*Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine poručuje: "Provođenje Aneksa 7, Dejtonskog mirovnog sporazuma, neće biti završeno sve dok i posljednja osoba ne ostvari prava koja su njime zagarantovana". *U Mostaru obilježeno 15 godina rada i djelovanja Saveza udruženja udruga izbjeglih, raseljenih i povratnika. *Osamnaest porodica u Brčko Distriktu dobilo ključeve za obnovljene kuće. *U Stenjaku kod Teslića povratnici sami grade "svoj održivi povratak".
Saradnja: Tina Jelin, Zoran Matkić, Arnes Grbešić
Vijesti
U Slavonskom Brodu je obavljena primopredaja matičnih knjiga koje su 1992. godine izmještene iz bosanskohercegovačkih opština Derventa i Bosanski Brod. Svih 512 matičnih knjiga vraćeno je u posjed Bosne i Hercegovine, nakon dogovora postignutog između nadležnih organa Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Sada se očekuju potezi državne vlasti Bosne i Hercegovine, kako bi se vraćanjem ovih knjiga omogućilo glasanje za 2.048 posavskih Hrvata na predstojećim lokalnim izborima.
Zlatan Burzić iz Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine:
"Ovom primopredajom će te knjige napokon biti vraćene u posjed Bosne i Hercegovine. Ministarstvo vanjskih poslova ima dopise i uputiće ih nadležni bosansko-hercegovačkim institucijama od kojih se očekuje povratna reakcija, kako bi se za nešto više od 2.000 ljudi omogućilo glasanje na predstojećim lokalnim izborima."
15 godina od osnivanja Saveza udruženja izbjeglih, raseljenih i povratnika BiH
U Mostaru je prije nekoliko dana obilježena 15. godišnjica osnivanja Saveza udruženja udruga izbjeglih, raseljenih i povratnika Bosne i Hercegovine.
Od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, Bosna i Hercegovina je sa svojim i donatorskim sredstvima izgradila oko 317.000 stambenih jedinica, ili 68 posto ukupno porušenog fonda u Bosni i Hercegovini. Kako je na 15. godišnjicu osnivanja Saveza udruženja izbjeglih i raseljenih lica i povratnika naglasila predsjednica Mirhunisa Zukić, na obnovu u Bosni i Hercegovini čeka oko 145.000 stambenih jedinica:
"Dočekujemo ovu godinu sa veoma važnim dokumentom koji je pokrenulo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice. To je revizija Strategije za implementaciju Aneksa 7 - zdravstva, obrazovanja, rada, zapošljavanja, socijalne politike, sigurnosti, deminiranja, naknade štete, niz stvari koje su u procesu povratka bile opstruirane."
Svega jedan posto povratnika je zaposleno u Bosni i Hercegovini. Nekoliko hiljada ljudi i dalje živi u mraku. Na rješenje svog statusa čeka 43.000 ljudi. Ipak, za Mirhunisu Zukić najtragičnije je postojanje velikog broja kolektivnih centara:
"Imamo identificiranih 2.750 porodica koje žive u veoma teškim uslovima."
Mostar nije slučajno odabrana kao grad u kojem počinje obilježavanje 15. godina postojanja Saveza. Dugogodišnja kampanja pomoći za rekonstrukciju centralnog dijela grada rezultirala je potpisivanjem ugovora za izgradnju 21 stambenog objekta u vrijednosti od 11.500.000 konvertibilnih maraka, što Mostar svakako čini pozitivnim primjerom rekonstrukcije stambenih jedinica. S druge strane, upozorava i na veoma lošu saradnju lokalne zajednice sa civilnim društvom:
"Naša analiza je pokazala da je Mostar na čelu negativnih primjera."
Inače, obilježavanje 15 godina postojanja Saveza udruženja izbjeglih i raseljenih osoba biće organizirano u Sarajevu, Banja Luci i Tuzli.
Obnova kuća u Brčko Distriktu
Osamnaest obitelji iz područja Brčko Distrikta do kraja ove godine trebali bi useliti u svoje prijeratne domove, koji će se obnoviti zahvaljujući sredstvima državnog Fonda za povratak. Ugovori o obnovi potpisani su sa Odjelom za izbjegle i raseljene osobe Vlade Brčko Distrikta. Šef Odjela, Brankica Žilić Đurić:
"Radi se o projektu ZP07 vrijednosti 125.000 konvertibilnih maraka. To su sredstva koja je Državna komisija dodijelila Brčko Distriktu i finansirana su preko Fonda za povratak. Korisnici su izabrani i potvrđeni Državnom komisijom."
