Autor: Žana Kovačević
Karadžićevo pojavljivanje pred sudom bilo je u potpunosti sa pravilima i procedurama, prije svega zbog stava koji je pokazao sudac Alfonso Ori, koji će vjerovatno biti i predsjedavajući Vijeća, kaže Nožica:
„Koji se stvarno striktno se pridržavao pravila i nije dozvolio Karadžiću da izlazi van onih okvira koji su bili zadati kao tema ove statusne konferencije, što uliva nadu da će to suđenje biti upravo onako kako svi očekuju, dakle u potpunosti u skladu sa pravilima, efikasno i bez unošenja nepotrebnih političkih priča, čemu je bio sklon Milošević cijelo to vrijeme, a što je i razlog izvjesne bojazni da li će to suđenje biti u potpunosti pravdeno.“
Na ishod i dužinu trajanja suđenja ne bi bitnije trebala uticati ni Karadžićeva prvobitna odluka da se sam brani, ističe Nožica:
„Bez obzira da li Karadžić ima branioca ili nema - u ovom slučaju možemo reći da ukoliko se odluči braniti sam da će to biti na njegovu štetu - to proceduralno može produžiti, ali u odnosu na presudu, na to da će presuda biti donesena na bazi činjenica, a ne na bazi neke priče koja će biti van konteksta, kojoj je bio sklon Milošević, a pretpostavljam da je i Karadžić. Mislim da će presuda biti donesena na bazi činijenica i du tu nema apsolutno potrebe za bilo kakvim strahom ili sumnjom da bi to tako moglo biti.“
Senka Nožica tvrdi da ni najavljene izmjene optužnice protiv Karadžića neće značajnije produžiti postupak jer će u procesu biti moguće koristiti presude iz drugih okončanih slučajeva. Sličnog je mišljenja i predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava BiH Srđan Dizdarević, koji vjeruje da su i tužilaštvo i Sud izvukli pouke i iskustva iz procesa protiv Slobodana Miloševića:
„Ja se zaista nadam da i na iskustvu sa Miloševićevim suđenjem i na iskustvu koje je sadašnji tužilac Bramerc stekao iz rada svojih prethodnika da će on učiniti maksimum da se, s jedne strane, ne ponavljaju one procedure kojima se već dokazao jedan broj činjenica, jedan broj fakata, a s druge strane da će i na druge načine nastojati da ubrza ovu proceduru - jer i Sud je u trci s vremenom. Haški tribunal je pod pritiskom i on treba da prestane sa radom negdje do kraja iduće godine. Prema tome, i njima je u interesu da to suđenje dovedu do kraja uspješno i što prije.“
Mediji su već, po Karadžićevom hapšenju, špekulisali sa brojnim poznatim imenima iz svijeta advokature koji su najavljivali da će zastupati Karadžića pred Haškim sudom. Među njima je i grupa grčkih advokata koji su se dobrovoljno prijavili da će besplatno Karadžiću ponuditi svoje usluge.
On je, međutim, već na prvom pojavljivanju pred Sudskim vijećem rekao da ima nevidljivog savjetnika, ali da će se sam zastupati i braniti.
Ovakvim ponašanjem u stilu Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja, i Radovan Karadžić želi pokazati svoju superiornost nad Tribunalom i Sudom, ističe profesor sarajevskog Univerziteta Hidajet Repovac:
„Šalju poruku da su sposobni da pokažu čak i najvećim ekspertima da su veliki pravnici, veliki poznavaoci prava i pravde i mislim da je to dio manipulacije kojom su se neprekidno bavili i kojom su držali svoj nacionalni tor u pokornosti, tako da zapravo ta manipulacija ide ka tome da od njih kad-tad stvori mit i nekoga ko je bio žrtva i pred Sudom za ratne zločine. Vi ste i sami, možda, primijetili da je već u prvoj ili drugoj rečenici Karadžić rekao da je ovo jedna od nepogoda koja mu se desila u životu - to što je došao pred Haški tribunal. Dakle, Haški tribunal je za njega nepogoda kao nevrijeme, kao tornado, kao potres, kao prirodna nepogoda ili kao veliki neki rat protiv njega kao velike ličnosti.“
Ipak, prema procjeni većine pravnih stručnjaka, suđenje Radovanu Karadžiću i drugim najodgovornijim haškim optuženicima biće vođeno i završeno u sudu u Hagu. I sa revidiranom optužnicom suđenje se može okončati u razumnom vremenu jer tužilaštvo kao i odbrana se mogu koristiti već presuđenim slučajevima, a koji su direktno povezani sa optužbama protiv Karadžića.
