Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine nastavit će razvijati partnerski odnos sa mladima iz dijaspore, izjavio je ministar za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, Safet Halilović, tokom razgovora sa predsjednikom i sekretarom Saveza "Mlada dijaspora Bosne i Hercegovine", Ivanom Butinom i Dinom Salihagićem. Ministar Halilović sa saradnicima smatra veoma značajnim aktivnosti koje je ovaj savez poduzimao u posljednje dvije godine kako bi ostvario konkretnu saradnju sa mladima u Bosni i Hercegovini.
"Izuzetno smo zadovoljni dosadašnjom saradnjom sa omladinskim organizacijama u Bosni i Hercegovini i spremnošću mladih ljudi iz dijaspore i Bosne i Hercegovine da zajedno rade na projektima strukovnog povezivanja, razmjene studenata i unapređenju obrazovnog sistema u Bosni i Hercegovini", kazali su Butina i Salihagić i dodali kako su ohrabreni interesovanjem mladih iz svih dijelova Bosne i Hercegovine za saradnju sa Mladom dijasporom, ali i velikim interesovanjem mladih iz dijaspore da pomognu svojoj matičnoj zemlji.
Sagovornici su uspješnim ocijenili i Drugi susret mladih Bosne i Hercegovine iz svijeta koji je održan krajem jula ove godine u Sarajevu, te se nadaju uspjehu i predstojećeg Foruma mladih, koji će biti održan u Sarajevu od 27. avgusta do 1. septembra ove godine u okviru Drugog kongresa bosansko-hercegovačkih naučnika iz zemlje i svijeta, saopćeno je iz Kabineta ministra Halilovića.
Vlada RS izdvojila sredstva za obnovu ulice u Patkovači
Vlada Republike Srpske izdvojila je 55.000 KM za obnovu ulice u bijeljinskom izbjegličkom naselju Patkovača. Za sanaciju elektromreže u naselju Bukovac, u Derventi, biće izdvojeno 17.520 KM.
Istovremeno, ministar za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Omer Branković, je izjavio da je sa aspekta vraćene imovine u ovaj entitet omogućen povratak svima koji to žele.
"RS je implementirala imovinske zakone u 99,5 posto slučajeva. Ostalih 0,5 posto neriješenih zahtjeva su predmet rješavanja kod nadležnih sudova", takođe je rekao Branković, precizirajući da se od 145.000 ukupno podnesena zahtjeva, njih 31.000 odnosila na vraćanje u posjed društvenih stanova, dok se 50.000 odnosilo na uništenu imovinu.
"Oko 96.000 zahtjeva smo riješili na taj način što su se iz stambenih jedinica morali iseliti privremeni korisnici. U alternativnim smještajima imamo još 5.216 porodica", rekao je Branković.
On je istakao da bi na rad Fonda za povratak i Komisije za izbjeglice i raseljena lica Bosne i Hercegovine mogao da utiče prošlogodišnji dug Ministarstva za izbjeglice Federacije Bosne i Hercegovine, ukoliko ne bude uplaćen do kraja ove godine.
Kanton Sarajevo: potpisani ugovori sa korisnicima sa statusom interno rasljenih lica
U okviru realizacije Projekta "Trajno stambeno zbrinjavanje interno raseljenih porodica u Kantonu Sarajevo 2008. godina", potpisani su ugovori sa 32 korisnika koji imaju status interno raseljenih lica.
Vrijednost ovog projekta je 670.000 KM, a novac su obezbijedili kantonalno Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice u iznosu od 550.000 KM, Općina Ilidža 20.000 KM, općine Hadžići i Ilijaš sa po 15.000 KM, te općine Novo Sarajevo i Vogošća sa po 10.000 KM.
"Projekt je novčanim sredstvima u iznosu od 50.000 KM podržala i Humanitarna organizacija Hilfswerk Austria, koja je i implementator", saopćila je Press-služba Kantona Sarajevo.
Kako je rekao pomoćnik ministrice za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo, Mehemed Kaltak, projekt obuhvata sanaciju, rekonstrukciji ili izgradnju stambenih jedinica po principu "ključ u ruku".
"Realizacija Projekta teče po planu. Odabrani izvođači sa radom će početi za desetak dana, a ako sve bude teklo predviđenim tempom, biće završeni za 60 dana. To znači da bi ove 32 raseljene porodice sa područja Kantona Sarajevo u svojim predratnim domovima trebale biti za dva mjeseca", dodao je Kaltak.
Nastojali smo da održimo povratak
U sela Slatinu i Buljin kod Srebrenice, od nekadašnjih 80, vratilo se tek petnaestak porodica. Muna Hasanović ima 75 godina i ne može da se vrati ovdje jer ide redovno na liječenje u Banoviće i Tuzlu. Ima veliku želju da se vrati. U Slatini provede skoro cijelo ljeto:
"Cijelo ljeto provedem tu. I dogodine ću. Penzije nemam, ni pomoći. Djeca mi nešto daju. Valja se živjeti. Kupujem mlijeko. Bolesnik sam i već pet godina pijem lijekove."
