Purivatra: Ono što je meni i direkciji koja radi zajedno sa mnom najznačajnije, to je pokretanje jednog novog projekta koji se zove „Sarajevo – grad filma“. Mladi autori, profesionalci, koji su prošle godine bili na Sarajevo Talent Campusu – obrazovnom programu SFF-a, koji radimo zajedno sa Berlinskim festivalom – dobili su priliku, zahvaljujući inicijalnim sredstvima i inicijativi Vlade Federacije BiH i Ministarstva za kulturu i sport, da dođu do prilike da realizuju svojih pet kratkih igranih filmova. Mi smo tokom proljeća radili na tim filmovima. Sarajevo film festival će 17. avgusta imati priliku da prikaže pet svjetskih premijera filmova koje su radili polaznici Talent Campusa iz svih zemalja okruženja.
RSE: Da podsjetimo slušaoce šta sve mogu gledati.
Purivatra: Mislim da će prostor Narodnog pozorišta biti ne samo pun, kao što smo navikli, već prepun, zbog zaista dobrih naslova koji nam dolaze iz čitavog regiona i koji će se boriti za prestižnu nagradu „Srce Sarajeva“. Dolaze nam filmovi iz Slovenije, Hrvatske, Mađarske, Turske, Srbije. Mislim da će biti fantastičnih naslova, da će red carpet (crveni tepih) biti mjesto gdje ćemo imati priliku da promovišemo nove zvijezde regiona kakvim su sada Danis Tanić, Jasmila Žbanić i ostali. Naš Heineken Open Air (Ljetno kino Heineken) će i ove godine biti u žiži najvećeg broja posjetilaca festivala. Veliko je zadovoljstvo otvoriti festival domaćim filmom, filmom Aide Begić „Snijeg“, koji je prikazan u Cannesu i tu dobio nagradu. Nema ljepšeg trenutka za sve nas koji radimo na SSF-u nego otvoriti festival sa bosanskohercegovačkom projekcijom. Nakon toga ćemo imati kremu evropskom i svjetskog filma. Imaćemo četiri filma s ovogodišnjeg Cennesa. Imaćemo njihove autore. Ponovo nam se vraća naš veliki prijatelj i dobitnik „Srca Sarajeva“ Mike Leigh sa fantastičnom komedijom „Happy-Go-Lucky“ o jednoj djevojci iz Londona i njenim dogodovštinama. Dolazi nam kontroverzni izraelski film „Valcer sa Bashirom“ režisera Ari Folmana, koji je u Cannesu bio apsolutni hit. Dolazi nam veliki, možda i najznačajniji autor evropskog filma, Nuri Bilge-Ceylan, turski autor, koji će biti i predsjednik žirija, sa svojim filmom „Tri majmuna“. Imaćemo zadovoljstvo da vidimo drugi film Branka Đurića koji se zove „Traktor, ljubav i rock ‘n’ roll“, o jednom rokeru šezdesetih godina u Sloveniji. A za kraj, imaćemo dva ili tri specijalna gosta. Jedan od njih je dvostruki oskarovac Kevin Spacey. Na kraju festivala ćemo imati veliku gala projekciju s njegovim filmom „The Usual Suspects“, za koji je dobio i svog prvog Oskara.
RSE: Turska – najmlađa članica ove sretne porodice koju ne frustrira pripadnost evropskom jugoistoku – ima najviše kandidata u takmičarskom programu.
Purivatra: Mislim da je to samo odraz stanja u filmskoj industriji, pa rekao bih gotovo i u ekonomiji Turske. Turska je, pored Rumunije i naravno Bosne, hit u evropskoj kinematografiji. Mislim da je to samo odraz kvaliteta jedne žive i zaista fantastične kinematografije koja se rađa u Turskoj.
RSE: Da, a kao svaki novopridošli član, hoće da se pokaže u najboljem svjetlu, što opet svjedoči o vitalnosti i energiji ideje o kulturnom zajedništvu na ovom prostoru.
Purivatra: Zadovoljstvo nam je da od prošle godine imamo i Tursku. Takođe nam je zadovoljstvo da ove godine imamo i Austriju kao još jednu članicu našeg regionalnog programa. Sarajevo kao mjesto gdje se križaju i kulture i religije, dobre, ali nekad i loše stvari, mislim da je u ovom trenutku pravo mjesto za susret te dvije velike imperije koje su bile na našim terenima – jedne Austrougarske i Turske. Sve ostale zemlje, koje pripadaju regionu, donose svoje vrijednosti. Mislim da je zbog toga taj koncept regionalnog takmičarskog programa tu tako dobro prihvaćen da smo mi izuzetno sretni da je svake godine interes veći i da imamo sve bolji i bolji program.
RSE: I da se ne pojavi niko drugi osim članova ovogodišnjeg žirija, da ne spominjem ove goste koje si već naznačio, ovo bi bio veliki, ne samo kulturni nego i društveni događaj. Očigledno je da je SFF postao zaštitnim znakom Sarajeva, jedan vrijedni svjedok o potencijalima ovdašnjeg čovjeka. Ali ipak ima zloća koje prave viceve – na osnovu vašeg crvenog tepiha, larmaju protiv opravdanosti projekta, optužuju vlasti da na vas razbacuju pare… Odakle sve to?
Purivatra: Ja se ne bih upuštao u bilo kakve komentare. Sarajevo film festival je danas sigurno institucija koja bilo gdje u svijetu, u bilo kojem gradu Evrope ima otvorena vrata bilo koje institucije, bilo kojeg ministarstva, bilo koje svjetske kompanije koja se bavi filmom. Tako da je to najveće priznanje. S druge strane, građani Sarajeva su prihvatili taj festival kao svoj. Nas raduje, kad prođemo bilo gdje gradom ili kad radimo sa ljudima, da su gotovo svi očekuju tih devet dana, kažu da u tih devet dana grad živi onako kako bi trebao, tad imamo osjećaj da smo dio svijeta i da jesmo na svjetskom nivou. Ekipa koja radi sa mnom i ja već niz godina, nažalost, primjećujemo, i na to stalno ukazujemo, da kanton i grad ne prate rast festivala. Sarajevo kao grad i kao kanton nema festivalskog centra, nema mogućnost da ugosti tako veliki broj gostiju, nema mogućnost da pruži servise, od novinara, gostiju, industrije do dobrih kino dvorana, dobrih sala za sastanke. Svi festivali se bave svojim programom odnosno strategijom, a mi, nažalost, moramo da se bavimo logistikom, da uvodimo bežične internete, da renoviramo prostore za sanitarije i tko dalje. I to je veliki problem i zaista ne znam kako dalje. Ljudi koji to komentarišu na jedan zloban način, neće nikada da uporede iznose. Novosadski Festival nacionalnog filma Srbije ima veći budžet od Sarajevo film festivala. Pulski festival ima za sedamdeset ili osamdeset posto veći budžet od SFF-a. Vlada Republike Srpske i grad Banjaluka su izdvojili za banjalučki festival tri puta više nego što su izdvojile sve institucije države, grada Sarajeva, kantona i Federacije za SSF. A mislim da je vrlo jednostavno napraviti usporedbu kvaliteta i uticaja SSF-a i tih festivala.
RSE: Prošle godine ste prikazali 170 filmova, gledalo ih je više od 100.000 ljudi. Ta činjenica zaista demantuje sve one glasine protiv SFF-a. Hoće li ove godine biti dostignute ove brojke?
Purivatra: Računamo na 100.000 posjetilaca, računajući i naš veliki projekat „Porodični dan“, kada će se na Wilsonovom šetalištu okupiti između 15.000 i 20.000 ljudi. Tim projektom želimo da pokažemo postojanje svijesti o društvenom značaju SFF-a. Znači, što se tiče broja posjetilaca, jako je teško rasti, zato što nema više dvorana, zato što nema više kina. Mi očekujemo da će rasti i broj projekcija koje ćemo reprizirati i da će projekti kao što su „Porodični dan“, kao što su koncerti koji se sad organizuju od strane organizacija koje su naši partneri, privući još veći broj gostiju. Tako da se nadamo da će broj gostiju festivala, posjetilaca i turista rasti svake godine. Prema najavama koje sada imamo, mislim da će na nivou gostiju i medija opet biti srušen rekord.