Kako saznajemo, Haški tribunal je i u svojoj izlaznoj strategiji posebno mjesto ostavio za trojicu najtraženijih: Radovana Karadžića, Ratka Mladića i Gorana Hadžića - bez obzira kada budu uhvaćeni.
Karadžić izabrao Miloševićevu strategiju
Autor: Ankica Barbir-Mladinović
Radovan Kardžić će, kao prije njega Miloševic i Šešelj, pokušati iskoristiti hašku sudnicu kao pozornicu za samopromociju i branitelja srpskih interesa što se već jučer dalo uočiti - prvi su komentari hrvatskih odvjetnika i političara.
Spekulira se i o tome hoće li i kako Karadžićevo suđenje utjecati na duljinu postupka optuženim hrvatskim generalima, a sa zanimanjem se prate i Karadžićeve optužbe Richarda Holbrooka.
Prvi nastup i sam gard Radovana Karadžića u Haškoj sudnici bili su u granicama očekivanog – ističe profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Ivo Josipović:
«On je izabrao, ili barem tako sada izgleda, strategiju kakvu je imao i Milošević,a donekle i Šešelj, dakle da pokuša sudnicu iskoristiti za pozornicu za samopromociju kao narodnog heroja i branitelja srpskih interesa. O vještini suca će, naravno, ovisiti u kojoj mjeri će on to i uspjeti. Što se tiče utjecaja na trajanje postupka u predmetu hrvatskih generala, sudac je, vidjeli smo to i do sada, profesionalac i mislim da neće žrtvovati kvalitetu postupka da bi 'lovio' neke rokove.»
Goran Mikuličić, odvjetnik optuženog hrvatskog generala Mladena Markača misli, međutim, da bi Karadžićev postupak mogao imati utjecaja na sudjenje Gotovini, Čermaku i Markaču i usporiti ga jer je riječ o istom sucu Alphonsu Orieu:
«Pa, ne može jedan te isti sudac voditi dva ovako kompleksna i komplicirana procesa, a da se koncentracija na jedan proces ne raspodijeli s koncentracijom na drugi. Dakle, bez obzira na obzire mislim da dva procesa paraleno ne mogu ići, jedino što može ići paraleno su predraspravni postupci u oba slučaja, a onda pokušat, što je moguće više, skratit proces hrvatskih generala kako bi se počelo s Karadzićem.»
Profesor Jospiović:
«Osobno vjerujem da sudac mora završiti najprije postupak protiv hrvatskih generala, pa onda sudit Karadžiću iz razloga jer naprosto nije moguće, barem ja tako mislim, tako dva velika postupka paralelno voditi. E,sad koliko će taj postupak trajati, da li će tu biti nekih sažimanja na najnužniju varijantu i da li će se ograničavati izlaganja tužitelja, ali onda i obrane, to ćemo vidjeti. Samo, još jednom ističem, ne vjerujem da bi se sudac odlučio forsirati brzinu na račun kvalitete, to ne bi bilo dobro.»
Mikuličić ne vjeruje da bi zbog Karadžića, presudu hrvatskim generalima sudac Ori mogao donijeti već za godinu dana. Po njemu je to realnije očekivati tek u jesen 2010.
«Ukoliko će sud kratiti izvođenje dokaznog postupka obrani, naravno, za tužilaštvo me nije briga, ali, ukoliko će obrani kratiti onda je pitanje da li će to kraćenje postupka utjecati na osnovna prava optuženika, a to je pravo na fer postupak.»