Slavko Radić imao je sreću da mu se obnovi kuća, te se sa ocem vratio na svoje ognjište. Posla nema i ne može da se oženi jer ni jedna djevojka neće u njegovo selo, gdje je teško i mnogo se radi:
"Fino nam je ovdje. Kuću su nam obnovili. Kuće su nove. Dobili smo ovaca oko 30 komada. UNDP nam ih je dao. Volio bih da se oženim. Da mi je naći kakvu nevjestu ovdje, mada teško, neće na selo ni jedna."
Muna i Slavko u glas potvrđuju da je suživot u ovim selima na visokom nivou:
"Slažemo se fino kao što smo se i prije rata slagali. Komšiluk je dobar. Idemo jedni drugim na sijelo. Častimo se. Zimi je malo teže. Ne može autom da se dođe dok se ne raščisti put kada je veliki snijeg. Ljeti je fino, ali zimi je teže. Put još nije asfaltiran i izgleda da neće za dugo. Vratilo se dosta ljudi. Neko je kupio plac da može da se vrati. Da su ostali imali gdje i oni bi se vratili."
Neuređen put je kočnica povratka u ova Srebrenička sela. Hamdija Muminović živi u Sarajevu. Povremeno dolazi u Slatinu i uređuje svoje imanje, kako bi se jednog dana sa porodicom mogao vratiti:
"Želim se vratiti na svoje ognjište. Ne mogu da uspijem da uradim sve sam od svojih sredstava. Imam nešto i u Sarajevu. Nisam ni tamo, ni ovamo. Više bih volio ovamo, nego tamo, ali treba puno para. Srce mi je u ovom našem selu jer tu sam odrastao."
U selu Slatina povratnici su se prije pet godina počeli baviti stočarstvom, ali je pojavom bruceloze kompletan stočni fond morao biti uništen. To je bio jedini izvor primanja i za Admira Hasanovića, povratnika i apsolventa na Univerzitetu Tuzla:
"Nastojali smo da održimo povratak. Nabavili smo ovce. Nešto smo dobili od UNDP-a. Zbog bolesti su ubili 140 ovaca. Sada u selu nema ni jedne ovce, ni krave, ničega. Nema šta da bleji. Najgore je što je sve zaraslo, pa ne možeš nigdje ni proći. Katastrofa. I njive i livade su zarasle. Stočarstvo je bilo glavna privredna grana i jedini izvor prihoda. Time se jedino ovdje moglo baviti jer livade nisu ravne, pa ne možeš sijati pšenicu ili žito, ne mogu zemlju obrađivati mašine."
Osim uređenja puta do Potočara u dužini od 12 kilometara, povratnici se nadaju da će se nastaviti akcija deminiranja ovih sela, kako bi bili bezbijedni u obavljanju svakodnevnih poslova. Na sreću, do sada niko nije nastradao, iako mina ima u samim selima i duž cijelog puta do sela Šušnjari.
Akcije mladih iz Tarevaca, opština Modriča
Mladi iz povratničkog naselja Tarevci u opštini Modriča ne troše energiju u kladionicama i kafićima. Od ovih djevojaka i mladića, koji su do sada realizovali brojne projekte, njihovi vršnjaci širom Bosne i Hercegovine mogli bi dosta toga da nauče.
Zahvaljujući njima, obnovljen je i porušeni Dom kulture, kaže Ermin Mešić:
"Trudimo se i radimo na tome da što više mladih učestvuju u tome. Naravno, treba nam pomoć, ali se trudimo da mi pišemo projekte i da sami obnavljamo, kako bi okupili što više mladih ljudi."
Mladim Tarevljanima ne fali ideja. Pokušavaju da njihove mlađe komšije dobiju svoje mjesto za igru i da naselje u kojem žive bude uredno.Jasmina Mustenbegović i Nermin Šabić:
"Projekt se zove Igre bez granica. Planiramo da izgradimo igralište za djecu uzrasta od pet do petnaest godina. Na tome igralištu bi se nalazile ljuljaške, klackalice, prostoti sa pijeskom, da se djeca sklonu sa puta i da se mogu igrati."
"Cilj nam je u projektu da postavimo kante za smeće i da na taj način pokažemo našem narodu da nam je stalo do našeg okoliša. Ali, time želimo da pokažemo i našoj omladini da su i oni dužni da učestvuju u očuvanju okoliša."
