Čelnik najveće oporbene hrvatske stranke – predsjednik Socijaldemokratske partije Zoran Milanović najavio je odlazak na Bleiburg. Iako je njegov prethodnik Ivica Račan još 2002. godine tamo položio vijenac i ispričao se, dio javnosti zamjera Milanoviću ovu odluku. Ova tema već gotovo mjesec dana ne silazi sa stranica hrvatskih medija.
„Razlozi odlaska u Tezno i Bleiburg su iskreni, politički i ljudski. SDP je velika hrvatska stranka, pa sve što radimo poručujemo cijeloj Hrvatskoj“, kazao je predsjednik hrvatskih Socijaldemokrata Zoran Milanović, obrazlažući svoju odluku da sa nekoliko bliskih suradnika posjeti Bleiburg, mjesto u Austriji na kojem su se ostaci vojnih formacija s prostora nekadašnje Jugoslavije poraženih u Drugom svjetskom ratu, ali i veliki broj civila, predali svibnja 1945. godine Englezima, koji su ih izručili jugoslavenskim partizanima.
Bleiburg se posljednjih 60 godina uzimao kao simbol komunističkih zločina na samom kraju Drugog svjetskog rata i neposredno nakon njega. Na pitanje ne boji li se da će svojim odlaskom na Bleiburg dati povoda optužbama da SDP relativizira ideologije, Milanović je bio izričit:
„ Ne bojim se. Zna se što je vrijednost – antifašizam, i zna se što je nasuprot tome bio ustaški režim, to je valjda svima jasno. „
Bleiburg se posljednjih 60 godina uzimao kao simbol komunističkih zločina na samom kraju Drugog svjetskog rata i neposredno nakon njega. Na pitanje ne boji li se da će svojim odlaskom na Bleiburg dati povoda optužbama da SDP relativizira ideologije, Milanović je bio izričit:
„ Ne bojim se. Zna se što je vrijednost – antifašizam, i zna se što je nasuprot tome bio ustaški režim, to je valjda svima jasno. „
Iako je već bilo dogovoreno da će u izaslanstvu biti i predstavnici židovske zajednice i Saveza antifašističkih boraca, oni su odustali od posjete Bleiburgu zajedno sa Milanovićem, a jasno distanciranje došlo je od predsjednika Republike Stipe Mesića.
„Za moj odlazak u Bleiburg još je rano. Protiv sam svake politizacije i manipulacije brojem žrtava i očekujem da se tome znanstveno pristupi. A hoće li Milanović ići u Bleiburg sa SDP-ovom delegacijom, to je njihova stranačka stvar", kazao je hrvatski predsjednik.
Komentator riječkog „Novog lista“ Branko Podgornik kaže kako je Milanovićeva inicijativa za pohvalu:
„Logično je da se Zoran Milanović, predsjednik stranke koja je sljednica Komunističke partije iz tog razdoblja, danas na neki način distancira od onoga što su njegovi prethodnici napravili. Uostalom, Milanović nije prvi koji je otišao na Bleiburg - bio je to Ivica Račan dok je bio premijer, svibnja 2002. On se ispričao svima koji su u to vrijeme patili zbog Bleiburga i distancirao se od svih totalitarizama.“
Činjenica da Milanović, Račan ili netko treći sa ljevice ide na Bleiburg ne mijenja povijest, kaže Podgornik:
„Antifašizam ostaje temelj hrvatske države, kao što je temelj svih europskih država, a ovom gestom sljedbenici nekadašnjih pobjednika pokazuju da su spremni priznati greške – da su i oni ubijali bez suda i bez selekcije. Takve povijesne isprike ili znakovi poštovanja ne rade se da bi se mijenjala povijest, nego da bi se normalizirao život i da bi se olakšao život onima koji danas žive i sljedećim generacijama.“
Najartikuliranije protivljenje Milanovićevom odlasku na Bleiburg došlo je od Podgornikove kolegice iz „Novog lista“ Sanje Modrić. Zašto on ponavlja ono što je Račan već obavio 2002. godine, pita se Sanja Modrić:
„Račan je tada rekao onu rečenicu koju kasnije svi kao mantru ponavljaju, kako je žrtva – žrtva, a zločin – zločin, kako se krivica rješava na sudu, a da toga nije bilo, da se SDP od toga ograđuje i – gotova stvar! Dalje, kao što je upozorio i predsjednik Mesić kada ga se svojedobno povezivalo s odlaskom na Bleiburg , rekao je : Dajte ljudi da nam povijesna struka kaže što se tamo dogodilo i tko je stradao, jer ne želim ići tamo gdje je još uvijek prostor za manipulacije.“
Umjesto da se bavi Bleiburgom, kolegica Modrić sugerira Milanoviću da se - ozbiljno počne baviti politikom!
„Milanović kao šef najveće oporbene stranke ima posla, ali on taj posao ne radi, i to je problem! Mi smo ljetos imali - a ta priča još uvijek traje - velika poskupljenja, inflaciju, Vlada nema antiinflacijski program nego se izvlači na inozemstvo itd itd. Milanović se ni oko čega ne oglašava, ali zato danima traje priča o tome kako će on ići na Bleiburg! E to je ta stvar koja je doista apsurdna, i ja pretpostavljam da bi Milanović puno bolje kotirao da se primi stvarnog ozbiljnog političkog posla.“
Kako god bilo, Milanović ne odustaje od svoje namjere da ode na Bleiburg i na Tezno, prvu lokaciju na kojoj su počele masovne egzekucije. Ivica Račan bio je prvi hrvatski premijer koji je posjetio Bleiburg, a dvije godine poslije toga je u skopu službene posjete Austriji to učinio i njegov nasljednik na premijerskoj poziciji Ivo Sanader. Ma koliko bio veliki zagovornik pomirbe, nekadašnji partizanski oficir Franjo Tuđman nikada nije otišao na Bleiburg. Na službenom komemoriranju na Bleiburgu sredinom svibnja svake godine najviši predstavnik hrvatskih vlasti je jedan od potpredsjednika Sabora, a predsjednici države i vlade šalju izaslanike.
Procjene demografa Vladimira Žerjavića govore da je oko Bleiburga, i potom na marševima i u logorima ubijeno oko 70.000 ljudi, od toga oko 20.000 Slovenaca, Srba, Bošnjaka i drugih i oko 50.000 Hrvata.