Saborski zastupnik desne Hrvatske stranke prava Anto Djapić:
«Ja mislim da će biti mnogima neugodno iz redova velikih svjetskih političara koji su obilazili ove prostore i bili veliki šefovi. Mislim da će se pod Karadžićevom 'paljbom' naći u nezgodnom položaju, a da će biti suđenje interesantno, svakako će biti. U svakom slučaju, očito da Karadžić ide tragom Miloševića i Šešelja, samo sa svojim specifičnostima, dakle, pretvarat će se iz optuženog u tužitelja s tim što će,u najvećoj mjeri, pokušati u cijelu priču uvući Halbrooka i možda još neke druge međunarodne faktore, koji su djelovali na ovim prostorima.»
Izručenje Karadžića Haagu pobjeda je demokratske Srbije - ističe saborski zastupnik Istarskog demokratskog Sabora Damir Kajin. Kajin vjeruje u pošteno suđenje u Haagu, iako bi kaže više volio da se Radovanu Karadžiću sudi u Srebrenici ili Sarajevu. U Karadžićeve optužbe na račun Richarda Holbrooka ne vjeruje previše:
«Ako Karadžić podastre dokaze o toj suradnji ili tim ponudama Holbrooka, njemu ili njegovoj kliki, to će biti kompromitirajuće za ondašnju američku politiku i američku vjerodostojnost. Ali, bez obzira na sve, mi moramo priznati da se Sjedinjene Američke Države nisu uključile u razrješavanje sukoba na prostoru ex-Jugoslavije, nikada rat ne bi završio na tom nesretnom Balkanu.»
O navodnom sporazumu Holbruk - Karadžić
Autor: Zoran Glavonjić
Navodni sporazum između američkog diplomate Ričarda Holbruka i haškog optuženika Radovana Karadžića, nakon njegovog prvog pojavljivanja u Hagu, ponovo je u žiži javnosti. Pored špekulacija da li dokument o Karadžićevom povlačenju sa javnih funkcija u zamenu za oslobađanje krivične odgovornosti zaista postoji, otvara se pitanje i da li bi takav dogovor mogao da utiče na predstojeće suđenje Karadžiću u Hagu.
Tužilaštvo Srbije za ratne zločine svojevremeno je ispitivalo osobe za koje se verovalo da mogu imati saznanja o navodnom dogovoru između haškog optuženika Radovana Karadžića i američkog diplomate Ričarda Holbruka. U okviru Akcionog plana Vlade Srbije za saradnju sa Hagom tada je saslušano više svedoka koji tvrde da sporazum postoji, ali zvaničnih informacija nije bilo jer su te aktivnosti vođene pod oznakom "državna tajna".
Vlado Nadeždin, bivši šef kabineta ministra inostranih poslova SR Jugoslavije Milana Milutinovića, svojevremeno je za naš program izjavio:
"Sporazum postoji, potpisan je '95. godine pred Dejton, video sam taj dokument na kojem su potpisi Ričarda Holbruka i Radovana Karadžića. To je jedna strana sa nekoliko tačaka, u zaglavlju stoji "predsednik Republike Srpske – kabinet predsednika", u levom uglu je potpis Radovana Karadžića, u desnom Ričarda Holbruka. Ima jedno tri četiri tačke, i najvažnija tacka je da Haški tribunal nije nadležan za Radovana Karadžića. Te detalje gde je i kako potpisano ne znam, da li je na Palama ili u Sarajevu, jer je Holbruk tada u svojoj šatl diplomatiji leteo na relaciji Sarajevo-Beograd-Pale-Zagreb itd..."
RSE: Ako ste videli taj dokument, kako ga pronaći?
Nadeždin: Jesam, video sam, ali biste to morali da pitate Holbruka, Amerikance i one koji su zainteresovani da se taj dokument skloni.