Šansu za realizaciju svojih ideja, aktivni mladi ljudi dobili su kroz Omladinsku banku, razvojni program koji je pokrenula fondacija Mozaik, objašnjava Sara Berbić:
"Time želimo pokazati da su naši mladi aktivni i zainteresovani, pogotovo ukoliko im se pruži neka prilika da ispune neki projekt. Ovo sa Omladinskom bankom nam je veoma dobro došlo."
Omladinske banke osnovane su u martu 2008. godine u opštinama Modriča, Mrkonjić Grad, Šekovići, Ključ i Tešanj. O finansiranju projekata timskim radom odlučuju mladi od 15 do 25 godina, koji sjede u kreditnom odboru.
Jelena Marjanović radi u Omladinskoj banci u Modriči:
"Prvo smo istražili probleme koji postoje u našoj zajednici preko anketa i upitnika koje su mladi ispunjavali. Na osnovu toga smo napravili rezultate i vidjeli šta je to što mladima u našoj okolini fali. Kada smo izvršili selekciju, postavili smo prioritete i pravili aplikaciju na tu temu. Ukoliko aplikacija nije zadovoljavala određene faktore, onda smo je isključivali iz akcije."
Novac se ulaže u rješavanja problema na terenu. To je korisno za svaku opštinu, a mladi se uče kako da upravljaju tuđim parama.
Omladinske banke osnovane su u martu 2008. godine u opštinama Modriča, Mrkonjić Grad, Šekovići, Ključ i Tešanj. O finansiranju projekata timskim radom odlučuju mladi od 15 do 25 godina, koji sjede u kreditnom odboru.
Stručna saradnica za mlade opštine Modriča, Dušanka Leić:
"Fondacija Mozaik nam ne dostavila dopis i ukratko objasnila o čemu se radi. Odmah smo prihvatili taj veoma zanimljiv projekt. Sredstva se daju za projekte koji za cilj imaju realizaciju konkretnih aktivnosti. Nisu u pitanju edukacija i usavršavanje, nego konkretne stvari. Aplicirati mogu mladi ljudi koji nisu formalno organizovani, grupe mladih ljudi koji ne moraju proći proces registracije. Imaju priliku da urade nešto korisno u svojoj sredini."
Jelena Marjanović:
"Time što sam član Omladinske banke stekla sam mnogo iskustva, prvenstveno u zapažanju problema i potreba mladih u našoj okolini, a zatim i u nalaženju načinu ka njihov rješenju. Samim tim uključujemo mlade u rješavanje sopstvenih ideja. Kada mladima date toliki novac u ruke, oni shvate da je to jedna velika obaveza i sami smišljaju način kako da ga riješe. Ne postoji više dio problema, nego dio rješenja."
Tokom ove i naredne godine u opštinama Modriča, Mrkonjić Grad, Šekovići, Ključ i Tešanj, kreditni odbori pet Omladinskih banaka bespovratno mogu dodijeliti do 300.000 KM za projekte mladih. Fondacija Mozaik osigurat će maksimalno 200.000 KM, dok će pet opština iz svojih budžeta izdvojiti po 20.000 KM. Prostora za konkretne omladinske projekte ima još. Trebalo bi na koristan način potrošiti predviđeni novac. Takve prilike ne treba propuštati, kažu mladi iz Tarevaca.
Obnova zgrade u Šantićevoj ulici br. 42 u Mostaru
Zgradi na broju 42, u Ulici Alekse Šantića u Mostaru, gradska administracija će odobriti izdavanje dozvole za rekonstrukciju. U sljedećim danima će gradonačelnik Mostara, Ljubo Bešlić, ispred investitora i implementatora projekta obnove stambenih objekata, sa izvođačem radova potpisati ugovor o obnovi zgrade na adresi Šantićeva 42. Stanari su nakon ove vijesti bili iznenađeni, ali i zahvalni, iako sporoj gradskoj administraciji, na svemu što je ipak učinila za njih.
Predsjednik Udruženja raseljenih, Muradif Kurtović:
"Mostarci su sretni da je u Mostaru započet jedan jako veliki posao. Svi znaju koliko je Mostar bremenit zbog porušenih stambenih zgradama i svaka dobra vijest nas jako raduje. Nastupio je jedan proces, koji je prilikom potpisivanja sporazuma gospodin Mušić, ministar raseljenih i izbjeglih osoba u Federacije Bosne i Hercegovine nazvao - početkom jednog kraja. U Mostaru ima još jako puno posla, ali bitno je da se počelo i da proces ide dalje. Poslije onoga šoka nakon saznanja da ova zgrada nije ušla u proces obnove, tog 30. juna, klada nam je gradonačelnik Mostara, gospodin Bešlić, objasnio zašto, mi smo do jučer bili napeti i radili smo svim snagama. Sada sam i ja, zajedno sa tim stanarima, sretan što je konačno riješena i ta dilema - da i ta zgrada ide zajedno sa ostalim u obnovu. Zna se da su svi nivou vlasti udružili sredstva, oko 11 miliona KM, a UNDP je institucija u Bosni i Hercegovini koja obezbjeđuje iz raznih izvora sredstva za finansiranje finih radova."
