvo i sudstvo. Njega ne čudi stav građana, jer su sudovi neefikasni, a osobe osumnjičene za korupciju nemaju nikakve sankcije:
„I ako se provede neka antikorupcijska akcija, u njenim mrežama uvijek završe sitne ribe. Oni na koje građani najčešće upućuju su u vrhu vlasti, u vrhu političkih stranaka, u političkim strankama. To govori o posebnom problemu koji mi u BiH imamo. Kad god nekom političaru ili predstavniku vlasti spomenete, dokažete ili date neke dokaze o korupciji, oni vam počnu govoriti kako niste patriota, kako ne biste trebali napadati svog, kako je to politički motiviran slučaj. To je najčešća fraza koja dolazi upravo iz usta političara koji su optuženi za korupciju i predstavlja neku vrstu nonsensa u evropskim zemljama – da onaj političar koji je optužen za korupciju vas optužuje za politiziranje ako imate dokaze ili odsnovane sumnje da je on korumpiran.“
S obzirom na činjenicu kako u BiH nije provedena niti jedna ozbiljna istraga o korumpiranosti, Transparency International BiH pozvao je institucije Evropske unije i druge da pruže podršku BiH u suzbijanju korupcije, jer je jasno da veličina ovog problema prevazilazi mogućnosti domaćih državnih institucija.
U Srbiji nedostatak volje za sprovođenjem antikorupcijskih zakona
Srbija i dalje ima velike probleme sa korupcijom. Da li je korupcija, postala sistemska pojava i oblik svakodnevnog života? Iz Beograda, Radovan Borović:
Srbija na ovogodišnjem rangiranju Transparency International – po indeksu percepcije korupcije i indeksom 3,4 – deli 85. mesto sa Crnom Gorom i Albanijom. Iza njih je, od zemalja regiona, samo Bosna i Hercegovina – na 92. mestu. Srbija je i prethodne godine imala istu ocenu i delila je 79. mesto, prenosi Vladimir Goati direktor „Transparetnosti Srbija“:
„Ove godine su nas sustigli i prestigli i susedi iz Crne Gore, Makedonije. Povećala se prednost koju u odnosu na nas imaju Hrvatska i Slovenija.“
U Srbiji nije problem nedostatak antikorupcijskih zakona, već volje da se oni sprovedu. Od očiju javnosti vešto se sklanjaju međunarodni ugovori, partije kriju svoje izvore finasiranja, što otvara prostor za manipulacije. Nedavno priznanje Tomislava Nikolića da je njegova bivša partija finansirana novcem velikog srpskog biznismena, mnoge nije iznenadila, upozorava Vladimir Goati direktor „Transparetnosti Srbija“:
„U svakoj prosečnoj zemlji, koja ne mora biti čak ni demokratska, upalila bi se sva crvena svetla. Međutim, kod nas se do sada ništa nije dogodilo.“
Brojne korupcionaške afere čekaju na sudske epiloge i po nekoliko godina. Obično u tom periodu izgube interesovanja javnosti, a vrlo često se okončaju kao rezultat političkih nagodbi. Nesprovođenje zakona je osnovi generator korupciji, upozorava Nemanja Nenadić iz „Transparentnosti Srbija“:
„Problem je alarmantan, naročito u oblasti javnih nabavki. Uprava za javne nabavke, Komisija za zaštitu prava, Državna revizorska institucija koja treba da kontroliše planiranje nabavki, izvršenje ugovora, praktično nemaju dovoljno prostorija u kojima bi mogli da rade.“
Građani koje smo ankertirali, navode kako su političke partije i predstavnici vlasti, najveći izvori korupcije u Srbiji i sami priznaju da je podmićivanje jedan od načina za brzo rešenje problema:
„Ja sebi nikad nisam dozvolila da uđem u takav problem.“
„Gde je nema? Verujem da je ima svuda, i u zdravstvu i u sudstvu…“