Prema njegovim navodima, ugovor je sačinjen u četiri primerka, i možda bi mogao da se nalazi u Ministarstvu inostranih poslova SR Jugoslavije, sada Srbije. Mark Olmond, profesor Oriel koledža Univerziteta u Oksfordu, rekao je za naš program da sumnja da bi Holbruk, kao iskusan diplomata, potpisao takav papir:
"Ali je interesantno da je Karl Bilt, bivši predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, u jednom televizijskom intervjuu par dana nakon hapšenja Karadžića, implicirao da je postojao prećutni dogovor da se Karadžić ne hapsi, bar u američkoj zoni odgovornosti u BIH. Bilt je bio protiv toga, ali smatra da je to bila američka politika."
Neki štampani mediji u Srbiji objavili su faksimil navodnog sporazuma kojim se, kako se navodi, Karadžić obavezuje da će podneti neopozivu ostavku na sve državne i stranačke funkcije.
"Vlada SAD-a stavlja na raspolaganje Radovanu Karadžiću sumu od 600.000 dolara u lokalnoj valuti, rezidencijalni objekat na lokaciji koja je prethodno ugovorena, i fizičko obezbeđenje od najmanje šest ljudi", stoji u dokumentu koji su objavili neki dnevni listovi i dodaje citat: “ugovor se može raskinuti sporazumno ili na inicijativu vlade SAD".
Ako se dokaže da sporazum Holbruk-Karadžić zaista postoji, javlja se dilema da li bi to uticalo na suđenje bivšem predsedniku Republike Srpske u Hagu. Na to pitanje pravnik Vladimir Đerić, koji je bio član pravnog tima Srbije pred Međunarodnim sudom pravde, za naš program odgovorio je negativno:
"Eventualni sporazum između Radovana Karadžića i bilo koga iz američke ili neke druge administracije je apsolutno ništavan, nema nikakvo dejstvo i ne stvara nikakve obaveze, a posebno ne prema Haškom tribunalu ili prema našoj zemlji. Jer Srbija jedino može da bude vezana na osnovu međunarodnog prava i ustava da u potpunosti sarađuje sa sudom u Hagu, uključujući i izručenja onih koji su optuženi."
RSE: A da li bi postojanje sporazuma Radovanu Karadžiću predstavljalo olakšavajuću okolnost za bekstvo dugo 13 godina?
Vladimir Đerić: To je pitanje za sudije da procene. Eventualno bi moglo da dođe u obzir da se atmosfera na suđenju drugačije postavi u smislu da Karadžić ima nešto povoljniji položaj. Ali podsećam, njegov položaj je nezavidan, optužba je prilično teška, tako da mislim da je mnogo važnije da se koncentriše na svoju odbranu jer će to biti glavno pitanje. Da li su ta dela učinjena i da li je on za njih odgovoran, a ne ovo pitanje sporazuma koje je periferno i ne mnogo bitno.
Stabner: Karadžić se bojao da će ga Milošević ubiti
Autor: Dragan Štavljanin
Tokom prvog pojavljivanja u Haškoj sudnici Radovan Karadžić je tvrdio da je sa Ričardom Holbrukom postigao sporazum da se povuče iz javnog života, a da će zauzvrat SAD obezbediti da se optužnica protiv njega povuče.
Karadžić se pozvao i na bivšeg američkog zvaničnika u BiH Vilijema Stabnera. Holbruk je odbacio ove navode, a Stabner je o tome ranije govorio za Radio Slobodna Evropa.
Karadžić je uprkos tome što ga je sudija Alfonso Ori u više navrata prekidao insistirao na tvrdnji da je sa bivšim američkim posrednikom za Balkan Ričardom Holbrukom postigao sporazum o svom povlačenju iz javnog života.
"Ja ovde hoću da pokažem zašto se ja pred ovim sudom nalazim tek sada a ne 1996, 97 ili 98. godine, kada sam bio ozbiljno namerio da se ovde pojavim. Međutim, tada sam bio u opasnosti da budem likvidiran radi toga što sam sklopio sporazum kojeg gospodin Holbruk pokušao da ispoštuje i gospodin Vilijam Stabner objasnio je da je neko iz Stejt departmenta pokušao da se optužnica povuče, ali da je tužilac Goldston zapretio ostavkom zbog toga."