Potpredsjednica Udruženja raseljenih, Milka Boječko:
"Presretna sam što se opet sve dobro završilo. Ovom prilikom bih se zahvalila svima koji su nam pomogli da bude ovako lijep kraj. Svi smo veseli i svi zajedno idemo u obnovu. Bilo bi jako ružno da je ostala jedna zgrada, baš u centru Šantićeve ulice. To su bile neke imovinsko-pravne neriješene stvari koje moramo završiti. Nešto je administracija u bivšem sistemu podbacila i sada se to na nama slomilo. Bitno je da je to sve riješeno."
Dogovoreno je da se riješe sve imovinsko-pravne prepreke, kako bi se, prema potpisanom ugovoru sa izvođačem radova, krenulo u realizaciju uređenja.
Španska nevladina organizacija "Pokret za mir" - MPDL
Predstavljamo špansku nevladinu organizaciju za pružanje besplatne pravne pomoći - Pokret za mir - MPDL. Darko Marjanović je koordinator regionalnog projekta.
"Ova naša organizacija u zadnjih skoro 10 godina pruža usluge besplatne pravne pomoći, uključujući i zastupanje na sudovima u državama koje su nastale na prostorima bivše Jugoslavije: Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora i Kosovo. U zadnjih šest godina provodili smo projekt koji je imao naziv Podrška održivom povratku i normalizacija stanja u regionu.
U Bosni i Hercegovini stalno su nam, tih nekoliko godina, radile kancelarije na području šire regije grada Banja Luka, koje su pokrivale teritoriju sjeverno-zapadnog dijela Bosne, zatim mostarskog regiona - tri kantona koja se nalaze u južnom dijelu Bosne i Hercegovine, te jugo-istočni dio Republike Srpske, a to je područje Trebinja.
Na prostru Srbije imali smo dva centra. Jedan je bio na području Beograda i pokrivao je širi dio Beograda, a drugi centar je bio u Nišu i pokrivao je širi dio Niša.
Naša mreža besplatne pravne pomoći, koju je organizovao i provodio MPDL, od 1998. godine naročiti se bavila pitanjem povratka u Hrvatsku jer smo teritorijalnim prekrivanjem prostora bivše Jugoslavije, obuhvatali najveći dio teritorija gdje su u poslijeratnom i ratnom periodu zbrinute najbrojnije izbjeglice sa prostora Republike Hrvatske, sa područja koji se sada zove područje od posebne državne skrbi.
Organizacija u zadnjih skoro 10 godina pruža usluge besplatne pravne pomoći, uključujući i zastupanje na sudovima u državama koje su nastale na prostorima bivše Jugoslavije: Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora i Kosovo. U zadnjih šest godina provodili smo projekt koji je imao naziv Podrška održivom povratku i normalizacija stanja u regionu.
Imali smo u Bosni odličnu saradnju sa nevladinom organizacijom Udruženje radnika i izbjeglica iz Republike Hrvatske i još nekoliko udruženja koji su bili u stalnom kontaktu sa nama i koji su nam obezbjeđivali vezu sa našim klijentima u cilju pružanja usluga besplatne pravne pomoći. Svi ti klijenti su ispunjavali potrebne uslove vezane za njihovu nužnu pravnu pomoć u smislu ideje pravičnosti i opravdanosti njihovog zahtjeva, kao i pitanja koja se odnose na njihovu materijalnu, odnosno socijalnu situaciju. Bili su u poziciji socijalne nužde, apsolutne i socijalne isključenosti i nisu imali vlastitih prihoda da bi mogli plaćati pravnu pomoć u regionu.
Niti Republika Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, kao ni Crna Gora, nemaju organizovan sistem pružanja usluga besplatne pravne pomoći u građanskim predmetima socijalno ugroženim licima. Sva ta populacija i sve te ciljne grupe - kao što su izbjeglice, raseljena lica i povratnici - su bili predmet rada međunarodnih i lokalnih organizacija koje su bile finansirane od strane institucija i organizacija iz međunarodne zajednice i država Evropske unije, kao što je i naš projekt koji je direktno finansirala Vlada Kraljevine Španije. I da nije bilo te pomoći, sigurno velikom broju tih ljudi bilo bi onemogućeno osnovno ljudsko pravo - a to je pristup pravosuđu - jer nisu imali finansijskih sredstava da uđu u dijalog sa državom, ili sa stranom sa kojom imaju neki pravni problem, da u tom sudskom postupku ishoduju pravično i razumno rješenje koje im je potrebno.