Dubrovčanin Anton Hausvička bio je, nakon zarobljavanja, kao pripadnik hrvatske specijalne policije, sedam mjeseci u logoru Bileća, a potom tri mjeseca do razmjene u logoru Morinj:
„Ono što su Nijemci u II svjetskom ratu radili u svojim logorima, to se događalo ovdje, možda u malo blažem obliku. Batinanje je bilo danonoćno. Iživljavali su se pogotovo na ljudima koji su bili pripadnici neke oružane formacije. Kad bi noću pijani dolazili u barake nisu ni pitali tko je tko, već su tukli sve redom. Tukli su nas kundacima, nogama, rukama… Čak su navečer dovodili i civile da nas tuku.“
Zdenko Bulić sada je predsjednik udruge logoraša iz Morinja, a nakon zarobljavanja i Kumbora slijedila je samica u Morinju:
„Ne znam koliko sam tamo bio dana. Nakon toga su uslijedila ispitivanja, svakodnevna premlaćivanja. U premlaćivanju su prednjačili neki pojedinci kojih, nažalost, danas nema u optužnici. To je trajalo iz dana u dan, sakrivalo se od Međunarodnog crvenog križa. Ishrana je bila loša, higijenski uvjeti nikakvi, ljudi su morali obavljati veliku i malu nuždu u gaće. Premlaćivali su nas šakama, nogama, kundacima, drvenim i gumenim palicama, lancima… To je bio pakao.“
Jedan od „specijaliteta“ Morinja bila su lažna strijeljanja. Hausvička je više puta izvođen:
„Izvodili bi nas van, poredali uz zid, poredalo bi se njih nekoliko i nakon naredbe ,pali!‘ pucalo bi se u zrak. Mnogi do dan danas imaju psihičke posljedice takvog tretmana.“
Morinj je služio kao mjesto za prikupljanje talaca za razmjenu, kaže Hausvička, i zato su u njega dovođeni civili svih generacija iz zauzetih hrvatskih mjesta:
„Najmanje je tu bilo pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske odnosno pripadnika Zbora narodne garde i MUP-a, najviše je bilo civila. Oni su u napredovanju prema Dubrovniku sve što je bilo muško do 80 godina dovodili u logor. Za jednog svog vojnika su davali po 50-60 ljudi.“
Luka Korda, načelnik pogranične Općine Konavle, otkuda su dovođeni civili u logor Morinj, u izjavi za naš radio pozdravlja podizanje optužnice za Morinj, ali pita – a gdje su nalogodavci?
„Treba da odgovara onaj tko ih je poslao, a ne ono smeće koje je batinalo po nečijem nalogu. Svakodnevno batinanje ne može biti puki prohtjev nekog tamo kuhara ili čuvara. Prema tome, to je izvanredna stvar, ali bojim se da će se s ovih šest opravdati sve i gotovo. Ti bijednici će dobiti nekakve kazne i nikom ništa. Narod Konavala podrugljivo gleda na njih šest. Mi njih znamo, oni su naši susjedi.“