Vilijam Stabner (William Stuebner), na koga se Karadžić poziva, bio je zamenik šefa misije OEBS-a u Bosni i Hercegovini neposredno nakon rata, a potom savetnik glavnog tužioca Haškog tribunala Ričarda Goldstona. On je u intervjuu Radiju Slobodna Evropa krajem septembra 2005. godine govorio o navodima, koji su se i tada pominjali, da su Karadžić i Holbruk postigli sporazum.
Stabner: Ne mogu to da potvrdim, niti demantujem. Ono što, međutim, mogu da potvrdim - tokom pregovora u Dejtonu, kojima sam prisustvovao, Suzan Sandej, koja je takođe bila učesnik konferencije, pozvala me je i rekla da postoji uverenje da je postignut sporazum sa Karadžićem i Mladićem da se povuku, a da zauzvrat budu oslobođeni optužnice, jer se smatralo da je to presudno za mir u Bosni. Ja sam o tome obavestio Ričarda Goldstona, glavnog Haškog tužioca za koga sam radio u to vreme. On je ubzo sazvao pres konferenciju i saopštio da ukoliko se napravi takav dil sa Karadžićem i Mladićem odmah će podneti ostavku. Nakon toga pozvao me jedan zvaničnik Stejt Departmenta i pitao da li bi Goldston zaista dao ostavku u slučaju povlaćenja optužnice protiv Karadžića i Mladića. Odgovorio sam potvrdno. Razgovarao sam sa Amerikancima koji su radili u Haškom tribunalu i svi smo se saglasili da, u slučaju pomenutog dila, takođe podnesemo ostavke. Dakle, ne znam da li je takav tajni sporazum bio pripreman. U svakom slučaju, tužilac Goldston je odlučno reagovao i svi su znali da čitav slučaj ne bi tek tako bio gurnut pod tepih.
Ja sam bio prilično involviran u pregovore sa Karadžićevom porodicom i vlastima Republike Srpske 1996. i 1997. godine. Sreo sam se i sa samim Karadžićem u maju 1996. Imao sam utisak da je supruga Ljiljana i tada bila zabrinuta za njegovu bezbednost, kao i ostalih članova porodice koji bi su u trenutku evenutalne akcije hapšenja našli u blizini. Dakle, moj utisak je da je Ljiljana i tada bila naklonjenija opciji njegove predaje.
Ja mislim da je on tokom 1996. godine razmišljao o odlasku u Hag. Kada smo se sreli u prostorijama fabrike Famos na Palama, helikopteri NATO-a su nadletali taj kraj, mnogobrojne međunarodne snage bile su razmeštene u Bosni. On se pribojavao da će pre ili kasnije doći da ga uhapse. I ja sam naivno mislio da će se to uskoro desiti. Razgovarali smo o tome, o mogućnosti da se dobrovoljno preda. On se istovremeno pribojavao da bi u tom slučaju neko iz njegovog okruženja, po Miloševićevoj naredbi, imao zadatak da ga ubije.
RFE: NATO je dakle znao gde se tada Karadžić nalazi. Zašto jednostavno nije došao i uhapsio ga?
Stabner: Svi su znali gde je Radovan Karadžić, kao što su svi znali i gde je Ratko Mladić. On je u to vreme bio u Han Pijesku, koji je bio u zoni kontrole američke vojske. Mislim da je Klintonova administracija bila zaokupljena predsedničim izborima u SAD krajem 1996. Američkim građanima je obećano da će trupe ostati u Bosni samo jednu godinu. Zbog toga Bela kuća nije želela da rizikuje dodatno uznemiravanje domaćeg javnog mnjenja zbog eventualnih američkih žrtva u Bosni, jer je postojala procena da bi u slučaju akcije hapšenja Radovana Karadžića njegovo obezbeđenje pružilo snažan otpor.
Ridlmajer sumnja u sporazum Karadžić - Holbruk
Ekspert Univerziteta u Harvardu za otomansko nasleđe na Balkanu Andraš Ridlmajer, koji je svedočio na suđenju Miloševiću i Šešelju, u intervjuu za Radio Slobodna Evropa sumnjičav je da postoji bilo kakav sporazum između Karadžića i Holbruka.