"Dugo sam čekala i evo ostvaruje mi se san da obezbjedim djeci krov nad glavom. To mi je bio najveći problem. Rješavam ga i sretna sam."
"Jedva čekam da se vratim, da mi se kuća obnovi."
Predstavnik državnog Fonda, Nedo Đokić, kaže kako je u proteklom vremenu iz ovog Fonda obnovljeno blizu 2.000 obiteljskih kuća:
"Cilj Fonda za povratak je da se na nivou Bosne i Hercegovine vrši rekonstrukcija objekata, ne gledajući na bilo koju nacionalnu strukturu, nego su se provodile odluke Državne komisije. Radi se po principu ključ u ruke, gdje korisnici dobivaju gotov objekt prema broju članova porodice koji se vraćaju."
U ovoj godini iz državnog Fonda za povratak biće izdvojeno blizu 15.000.000 KM, od čega za Brčko Distrikt oko 750.000 KM. Ipak znatno veća sredstva za obnovu, u iznosu od preko 7.000.000 KM, osigurana su u lokalnom proračunu.
Nacrt revidirane strategije BiH za provedbu Aneksa 7
U prošloj emisiji smo najavili da je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine utvrdilo Nacrt revidirane Strategije Bosne i Hercegovine za provedbu Aneksa 7, Dejtonskog mirovnog sporazuma. Tim povodom gost emisije je pomoćnik ministra za ljudska prava i izbjeglice, Mario Nenadić.
Potpuno smo sigurni da se povrat imovine i stanarskih prava može završiti vrlo brzo jer od 225.000 zahtijeva do sada je riješeno 99,7 posto. Cilj formalnog povrata imovine i stanarskih prava je pri kraju. Drugi cilj se tiče rekonstrukcije stambenih jedinica. Od 445.000 stambenih jedinica, vraćeno je 300.000.
Nenadić: Teško je govoriti općenito jer se u različitoj fazi implementacije provode pojedini od ciljeva koji su uspostavljeni i važećom strategijom i revidiranim dokumentom. Potpuno smo sigurni da se povrat imovine i stanarskih prava može završiti vrlo brzo jer od 225.000 zahtijeva do sada je riješeno 99,7 posto. Cilj formalnog povrata imovine i stanarskih prava je pri kraju. Drugi cilj se tiče rekonstrukcije stambenih jedinica. Od 445.000 stambenih jedinica, vraćeno je 300.000. Rekonstruirano je 320.000 stambenih jedinica, što znači da se taj cilj značajno pomakao, ali je evidentno da još uvijek ima oko 150.000 stambenih jedinica za rekonstrukciju. Treći cilj govori o različitim aspektima održivog povratka i različit je svaki za sebe. Deminiranje traži određeni novac i vrijeme. Pitanje zdravstva se možda može i riješiti i bez posebnih dodatnih proračuna i novaca ako se napravi dobro koordiniranje između entiteta, ako se usaglase propisi i propišu određeni sporazumi, a posebno ako se budu dosljedno provodili. Teško je odgovoriti u kom se roku to može realizirati. Ono što često ponavlja ministar za ljudska prava i što je stav Ministarstva za ljudska prava jeste da se Aneks 7 ne smije smatrati zatvorenim sve dok i zadnja osoba ne ostvari prava koja su tim Aneksom zagarantovana. Teško je reći kada, ali globalno ciljeve iz Aneksa 7 ova strategija planira završiti u narednom četverogodišnjem periodu.
RSE: Ovaj dokument je tokom sedmice bio na javnoj raspravi. Možete li nam reći u kojim gradovima i koje su primjedbe bile?
Nenadić: Mi smo u skladu sa našim zakonskim i proceduralnim obvezama održali javne rasprave u četiri veća grada u Bosni i Hercegovini. U ponedjeljak smo bili u Banja Luci, u utorak u Mostaru, u srijedu u Brčkom i u četvrtak u Tuzli. Tokom ovih javnih rasprava predloženo nam je da organizujemo još jednu javnu raspravu u jednom od gradova Republike Srpske. Mi smo to odmah prihvatili, tako da ćemo u utorak biti u Bijeljini. Nakon što je 150 pojedinaca iz preko 50 različitih institucija i organizacija domaće vlasti, međunarodnih organizacija i civilnog sektora par mjeseci radila na izradi Nacrta revidirane Strategije Bosne i Hercegovine za provedbu Aneksa 7, cilj nam je bio da sada javnost i sve one zainteresirane građane Bosne i Hercegovine, kao i nevladin sektor, upoznamo i dodatno informiramo o našim aktivnostima i ujedno da im pružimo priliku da sami najdirektnije reagiraju na tekst tog dokumenta, koji su pripremili eksperti iz različitih organizacija. Mi smo zaista bili prijatno iznenađeni odazivom i učešćem. Bio je jedan broj primjedbi koje smo i sami mogli očekivati. Veoma smo obradovani što su se građani uključili do te mjere da su kroz svoje lične primjere i probleme u praksi najdirektnije iskazali potrebu za intervencijom makar na osam mjesta vezanih za doradu tog dokumenta. To izgleda puno, ali to i nije tako strašno ako se uzme u obzir da smo imali 10 oblasti na kojima smo radili prilikom revizije Strategije – obnova, raspuštanje kolektivnih centara alternativnog smještaja, infrastruktura, sigurnost, zdravstvo, školstvo, socijalna zaštita, deminiranje, rad i upošljavanje. Nakon ovog kruga rasprave mi smo ohrabreni i mislimo da će dokument u svojoj ekspertnoj formi biti maksimalno opremljen jer smo maksimalno obuhvatili sve ono što smo trebali.
RSE: Da li će se "revidirana Strategija za provedbu Aneksa 7" naći u raspravi na Skupštini Bosne i Hercegovine, odnosno, hoće li biti dokument upućena u parlamentarnu proceduru?
Nenadić: Naravno. O tome odluku donose resorni ministri, tačnije ministar za ljudska prava i izbjeglice, ali mogu u njegovo ime reći da hoće. Nakon što u utorak u Bijeljini završimo razgovore vezane za dovršetak javne rasprave, dokument će se krajem sljedećeg tjedna razmotriti između najinvolviranijih institucija koje su zainteresirane za ovaj dokument, a to su Ministarstvo za ljudska prava, Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica, Ministarstvo za raseljena lica i izbjeglice Republike Srpske, nadležni odjel Brčko Distrikta, UNHCR, OSC, Evropska komisija i OHR. Nakon toga predstoji faza kada će se dokument naći, prije svega na Vijeću ministara, a zatim i u zakonodavnoj vlasti.
Mi smo, posebno zadnjih godinu ili dvije dana, zaista pod velikim pritiskom zainteresiranih građana, ali i određenih institucija, koji žele da se u Aneksu 7 obradi dio koji do sada na državnom nivou nikada nije ni bio tretiran. Riječ je o drugim pravima iz Dejtonskog mirovnog sporazuma koji kaže da izbjeglice i raseljene osobe imaju pravo da se vrate, ali imaju i pravo izbora drugog mjesta prebivališta, imaju pravo na naknadu štete za imovinu koja im se ne može vratiti.
Nenadić: Postoje dva globalna razloga ili dva opća razloga zbog kojih se pristupilo izradi dokumenta. Prvi razlog je što su određena rješenja ili dijelovi dokumenta koji su danas na snazi, važeća strategija Bosne i Hercegovine, tokom svoje implementacije u jednom dijelu prevaziđena, u jednom dijelu realizirana, u jednom dijelu su manjkava, tako da smo ih u odnosu na uspostavljene ciljeve morali donekle ažurirati i inovirati zbog činjenice da su neki ciljevi danas zaista polovično završeni, neki su gotovo u potpunosti završeni, ali postoje i oni koji iz različitih razloga nisu ostvarili rezultat koji se očekivao. Dakle, jedan cilj je bio popraviti ono što u dokumentu piše, prilagoditi ga vremenu i učiniti ga što prihvatljivijim za dovršetak procesa vezan za te strateške ciljeve - povratak ljudi, povrat imovine, stanarskih prava, rekonstrukcija i samo djelomično održivost povratka. Drugi razlog zbog kojeg smo se mi upustili u reviziju ovog Strateškog pristupa jeste činjenica da u postojećem dokumentu jedan dio Aneksa 7 nije ni spomenut. Mi smo, posebno zadnjih godinu ili dvije dana, zaista pod velikim pritiskom zainteresiranih građana, ali i određenih institucija, koji žele da se u Aneksu 7 obradi dio koji do sada na državnom nivou nikada nije ni bio tretiran. Riječ je o drugim pravima iz Dejtonskog mirovnog sporazuma koji kaže da izbjeglice i raseljene osobe imaju pravo da se vrate, ali imaju i pravo izbora drugog mjesta prebivališta, imaju pravo na naknadu štete za imovinu koja im se ne može vratiti. Upravo ova druga dejtonska rješenja razlog su što se Ministarstvo za ljudska prava, skupa sa nadležnim institucijama domaće i međunarodne vlasti i civilnim sektorom, želio odrediti i o ovim važnim pitanjima. U tom pravcu je jedna radna grupa, koja je radila na pripremi Nacrta revidirane Strategija, pripremila materijal sa preporukama vezanim upravo za ovo područje naknade štete, koje do sada nije bilo obuhvaćeno.
RSE: Koliko su građani zainteresovani upravo za novčanu naknadu za svoje porušene kuće, ali i za ostala uništena dobra?
Nenadić: Od oko 150.000 osoba u formalnom statusu raseljene osobe u Bosni i Hercegovini, kroz ovu našu strategiju i kroz evidencije koje imamo u bazama, još uvijek je oko 65 procenata te populacije zainteresirano za rekonstrukciju i povratak, ali sada govorim o jednoj malo užoj ciljanoj grupi onih osoba koje su još uvijek u statusu raseljenih osoba. Sa druge strane, postoji još uvijek jedan veliki ili ogroman broj defakto raseljenih osoba koje su u međuvremenu iz različitih razloga izgubili formalni status raseljene osobe u Bosni i Hercegovini. Značajan broj ovih osoba rješenje svog trajnog statusa u Bosni i Hercegovini ne vidi kroz proces rekonstrukcije i povratka, nego imaju druge interese, a tu se uključuje i lokalna integracija i posebno pitanje naknade štete. Naknada štete nije samo pitanje onih koji do sada nisu riješili pitanje povratka. Posebno kroz javne rasprave se iskazao interes za naknadom štete i kod građana koji više nisu ni de-jure ni de-facto raseljeni. Vratili su se svojim kućama ali imaju interes da ostvare naknadu štete za određenu imovinu bez koje su ostali ili koje su lišeni tokom neprijateljstava u periodu 1992-1995.
RSE: Šta je osnovna karakteristika revidirane Strategije u odnosu na postojeću?
Nenadić: Prije svega, osnovni smisao i značaj ovom dokumentu daje činjenica da je on rađen u jednom širokom kvorumu nadležnih institucija i organizacija. Znači da ovo nije radilo društvo zbog jednog lica, niti jedno lice posebno, nego je to radila grupa od preko 150 eksperata iz desetina različitih ministarstava, institucija, javnih poduzeća, upravnih organizacija, predstavnici desetina organizacija civilnog sektora i građanskog društva u Bosni i Hercegovini. Mi smo ohrabreni da je ovo rezultat općeg razmišljanja o ovom problemu u Bosni i Hercegovini. To je ono što mu daje posebnu i novu dimenziju. Dokument je ovaj put sveobuhvatniji. Ušlo se u suštinu problema i zdravstvene zaštite i školstva i socijalne zaštite i deminiranja i obnove i kolektivnih centara. Puno od ovih nadležnosti nisu riješeni u ustavnom smislu na razini Bosne i Hercegovine. Zato je Ministarstvo iskoristilo svoja ustavna i zakonska ovlaštenja da koordinira aktivnosti na provedbi Aneksa 7 iz ovih oblasti. Interesantno je da se kroz novi pristup daje potpora konačnom završetku ovog procesa u smislu da država, sredstva koja ne može osigurati sama, pokuša osigurati kroz kreditna zaduženja i kroz određena izdvajanja iz privatizacijskih fondova i kroz izdvajanje viška neraspoređenih sredstava PDV-a. Namjera nam je da u jednoj konkretnoj akciji postignemo konačan cilj kako bi se ovo važno pitanje u Bosni i Hercegovini konačno završilo na bazi jednog veoma operativnog plana koji će biti financijski potkovan i do detalja obrazložen. Zbog toga mislim da će svako ko ima različite interese u smislu provedbe Aneksa 7, riješiti svoj problem, bilo da se radi o povratku, bilo o nekim drugim rješenjima, raspuštanju kolektivnih centara, problemima infrastrukture, elektrificiranja povratničkih naselja u Bosni i Hercegovini, obnova putne mreže. Mislimo da postoji dobra ideja, da postoji dobar osnov, uz jednu dobru koordinaciju i da ovo što radimo zaista ima smisla.
RSE: Predstoji još puno posla za vaše Ministrovo.
Nenadić: Posla je mnogo i mi mislimo da ako se zaista svi uključimo i budemo opredijeljeni da se proces provedbe Aneksa 7 uradi na način kako je to zapisano u ovom važnom Aneksu Dejtonskog mirovnog sporazuma, ako ovo postane sastavni dio akcionih planova entitetskih vlada , Brčko Distrikta i Vijeća ministara, onda zaista radimo dobar posao.
Održivi povratak u naselju Stenjak
U teslićkom prigradskom naselju Stenjak živi oko 1.400 povratnika. Na koji način su se snašli nakon povratka?
Gotovo svi predratni stanovnici vratili su se u svoje domove. Povratnici su ulaganjem svojih sredstava i uz pomoć opštine Teslić sanirali lokalne puteve, obnovili Dom kulture i fudbalsko igralište, izgradili džamiju. U obnovu svoga kraja novac redovno ulažu stanovnici koji su tokom rata otišli u inostranstvo. Među njima je i Adem Buđak, koji živi u Holandiji:
"Moramo sada uređivati okolinu onako kako nama odgovara, našim mogućnostima, koliko možemo, mi toliko radimo. Nisam baš toliko upućen i nisam toliko angažovan u politiku, ali koliko sam primijetio, pomoć slabo ide sa društvene i sa političke strane. Ipak, mi idemo dalje."
Većina povratnika u Stenjaku bavi se poljoprivredom. Ibrahim Buđak prodaje mlijeko poznatom kupcu. Isplata je redovna, kaže Ibrahim, koji ističe da za njega nema posla u preduzeću Destilacija, gdje je prije rata radio 20 godina:
"Pitao sam ih da me vrate, ali nemam tu šta da tražim. Kod ovolike omladine da prime mene od 60 godina, ma ne dolazi u obzir. Imamo tri krave, bavimo se poljoprivredom, prodajemo mlijeko – baba, snaha, sin i ja. Koliko je, toliko je. Troje teladi dobijemo, pa prodamo, mlijeka ima i njega prodajemo. Mljekara na vrijeme isplaćuje. Još samo da je kakve tehnike – kosilicu, traktor, moto-kultivator, bilo šta od priključaka."
Najredovnija primanja u Stenjaku imaju penzioneri, kaže Duda Lugonjić:
"Privatne firme nešto ljudi zapošljavaju, ali sasvim slabo. Mi stari, koji imamo nešto penzije, nešto poljoprivrede, nekako preživljavamo. Nekako za nas budućnost ne vidim, možda nekada kasnije ali to je budućnost za omladinu."
Sekretar mjesne zajednice Stenjak, Enes Vukas:
"Trenutno je u mjesnoj zajednici Stenjak najveći problem zaposlenje. Tako da imamo problem migracije mladog stanovništva koji odlaze u susjedne zemlje, Hrvatsku i Sloveniju, za boljim ponudama za posao. Ovdje inače imamo problem radne snage i kada nešto trebamo da realizujemo. Bojimo se da nam jednoga dana ne ostanu samo starci u mjesnoj zajednici Stenjak."
U Stenjaku je potrebno obnoviti još tridesetak kuća, čiji vlasnici nisu u stanju da svojim novcem kupe građevinski materijal. Povratnici očekuju da će konačno biti obnovljena osnovna škola, bez centralnog grijanja, sa poljskim WC-om, dotrajalim krovom i klupama starim više od 50 godina.