„Tamo gde se obrće najviše para, tu je i najviše korupcije – vlada, ministri, doministri…“
„Ovi što vladaju i njihovi kompanjoni.“
Protiv korupcije ne može da se vodi delotvorna akcija ako na čelu te akcije nije vlast. Borba protiv korupcije predstavlja veliki društveni i politički problem, vrlo cesto se može čuti iz usta visokih državnih i političkih lidera, koji priznaju da je ovo jedan od najvećih problema, ali da jer percepcija javnosti o korupciji veća od realnog prisustva, kaže ministarka pravde Snežana Malović:
„Korupcija postoji. Međutim, mislim da je percepcija stanja nivoa korupcije u zemlji mnogo veća od realne. Ali, ako mi ne pokrenemo postupke, ako ne sprovedemo mere, prvenstveno mislim na osnivanje Agencije za borbu protiv korupcije, mi nećemo ni moći da sagledamo pravo stanje nivoa korupcije u zemlji. Ja kao član vlade ocenjujem da su ova vlada, njeni članovi i resorna ministarstva spremni, odlučni i voljni da uđu u borbu protiv korupcije, ne bi li došli do podnošljivog stanja.“
Nasuprot ovakvom optimizmu i veri u sposobnost državnih organa da se uhavate u koštac sa generatorima korupcije, Verica Barać, predsednica vladine Komisije za suzbijanje korupcije, kaže da ozbiljne borbe protiv korupcije nije ni bilo. Tolerisanje mogućnosti da bilo ko iskoristi svoj položaj i da se domogne određenih prihoda, prva je karika u stvaranju korupcije. Kada država zažmuri ili učestvuje u interesu pojedinaca, tada se uspostavlja takozvani mehanizam taoca, što jeste jedna vrsta ravnoteže u kojoj niko nema podsticaj da izađe iz te situacije:
„Na primer kod javnih nabavki je ostalo otvoreno pitanje ko će kontrolisati planiranje nabavki i kontrolu zaključenih ugovora o nabavkama. Kod finansiranja političkih stranaka je izostala institucija koja će kontrolisati finansiranje političkih stranaka, pa je to povereno telima u kojima takođe sede predstavnici političkih stranaka. Institucije koje treba da primene zakon su do te mere nesigurne u svom radu ili nemaju uslova za rad ili nemaju dobro uporište u zakonu da je njihovo delovanje prosto jedna nemoć.“
Na kraju, kao logičan zaključak se nameće konstatacija da je u sprečavanju ili svođenju korupcije na prihvatljiv nivo bitno znati šta je uzrok a šta posledica iste. I u jednom i drugom slučaju, država je glavni gubitnik.
Korupcija u CG jedan od najozbiljnijih problema
Crnoj Gori, već duže vrijeme, sa različitih međunarodnih adresa, stižu upozorenja da mora eliminirati korupciju, kao jedan od najozbiljnijih problema sa kojima se crnogorsko društvo suočava. Dok o visokom nivou prisustva ove društvene bolesti, govore i brojna istraživanja, crnogorska vlast uporno tvrdi da je korupcija u Crnoj Gori prisutna, koliko i u ostalim zemljama regije. Relevantan dio nevladinog sektora smatra da su rezultati u borbi protiv korupcije u Crnoj Gori najslabiji. Iz Podgorice, Esad Krcić:
Iako je prošlo već nekoliko godina otkako je ozvaničeno postojanje korupcije u Crnoj Gori, do sada nije bilo spektakularnih akcija u kojima bi bili pohapšeni korumpirani pojedinci iz same vlasti ili bliski njoj. Nije uhapšen, niti je podnijet krivični postupak ni protiv nekog pojedinca poznatijeg široj javnosti. Borba protiv korupcije, do sada je uglavnom bila papirološkog karaktera. Državna mašinerija je stavljena u pogon samo protiv nekoliko pojedinaca za sitnija djela. Ipak, sva istraživanja ukazuju na činjenicu da je korupcija veoma ozbiljan problem u Crnoj Gori.