Ridlmajer: Činjenica je da vlada SAD niti bilo koja druga nema pravo nema pravo da bilo kome omogući takvu vrstu imuniteta, jer ne postoji način na koji bi moglo da naloži sudu da povuče optužnicu i odustane od procesa. Istovremeno, čak i ako je dato takvo obećanje Karadžiću, sumnjam da je to učinjeno u pisanoj formi. Dakle, najviše čime se može raspolagati jeste tvrdnja koja se ne može dokazati. No, Karadžić svakako može, i to verovatno ima u vidu, da uznemiri razne međunarodne zvaničnike koji su bili aktivni kao posrednici u Bosni tokom rata. Karadžić može biti u tome veoma efikasan.
RFE: Mnogi su govorili pre nego što je Karadžić uhapšen da postoji prećutni dogovor da se ne nađe u Hagu, jer se na Zapadu strahuje da bi tokom procesa mogao da obelodani neprijatne činjenice o ulozi njihovih zvaničnika.
Ridlmajer: Sada je kasno za to. Za svakoga to pripada prišlosti. Međunarodni zvaničnici sa kojima je Karadžić bio u kontaktu odavno su otišli sa političke scene, uključujući i Holbruka koji nije više u američkoj administraciji. Dakle, to je istorija. Kada je reč o Haškom tribunalu, u ovih 13 godina dok je Karadžić bio u bekstvu, bilo je mnogo suđenja tokom kojih je obelodanjeno dosta novih činjenica i dokaza. Istovremeno, mnogi učesnici u ratovima 90-ih objavili su memoare, tako da je sada prilično drugačija situacija. Sud je sada mnogo iskusniji i pripremljeniji nego kada je Milošević doveden u Hag.
Podignuta optužnica za ubistvo kosovskih civila
Autor: Petar Komnenić
Nakon što je nedavno odustalo od gonjenja četvorice osumnjičenih za zločin u Kaluđerskom Lazu i seriju drugih zločina nad kosovskim izbjeglicama na sjeveru Crne Gore tokom NATO intervencije, vrhovno državno tužilaštvo je ove sedmice podiglo je optužnicu protiv preostalih osam pripadnika bivše Vojske Jugoslavije kojima se na teret stavljaju hladnokrvna ubistva kosovskih civila.
Optužnicom za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ubistvo 23 kosovska civila koja su likvidirana dok su tokom NATO intervencije pokušavali da prebjegnu sa Kosova u Crnu Goru i domognu se bezbjedne teritorije obuhvaćeno je, kako je saopšteno iz državnog tužilaštva osam bivših pripadnika Vojske Jugoslavije koji su bili raspoređeni u pograničnom pojasu – Predrag Strugar, Momčilo Barjaktarović, Petar Labudović, Aco Knežević, Branislav Radnić, Boro Novaković, Miro Bojović i Radomir Đurašković. Tužilaštvo je sudu predložilo i određivanje pritvora protiv optuženih.
Komentarišući optužnice Velija Murić, pravni zastupnik porodica ubijenih albanskih izbjeglica, kaže da mu nije jasno zašto tužilaštvo tek sada traži pritvor kada to nije učinjeno tokom istrage. On dodaje da ga raduje što je ovaj slučaj konačno krenuo sa mrtve tačke, ali upozorava da ima indicija da optužnicom nijesu obuhvaćeni svi odgovorni za smrt kosovskih civila:
"Mislim da nijesu za ovaj slučaj krivi samo njih osmorica. Ta djelatnost nije mogla da se radi tek tako, za nju su morali da znaju više ljudi i da se uključi više ljudi. Zbog toga mislim da je istraga svedena na minoran broj ljudi, a što se tiče njene djelotvotnosti, odnsono njihove djelotvornosti, sačekaćemo, vidjećemo da li će biti sjutra mogućnosti da sve optužene liši slobode ili im je dao šansu objavljivanjem optužnice i informacije da oni nađu svoje jatake i utočišta".
