RSE: Gospodine Domljan, često smo svjedoci da se predstavnici vlasti u BiH hvale niskom stopom inflacije i stabilnošću konvertibilne marke. Da li je ovo, zapravo, mazanje očiju javnosti?
Domljan: Slažem se. Kao što vidimo, na godišnjem nivou inflacija u šestom mjesecu je iznosila 9, 9 posto. i praktično ne postoji mogućnost da se ta inflacija zauzda jer Centralna banka kao nosilac monetarne vlasti u BiH ima na raspolaganju samo jedan instrument, a to je stopa obaveznih rezervi, koja, naravno, ne može da se podiže u nedogled. Ona je već na prilično visokom nivou, tako da nema praktično mogućnosti da se inflacija drži pod kontrolom. Zbog toga mislim da bi trebalo da Centralna banka izradi jedan antiinflacioni program ili tačnije - prijedlog antiinflacionog programa s ciljem da objasni kako da se drži inflacija pod kontrolom. Bojim se, ako ovakve mjere ne budemo poduzimali, da će stvari izmaći kontroli.
RSE: Kako tumačite činjenicu da BiH ni danas nema nijedan kvalitetan razvojni program?
Domljan: Mogu da kažem da su određena fizička postrojenja, prvenstveno industrijska, uništena u ratu, a ono što nije uništeno ratom uništeno je regulatornom politikom, prije svega privatizacijom. Lošim konceptom privatizacije zapravo je razorena, dokrajčena industrijska proizvodnja u BiH, tako da vodeća djelatnost u BiH je trgovina. Nemoguće je naći jednu evropsku zemlju u kojoj vodeća djelatnost, vodeća u smislu doprinosa stvaranju ukupnog dohotka društva, je trgovina. Radi se o tome da je industrija u BiH srušena. Njen doprinos dohotku bi trebao biti dva puta veći nego što je sada, a ovo najbolje govori o tome kakve razvojne programe imamo i kako ih provodimo jer razvoj jednoga društva, sasvim jasno, ne može se temeljiti na trgovini. Trgovina može biti jedna važna djelatnost, jedna posrednička djelatnost, ali ne može biti dominantna djelatnost. Zato je neizbježno izvršiti reindustrijalizaciju društva. Međutim, to je vrlo težak zadatak, posebice što se BiH sučeljava sa tzv. zamkom srednjeg dohotka - jer su plate zaposlenih u BiH prilično visoke - najveće su, ako se izuzme Hrvatska, na nivou zapadnog Balkana. I onda treba paziti šta će se proizvoditi imajući u vidu da postoje Kina i druge zemlje. Kad vam ovo kažem, onda je i vama jasno da ne postoji razvojni programi BiH koji bi sve ove elemente o kojima sam govorio uzeli u obzir i, shodno tome, napravili dobar razvojni program. Dakle, toga, ukratko kazano, nema u BiH.
RSE: Vi ste iznosili podatak da izgubljeni dohodak BiH iznosi tri milijarde eura godišnje. Kakve su šanse za ekonomski oporavak države s obzirom na njenu političku i nacionalnu polarizaciju?
Domljan: Mi imamo, odnosno do juče smo imali prilično stabilne cijene, iz čega bi se moglo zaključiti da je cilj ekonomske politike stabilnost cijena. Međutim, imajući u vidu probleme u našem društvu, posebno visoku nezaposlenost, mi kažemo ako je njima cilj bio inflacija nulta stopa, onda bi nama cilj trebao da bude zaposlenost sto posto. I ako slijedimo prvi cilj, dakle stabilnost cijena, onda gubimo iz vida koliko to košta u terminima izgubljenih radnih mjesta itd., koji su, dakle, ekonomski i socijalni troškovi. Mi takvih analiza u našem društvu nemamo, između ostalog, zato što nemamo pozdanu statističku osnovu. BiH bi trebala da ima razvojni program koje će sadržavati tri ključne brojke, a to su: da stopa proizvodnje iznosi 10 do 12 posto, da se izvoz utrostruči i da se javni rashodi smanje za jednu trećinu, na nivo od 32 posto otprilike. Mi takvih programa nemamo, niti uopće razmišljamo o tome, a kažemo da želimo ići u Evropu. Samo da uporedimo ovo sa nekim evropskim standardima: stopa zaposlenosti u BiH je 31 posto, a zemlja koja ima najnižu stopu zaposlenosti u Evropskoj uniji je Poljska sa 34 posto. Dakle, koliko trebamo resursa da bismo dostigli Poljsku i imali stopu zaposlenosti od 34 posto? Kad kažem resursi prvenstveno mislim na financijske jer temelj razvoja su investicije, a za investicije treba imati štednju, a naša nacionalna štednja je na prilično niskom nivou, tako da se sav naš razvoj financira na inoštednji koju ostvarujemo kroz veliki, ogromni i rastući vanjskotrgovinski deficit.
RSE: Gospodine Domljan, da li vjerujete da će građani BiH na predstojećim lokalnim izborima izabrati ekonomski oporavak zemlje, a ne nacionalne torove?
Domljan: Moram da kažem da su u BiH na vlasti etnokarteli i da oni kontroliraju medije i pod uticajem tih medija oni utiču na birače, oni proizvode strah. Za razliku od takve opcije koja se bazira na proizvodnji straha, stranke kao što je Naša stranka proizvode nadu, dakle, nešto sasvim drugo. Na građanima je da odluče šta je za njih bolje: da li i dalje živjeti u strahu, ili sa vjerom u bolje sutra učiniti nešto za sebe i za svoju obitelj i za svoju zemlju? Mi nastojimo promovirati ovaj program. Međutim, činjenica je da građani još uvijek lakše prihvataju one programe koji se temelje na tzv. chosen problem, na izabranim problemima, za razliku od stranaka kao što je ova koja zapravo tretira pressing problem, one probleme koji pritiskaju građane. Mi moramo dobiti pristupe medijima, moramo više ovo objašnjavati da bi građani mogli bolje se opredijeliti.