Najnovije istraživanje je realizovala crnogorska Unija poslodavaca, a tiče se nivoa rasprostranjenosti korupcije i njenom uticaju na poslovanje preduzeća. Većina crnogorskih poslodavaca smatra da je korupcija najrasprostranjenija u javnoj upravi, a zatim u zdravstvu i sudstvu. Kao naročito zabrinjavajuće, naznačeno je da apsolutno svi uočavaju značajno prisustvo korupcije. Ekonomski savjetnik Unije poslodavaca Ana Karanikić:
„Indikativno i po našem mišljenju veoma zabrinjavajuće je da niko od respondenata, na pitanje: ,Da li po vašem mišljenju postoji korupcija‘, nije odgovorio sa: ,Ne‘. Što se tiče rasprostranjenosti korupcije, najveći broj respondenata smatra da je korupcija najzastupljenija u javnoj upravi – oko 30 posto, zatim u zdravstvu i sudstvu, a da je najmanje ima u oblasti obrazovanja.“
Pored istraživanja Unije poslodavaca, veoma su aktuelni i rezultati istraživanja Transparency International, koji govore da je Crna Gora, u odnosu na prošlu godinu, napravila simboličan napredak – za jedno mjesto. Prema ovogodišnjem rangiranju Transparency International, po indeksu percepcije korupcije, u konkurenciji zemalja regiona, Crna Gora, sa Srbijom i Albanijom, dijeli neslavno 85. mjesto. Poređenja radi, Srbija je prethodne godine, sa istom ocjenom bila na 79. mjestu, dok je Albanija načinila značajan skok sa prošlogodišnjeg 105. mjesta. Makedonija je na 72. mjestu, a Hrvatska na 62. mjestu.
Ove podatke je komentarisala Vanja Ćalović, izvršni direktor Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), partnerske organizacije Transparecy International:
„Što se tiče rezultata CPI (ineksa percepcije korupcije) koji je izdao Transparency International, oni i dalje pokazuju da je Crna Gora, zajedno sa Srbijom i Albanijom, među najgorim u regionu. Hrvatska je 23 mjesta ispred Crne Gore. Makedonija je za 13 mjesta bolja od Crne Gore. Jedina zemlja u kojoj je stanje gore nego u Crnoj Gori je Bosna i Hercegovina, što za BiH ne iznenađuje zbog komplikovanog načina na koji je strukturirana i na koji funkcioniše.“
Iako Crna Gora još uvijek tavori pri dnu liste po percepciji korupcije, direktor crnogorske Uprave za antikorupciju Vesna Ratković, ocijenila je da Crna Gora ipak napreduje u borbi sa korupcijom i da će već sljedeće godine imati znatno bolje rezultate u toj oblasti:
„Transparency International vrši svoja istraživanja na osnovu percepcije, znači ne na osnovu faktičkog stanja. Naravno, to ne znači da Transparency International ne daje izvještaje koji su vrlo uvaženi u svijetu i na koje se gleda uvijek s pažnjom, bilo da su u pitanju investitori ili bilo ko drugi ko hoće da pogleda status zemlje kada je u pitanju problem korupcije.“
Često se, iz krugova vladajuće garniture, može čuti ocjena da u Crnoj Gori korupcije ima, ni manje-ni više, nego u ostalim zemljama regiona. Direktorka MANS-a, Vanja Ćalović smatra da se Crna Gora ne može porediti ni sa jednom zemljom u regionu, zbog slabih rezultata u borbi protiv korupcije:
„Ova percepcija, s jedne strane, pokazuje da se nalazimo u istoj situaciji u kojoj se nalaze Srbija i Albanija, međutim, s druge strane, i u Srbiji i u Albaniji postoje postupci koji se vode protiv visokih državnih funkcionera, koji se vode protiv sudija na vrlo visokim pozicijama. Imamo neke rezultate. Imali smo u svakoj od tih zemalja regiona promjenu strukture vlasti, koja je nakon toga odlučila da pokrene određene postupke. Mi u Crnoj Gori smo imali neke saobraćajne policajce koji su završili u zatvoru zbog uzimanja mita, ali nikad nismo imali nijedan slučaj, završen pravosnažnom sudskom presudom, da je neko na vrlo visokom nivou kažnjen zbog korupcije odnosno zloupotrebe društvenog položaja. U tom dijelu Crna Gora apsolutno nema reper u regionu.“
Odlučnost države da istrijebi korupciju ili spektakl radi Evrope?
Najnovija korupcijska afera u Hrvatskoj kodnog imena „Indeks“, već 10 dana puni novinske stupce imenima razotkrivenih profesora i njihovih posrednika kojima su studenti plaćali ispite i upise na fakultete. U zajedničkoj akciji policije i Ureda za suzbijanje korupcije, osumnjičeno je 67 osoba, pritvoreno 27, uglavnom profesora sa zagrebačkog Ekonomskog i Prometnog fakulteta. No, građani, prenosi Ankica Barabir Mladinović, više vjeruju da je riječ o „spektaklu radi Europe“ nego li pravoj odlučnosti države da istrijebi korupciju iz svih pora hrvatskog društva:
„Malo su bili u Bruxellesu, dobili direktive i sad moraju nešto pokrenuti, da zamažu oči. Pohvatali su sitne ribe.“
„To je sve samo farsa.“
„To je šminka pred Evropom. Masa studenata po cijeli dan i noć griju stolice i uče i na kraju ne prođu ispit. A netko sa 500-600 eura prođe bez problema, a da nije knjigu ni otvorio.“
„Mislim da je to farsa. Vidjeli smo kako je bilo sa Fondom za privatizaciju. Na kraju ništa od toga nije bilo. Do dan danas nitko ni za što nije odgovarao.“
„Vidjeli smo koliko je Kutle bio u zatvoru. Na kraju je oslobođen.“
Spektakularna akcija „Indeks“ na zagrebačkom Sveučilištu, svakako je najmasovnija antikorupcijska akcija u Hrvatskoj, u kojoj su se na meti policije i Uskoka našli sveučilišni profesori. No, građani se boje da će se i ona s vremenom „rasplinuti“, kao i većina dosadašnjih. Od spomenute „Maestro“ prije godinu dana u hrvatskom Fondu za privatizaciju, do afere „Dijagnoza“ i uhićenja desetak osoba, uglavnom liječnika, zbog „sređivanja“ invalidskih mirovina, podignuto je šest optužnica, a većina je još u fazi istrage. Ili proljetos optuženog riječkog kirurga dr Ognjena Šimića za primanje mita za operacije, koji je, nakon toga, prebjegao u rodnu Bosnu:
„Ognjen ode fino doma u Bosnu i nikom ništa. To se samo ovdje događa. To je strahota.“
Ništa konkretnije nije završila ni akcija „Gruntovec“ u zagrebačkoj Gruntovnici, u kojoj je za korupciju pri upisu u zemljišne knjige uhićeno 26 osoba, uglavnom referenata, i nekolicina odvjetnika, no i nakon skoro godinu dana, još uvijek nema optužnice i cijela priča o zagrebačkoj Gruntovnici također je u fazi istrage. Predsjednik Nacionalnog Vijeća za praćenje provedbe programa suzbijanja korupcije u Hrvatskoj Željko Jovanović:
„Nažalost, od 17 istraga, optužnica je podnesena tek u osam, glavna rasprava nije zakazana, a samo jedna presuda je donesena. Osoba koja je osuđena, nije u Hrvatskoj.“
Ukupno je u hrvatskoj podignuto 806 optužnica za korupciju, ali ni za jednu još nije počelo suđenje, a i sami građani rijetko prijavljuju, što je – kaže Jovanović – samorazumljivo:
„Ako osoba, koja u dobroj vjeri prijavljuje korupciju, završi s batinama, s razbijenom glavom, sa uništenim privatnim životom, ostane bez posla, prijeti joj se otkazom… onda je jasno zašto nemamo više prijava.“
No, u anonimnim anketama građani tvrde da je korupcija „svuda oko nas“:
„Mislim da se najveća korupcija događa u građevinskoj zoni. Zagreb je veliko gradilište. Milioni poslova se sklapaju na sumnjive načine.“
„Korupcije ovdje ima svuda. I u zdravstvu i u školstvu, prosto svuda, u svim društvenim segmentima.“
Ovakvu percepciju građana potvrđuju i sva dosadašnja istraživanja Transparency Intrenational Hrvatska, kaže predsjednik te udruge Antun Zoran Petrović:
„Svako istraživanje koje smo proveli među hrvatskim građanima je pokazalo da najkorumpiranijim smatraju zdravstvo, lokalne vlasti, zatim političke stranke i pravosuđe.“
Najnovije istraživanje govori o pozitivnom trendu u kojem se Hrvatska po raširenosti korupcije među 180 zemalja svijeta, našla na 62 mjestu, s indeksom 4,4 na ljestvici od 0 do 10. Školski rečeno, kaže Petrović, uvrstila se među „bolje ponavljače“:
„Pali smo razred, ali samo s jednom jedinicom. Ima nade da možda na popravnom dođemo među zemlje koje nemaju suštinskih problema s korupcijom.“
Zašto je korupcija toliko usađena u samo ponašanje građana, pitamo stručnjaka za korupciju, profesora Josipa Kregara:
„Zato što ina ima sistemski karakter. Građani žive u korumpiranom društvu. To nije incident, nego nešto što je ugrađeno u sistem.“
Zašto se ljudi odlučuju podmićivati, pitamo i slučajno zaustavljene Zagrepčane:
„Jer su svjesni da nikako drugačije ne mogu doći do bilo čega. I ja sam sam bio u prilici da sam morao platiti, što na kraju nije ni uspjelo – htio sam se zaposliti u jednom gradskom poduzeću. Došao sam do čovjeka koji mi je rekao da treba platiti toliko i toliko novaca da bih došao na to radno mjesto. Radi se o ciframa od 2.000 do 3.000 eura. Na kraju sam ostao i bez novaca i bez posla.“
„Ništa vam nitko džabe neće napraviti.“
„Ja sam imala iskustva s pravosuđem. To je živi užas. Četrnaest godina sam čekala na alimentaciju.“
Točno je, zaključuje oporbena SDP-ova zastupnica Ingrid Antičević-Marinović, da su određeni pomaci u suzbijanju korupcije u Hrvatskoj učinjeni, što priznaje i Bruxelles, ali, kaže, i dalje ostaje europska ocjena da korupciju treba suzbijati na svim razinama i da zasad:
„Nije objavljena niti jedna korupcija na političkoj, najvišoj razini.“
Korupcija na Kosovu je akutna pojava
Koliko je korupcija prisutna u najmlađoj zemlji regije – Kosovu? Na koje se načine najčešće manifestira? Koje su oblasti najkorumpiranije? Da li su vlasti spremne suočiti se sa ovim društvenim zlom ili se korupcija već toliko etablirala da je postala dio svakodnevnog života? U Prištini istraživao Gëzim Baxhaku:
Korupcija na Kosovu je akutna pojava, veoma prisutna i problematična. Način na koji se ispoljava se menja svakog dana, kaže za naš program direktor Agencije za borbu protiv korupcije Hasan Preteni:
„Korupcija je mnogo prisutna na Kosovu. Učinjeni su neki napori na njenom suzbijanju. Bilo je konkretnih koraka u tom pravcu. Očekujemo da će se konkretni rezultati borbe protiv korupcije ubrzo pokazati.“
„Korupcija na Kosovu nastavlja da bude veoma akutna, veoma aktuelna i problematična. Način na koji se ispoljava se menja iz dana u dan“, kaže direktor Antikorupcijske agencije i dodaje da institucije čine napore da to preduprede, iako to što se preduzima nije na nivou na kojem treba da bude.