Na čelu Druge Armije koja je u to vrijeme bila na ivici sukoba sa crnogorskom policijom i vlašću koja je okrenula leđa Slobodnu Miloševiću bio je general potpukovnik Milorad Obradović koga je Milošević kao vrhovni komandant postavio samo dvadesetak dana uoči zločina u Kaluđerskom Lazu. Za načelnika štaba Druge Armije u paketu sa Obradovićem došao je i general-major Jagoš Stevanović. Stevanović je skupa sa oficirom vojne bezbjednosti Radosavom Tadićem prisustvovao uviđaju nakon pogubljenja albanskih civila u selu Kaluđerski Laz. Crnogorskoj policiji nije dozvoljen pristup na mjesto zločina, a tijela ubijenih završila su u masovnoj grobnici na Kosovu. Iako je vojska svojevremeno tvrdila da je legitimno primijenila silu obračunavajući se sa: "kosovskim teroristima" ispostavilo se da je među žrtvama bilo i djece, žena i nepokretnih staraca koji su se pridružili koloni izbjeglica koja se uputila ka Crnoj Gori.
Jedini oprtuženi iz vojnog komandnog lanca je Predrag Strugar, sin haškog osuđenika Pavla Strugara koji je bio komandant bataljona kojem je pripadao vod koji je po navodima tužilaštva odgovoran za ratni zločin u Kaluđerskom Lazu. Strugar danas nije želio da komentariše navode optužnice, ali je još 2005. u izjavi za nas radio negirao bilo kakvu vezu sa ovim zločinom:
"Vezano za taj incident znam da je rađena istraga i vojnih i civilnih organa bezbednost i da je u stanovljeno da je bilo na tom prelazu nekih borbenih dejstava, da je u tim borbenim dejstvima došlo do stradanja nekih civila. Niti sam tada bio pozivan na neki razgovor od organa koji su ispitivali slučaj niti nešto više mogu da vam kažem. To je ono što su svi znali u to vreme i više od toga ne znam ništa. O tome se možete raspitati kod organa koji su radili uviđaj na licu mesta i ispitivale aktere učestvovanja u tom incidentu".
Strugarov advokat Goran Rodić kaže da još nije dobio optužnicu..Ako je optužnica identična zahtjevu za sprovođenje istrage, kaže Rodić, onda da je ubijeđen da nema dokaza protiv njegovog branjenika:
"Paušalne i monstruozne konstrukcije koje se stavljaju Strugaru na teret upravo su rezultat nedostatka dokaza, ali sva zbivanja u pravosuđu oko ovih predmeta očigledno ukazuju na određene zloupotrebe procesnih prava na štetu mog branjenika i motivisano s drugim razlozima. 8. februara 2007. godine podnijet je zahtjev za istragu protiv dvanaest lica za ratni zločin u Kaluđerskom Lazu i to od strane vrhovnog državnog tužioca, koji je prelaskom na funkciju predsjednika Vrhovnog suda izdao naredbu za ubrzanje, odnosno završetak istrage u tim predmetima do maja ove godine. 26. juna ove godine kao bivši vrhovnih tužilac koji je pokrenuo istrage, sada u ulozi predsjednika Vrhovnog suda, opet najavljuje podizanje optužnice za Kaluđerski Laz do kraja mjeseca, dok sadašnji vrhovni tužilac koji je i jedini nadležan za takvu informaciju o tome ćuti. Nesumnjivo se primjenjuje u ovom slučaju recept "Kadija te tuži, kadija ti sudi", onda je za pretpostaviti i da je odluka već unaprijed donijeta."
Branilac dijela optuženih u ovom slučaju advokat Stanko Jelić, nije dobio optužnicu, te s toga ne želi ulaziti u detalje:
"Kada dobijem optužnicu ja i ostali branioci, a i dogovor sa okrivljenim preduzećemo dalje procesne korake koji su stavljeni na raspolaganje procesnim zakonom".
* * * * *
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje(IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici