U Hrvatskoj se digla prašina oko vijesti o odvojenoj nastavi dječaka i djevojčica u nekim zagrebačkim osnovnim školama i to ne samo na satu tjelesnog odgoja već i na predavanjima iz matematike, zemljopisa i biologije. I dok se prozvani opravdavaju organizacijskim problemima i antropološkim razlikama u spolovima sociolozi i većina javnosti smatra da je riječ o konzervativizmu i opasnoj spolnoj segregaciji za koju se vjerovalo da je isčezla jos prije 100 godina, formiranjem mješovitih školskih razreda.
U većini hrvatskih osnovnih i srednjih škola nastava iz tjelesnog odgoja uglavnom se drži odvojeno za dječake i djevojčice kaže za nas program ravnatelj zagrebačke Osnovne škole Ivo Andrić Ante Brešan:
«Mi,obično,gdje su veće škole,imamo dva nastvanika tjelesnog - muškog i ženskog. Muški predaje dečkima, a ženski nastavnik curama. Ali, zašto se prašina digla, zato što ih u nekim školama odvajaju onda i na drugim predmetima i to nije dobro.»
Naime, u nekoliko opsnovnih škola, kao u školi dr Ivana Merza uočeno je da, dok su recimo, dječaci na tjelesnom djevojčice slušaju zemljopis, matematiku ili biologiju što, iz organizacisjkih razloga, dovodi do nedopustive spolne segregacije koja je zabranjena i novim antidiskrimancijskim zakonom te otvara pravu Pandorinu kutiju - upozorava pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Gordana Lukač-Koritnik:
«Ono što je nedopustivo, po meni, da se iz organizacijskih razloga, zato što se jedna škola ne može organizirati u tjelesnom, učenike se segregira i u ostalim predmetima. Znate što to znači dalje?! Svaki poslodavac i svaka ustanova može reći 'meni to organizacijski ovako bolje odgovara' i napravi segregaciju po spolovima. To je velika opasnost i velika diskriminacija!»
Većina srednjoškolaca, roditelja, sociologa i psihologa smatra da je stroga podijeljenost dječaka i djevojčica nepotrebna i na samom satu tjelesnog odgoja:
-Većina škola ima iz tjelesnog profesora za dečke i profesora za cure, odvoje ih pa i da hoćemo biti zajedno, ne možemo. Recimo,cure su u dvorani, a mi igramo vani nogomet. Mi smo baš srednju završili, mi smo igrali košarku, a cure 100m dalje na fitnisu.
-Pa,nekako mi je to neobično u današnje vrijeme.
-Za moj pojam pogrešan pogled. Nema veze jel' profesor žensko ili muško, za mene bi trebalo biti sve zajedno, znači - tjelesni je tjelesni. Odgoj je odgoj, bilo muškog ili ženskog djeteta, pogotovo u sportu.
-Ja ne bih htjela, recimo, da moj sin bude razdvojen od curica.
-Zabranjeno voće je najsladje, onda će biti još gore.
No, Agencije za odgoj i obrazovanje koja se poziva na misljenje stručnjaka, kineziologa sugerira odvojeno izvođenje nastave iz tjelesnog odgoja 'zbog antropoloških razlika u spolovima te različitih sklonosti i interesa dječaka i djevojčica'. Isto nam je ponovio i profesor metodike na zagrebačkom Kineziološkom fakultetu Boris Neljak:
«U nastavi tjelesne i zdravstvene kulture različita su opterećenja za učenike i učenice kod provedbe nastavnih sadržaja. Mnogo je primjerenije, za dioziranje tih sadržaja, ukoliko na istom satu imamo isti spol.»
Kineziolog Neljak navodi i druge razloge zbog kojih zagovara odvojene satove tjelesnog:
«Zbog čitavog niza komentara učenika o pretilim učenicama, o siticanju oblina i tako dalje, da ne ulazim sad u te fiziološke razlike između učenika i učenica kad su na istom satu.»
Psihologinja Vlasta Ilisin smatra da su u pitanju stereotipi i tradicijski pogledi apsolutno neprimjereni suvremenom društvu:
«Na koncu konca, to nisu treninzi za vrhunske sportaše nego je rekreacija - tjelesni i zdravstveni odgoj i nema pravih opravdanja za razdvojenost. Isto tako učenici i učenice postaju svjesni svoje seksualnosti i na bilo kojem drugom satu, a ne samo na tjelesnom odgoju. Sjedi netko iza nekoga u klupi, majica skoči do pola leđa i –što sad?! Kao da, izvan tjelesnog nigdje nisu vidjeli jedni druge. Kakvom društvu i socijalizaciji uopće vodi takva priča?»