Preteni smatra da je potrebno raditi na podizanju svesti o štetnosti korupcije. Po njemu je došlo do značajnog napretka u uključivanju građana u borbu protiv korupcije.
„Agencija je u šest meseci ove godine dobila 70 prijava za korupcijske pojave. Od toga 21 slučaj je predat tužilaštvu. Tome treba dodati i 47 prijave tužilaštvu prošle godine. Tokom jula i avgusta smo imali 10 prijava, koje se razmatraju i ako se proceni da ima elemenata, onda će se i one predati tužilaštvu“, kaže Preteni.
„Od toga broja, 12 prijava je praćeno konkretnim aktivnostima tužilaštva, podignute su tri optužnice, ima pritvorenih. U 11 slučajeva, prijave Agencije su odbijene.“
Preteni ističe da je osnovni problem u radu Agencije nedostatak saradnje i podrške od strane Vlade Kosova.
Istraživanje, koje je izvršio Program za razvoj Ujedinjenih nacija (UNDP), pokazuje da ogromna većina građana Kosova smatra da je korupcija na Kosovu izuzetno izražena.
Po istraživanju UNDP-ja, najkorumpiranije institucije na Kosovu su Kosovska poverilačka agencija, Kosovska elektroenergetska korporacija, sudstvo, Vlada Kosova i opštinska administracija.
Profesor sociologije na prištinskom Univerzitetu Ismail Hasani kaže da je fenomen korupcije karakteristika za zemlje koje su izašle iz oružanih sukoba:
„To je izraz potrebe ljudi da se ubrzanim postupkom obogate.“
Drugi razlog zbog kojeg je korupcija izuzetno izražena u postkonfliktnim društvima je činjenica da se radi o izboru ljudi koji imaju nepresušnu želju da se obogate po kratkom postupku, na nezakonit način, kaže Hasani. A treći razlog je:
„Porodični bekgraund. Jedan broj onih koji su se, na institucionalan ili pojedinačan način, uključili u korupciju, imaju takvu porodičnu prošlost.“
Profesor Hasani smatra da nije tačno da se u postkonfliktnim društvima gube kriterijumi pozitivnog društvenog morala, već:
„Problem je kod nosilaca i onih koji ostvaruju ove društvene norme koje su utvrđene. Znači, ljudi imaju predispozicije da ih ne poštuju, odnosno da te norme gaze. Tako da kao rezultat toga imamo drastično nepoštovanje normi, u šta spada i korupcija.“
Građani Prištine potvrđuju da na Kosovu ima korupcije:
„Korupcije ima preko glave“, kaže Isak Mirena iz Kosova Polja, „u vladi, sudovima, svim državnim institucijama… Ljudi se primaju na posao za pare“.
„Kosovo je bilo četvrta zemlja u svetu po korupciji. Međutim, ja mislim da je na prvom.“
Mirena kaže da ne veruje u opredelenje vlade da će biti nula tolerancije za korupciju.
„Ne verujem. Uopšte im ne verujem. Sve vlade su ovako lagale. One prethodne su više krale, a ova više govori, nego što konkretno radi.“
* * * * *
Bila je to Tema tjedna Radija Slobodna Evropa. Pokušali smo odgovoriti na pitanja: Kako se u zemljama regije djelotvorno boriti protiv jednog od najvećih utega svakog društva? Može li zapadni Balkan drugačije od onoga na što je naviknuo? Mogu li mito i korupcija biti svedeni na najmanju mjeru, jer i u društvima razvijenog svijeta, korupcija je prisutna? No, da li izgovor treba biti – kada može na zapadu, može i na istoku?