Majke Srebrenice već godinama traže svoje nestale. Do sada je pronađena i identifikovana tek jedna trećina od ukupnog broja traženih. Hoće li majke Srebrenice dočekati, ne samo da nađu svoje nestale, već i da pred sudom odgovaraju oni koji su odgovorni za njihovu smrt?
Hatidža Mehmedović, predsjednica udruženja Srebreničke majke, već trinaest godina traga za istinom. Obilazi masovne grobnice širom Podrinja da bi saznala nešto o svoja dva sina i o mužu, koji su nestali jula 1995. godine:
„Meni je već trinaest godina svaki dan isti. Ne samo meni, takav je za sve majke Srebrenice, za majke srpske i hrvatske nacionalnosti. Svaka majka traga za svojim najmilijim i najpravednije je da se svi nestali pronađu i na dostojanstven način ukopaju. Osim toga, pravda će biti zadovoljena i time što će se nalogodavci i izvršioci kazniti i izaći pred sud, pred lice pravde.“
Skoro će godina dana kako je Hatidža saznala za dio bolne istine o svojim najmilijim i nestalim:
„13. novembra 2007. godine su mi saopštili da su mi pronašli tijelo djeteta, ali ne znajući od kojeg djeteta. Našli su mi tada i tri kosti od moga muža, u dvije različite grobnice. Za mene je to tada bio šok. Ja sam se uvijek nadala i postojao je tračak nade da su negdje živi. Svaki juli je težak, ali kako je bio ovaj... to je bio jedan od najtežih dana. Tijela kad su došla u Potočare, bilo mi je jako teško što je moje dijete ostalo, a čekam i dalje da se otvore masovne grobnice da bih mogla naći tijelo mog muža, da se kompletira, da bi se moglo pokopati. Sad Boga molim da nađem i drugo dijete da bi se moglo znati koje je starije, koje je mlađe, i da bi se mogli pokopati. Dovesti čovjeka do tog čina, sve mu pobiti, i taj isti čovjek Boga moli da nađe tijela svoje djece, svoga muža, svoje braće, svojih bratića, i svi koji su nestali. Ne znam šta bih o tome mogla reći. Sve je suvišno.“
U masovnim grobnicama u Podrinju pronađeno je nekoliko hiljada posmrtnih ostataka Bošnjaka, žrtava Srebrenice iz jula 1995. godine. Međutim, još uvijek se pronalaze nove lokacije masovnih grobnica.
Proces identifikacije teče sporo i za proteklih pet godina tek jedna trećina nestalih je dobila ime i prezime i na dostojanstven način sahranjena.
„Meni je već trinaest godina svaki dan isti. Ne samo meni, takav je za sve majke Srebrenice, za majke srpske i hrvatske nacionalnosti. Svaka majka traga za svojim najmilijim i najpravednije je da se svi nestali pronađu i na dostojanstven način ukopaju. Osim toga, pravda će biti zadovoljena i time što će se nalogodavci i izvršioci kazniti i izaći pred sud, pred lice pravde.“
Skoro će godina dana kako je Hatidža saznala za dio bolne istine o svojim najmilijim i nestalim:
„13. novembra 2007. godine su mi saopštili da su mi pronašli tijelo djeteta, ali ne znajući od kojeg djeteta. Našli su mi tada i tri kosti od moga muža, u dvije različite grobnice. Za mene je to tada bio šok. Ja sam se uvijek nadala i postojao je tračak nade da su negdje živi. Svaki juli je težak, ali kako je bio ovaj... to je bio jedan od najtežih dana. Tijela kad su došla u Potočare, bilo mi je jako teško što je moje dijete ostalo, a čekam i dalje da se otvore masovne grobnice da bih mogla naći tijelo mog muža, da se kompletira, da bi se moglo pokopati. Sad Boga molim da nađem i drugo dijete da bi se moglo znati koje je starije, koje je mlađe, i da bi se mogli pokopati. Dovesti čovjeka do tog čina, sve mu pobiti, i taj isti čovjek Boga moli da nađe tijela svoje djece, svoga muža, svoje braće, svojih bratića, i svi koji su nestali. Ne znam šta bih o tome mogla reći. Sve je suvišno.“
U masovnim grobnicama u Podrinju pronađeno je nekoliko hiljada posmrtnih ostataka Bošnjaka, žrtava Srebrenice iz jula 1995. godine. Međutim, još uvijek se pronalaze nove lokacije masovnih grobnica.
Proces identifikacije teče sporo i za proteklih pet godina tek jedna trećina nestalih je dobila ime i prezime i na dostojanstven način sahranjena.